borac

nedjelja, 27.02.2005.

statistika

Evo mala statistika. Samo jedan od primjera kako se u današnjem svijetu ističe ono negativno i loše.
Znam, znam – ovo je stvarno banalni primjer (i možda potpuno pogrešan). Ali kako piše u opisu bloga, pokušavam gledati pozitivno(zlikovci bi rekli naivno).

Evo ovako – svake novine (web stranice,radio,…) govore samo o lošim stvarima. Nitko se ne obazire na dobre vijesti (osim ako su smiješne).
Na tražilici google upisao sam ove pojmove i rezultati su me iznenadili.

Good – 428 000 000, za razliku od
bad – 186 000 000, ili ako vam se više sviđa
evil – 44 000 000.

Ako ste preozbiljni evo idućih pojmova:

Serious – 58 000 000, za razliku od
Fun - 152 000 000

Evo i hrvatskih pojmova:

Dobar – 246 000, za razliku od
Zao - 30 500, (izaberite koji vam se više sviđa – ili ih zbrojite ;-)
Loš - 52 800

Evo. To je to. Nisam ja tu neki profesionalni analitičar ili tak nešt. Meni je ovih par podataka dobro došlo, jer znam da ono što nam drugi predstavljaju nije baš točni prikaz stanja u svijetu.
Stoga kad god pogledate samo loše vijesti na webu, novinama, Tv-u, blogu – uvijek se sjetite da stanje nije baš tako.

subota, 26.02.2005.

Molitva

Molim te …


Gospodine, sjedam za svoj radni stol.
Preda mnom su knjige, bilježnice,
brošure, priručnici… sve vrvi od slova i brojki.
Toliko drugih interesantnijih stvari
mi pruža život.
Radije bih pošla u kino, pročitala knjigu,
ili izašla s dečkom.
… A moram učiti.
Pomozi mi da svladam sve ovo
nerazumljivo i teško.
Pomozi mi da idem naprijed,
da napredujem.
Daj da mi učenje bude zadovoljstvo.
Daj da uloženi trud urodi znanjem.
Molim Te oživi ova slova
Molim Te oslobodi me
praznina koje se vrte mojom glavom.
Daj da spoznam radost u ovim knjigama.
Daj da ovo učenje bude mala žrtva Tebi.
Hvala Ti Oče što me prosvjetljuješ i bistriš.
Hvala Ti Oče što je s tobom sve lakše.
Hvala Ti Oče što već učim…

petak, 25.02.2005.

ratovi u dnevnim sobama

Tata –upita Marko – kako, zapravo, nastaju ratovi?
-da sine moj, stvar je ovakva!
Uzmi primjerice, Engleska se svađa s Amerikom oko nečega…
Majka prekide: - Ne govori gluposti. Engleska i Amerika se nikada neće svađati.
-To uopće ne tvrdim! Hoću samo navesti primjer.
-S takvim besmislicama napravit ćeš samo mladiću zbrku u glavi.
-Štooo? Ja da mu napravim zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavu ništa ni ušlo!
- Što govoriš? Znaš, zabranjujem ti da ti ….
Tada povika Marko:
-Hvala oče, sada već znam kako nastaju ratovi!

srijeda, 23.02.2005.

Papa pomaže Hrvatskoj

Po tko zna koji put Papa se pokazao kao pravi (i jedan od jako rijetkih) prijatelj naše Hrvatske. Sada u ovim teškim i odlučujućim trenucima za Hrvatsku, kada se odlučuje treba li se Hrvatska primiti u EU, on nam pruža potporu. Uzima Hrvatsku za ruku i pokazuje da imamo njegovu potporu. Odmah nakon oporavka od teške bolesti prima Hrvatske predstavnike i doslovce ih drži za ruku, govoreći da je Hrvatska sastavni dio Europe.
Pustimo na stranu sada priče da li mi uopće trebamo u Europu (o tome drugi put). To kako ćemo mi napredovati u svojoj državi ne ovisi o nikome nego o nama samima.
Papa kao trenutno jedini pravi autoritet na svijetu – govori nama (Hrvatskoj) da se trgnemo. On nas zove svojom braćom, zove nas svijetlom u tamnoj Europi, svijetlom koje treba ponovo zapaliti i osvijetliti sve tamniju Europu. On vidi u nama samo dobrotu i nadu koju ćemo mi podijeliti s drugima kada uđemo u EU.
Sve stvari koje je on učinio za nas bilo bi predugo nabrajati. Samo da kažem da nas je Vatikan prvi priznao kao državu, da je svoje jubilarno 100-to putovanje upravo usmjerio u Hrvatsku, i još puno toga. On nas gleda kroz oči ljubavi, gleda u nas pun vjere i pouzdanja. Pa zašto se sami ne gledamo tako?
Zašto se toliko borimo protiv sebe samih?
Zašto gledamo samo sebe?
Zašto se naši branitelji ubijaju?
Gdje je nestala ljubav prema bližnjem?

Pogledajmo tog velikog čovjeka, pogledajmo njegove snažne oči i još snažnije riječi, zasučimo rukave i uz molitvu i rad donesimo svijetlo u Europu. Pokažimo im kako se može biti pošten i uspješan. Pokažimo im da povjerenje najvećeg čovjeka ovog stoljeća nije bilo krivo usmjereno. Budimo vjerni svojoj poznatoj uzreci: «BOG I HRVATI»

utorak, 22.02.2005.

pozitivan tekst ili negativan?

Malo sam zapeo u onom preskakanju obveza. Tako da slabo dobivam priliku doći na net. Ali nećemo o negativnim stvarima -zar ne?
Evo par viceva da digne raspoloženje...
Ne daj te se...

Razgovaraju otac i sin:
SIN: Tata ja više ne mogu, 10 godina sam na faxu i odustajem.
TATA: dobro sine kako hoćeš, ali ja i dida nastavljamo.

Kaže jedan prijatelj drugom:
1: Odlučio sam prestati s kockanjem
2: Eh, znam ja tebe. Neće to dugo trajati.
1: Ma nemoj? Hoćeš se kladiti?!

OGLAS:
Prodajem auto u dijelovima, od Čepina do Osijeka.

OGLAS:
Izgubljen doberman, pronalazaču – puno sreće.

Dođe Mujo kući i pita Fatu:
MUJO:Fato, gdje su djeca
FATA: Na engleskom
MUJO: OK, where are the children

Pita prva plavuša drugu:
1: hej, što je bliže: London ili Mjesec
2: A, jesi blesava-pa jel možda vidiš London odavde?

Zovu Muju na proslavu 20 godina mature,
A Mujo odgovori: Pa di baš sada usred ispitnih rokova.

subota, 19.02.2005.

Maloo sam stariji...

Evo ga. Ušao sam u novu godinu, stariji sam za jednu godinu. Najbolja su mi pitanja: «Kako se sada osjećaš?, Jel se osjećaš starije? Itd.» Pa ljudi moji stariji sam za jedan dan. To što se računaju godine i datumi, nije mi baš nešto važno. Kao da sam preskočio cijelu godinu, a prošla je samo jedna noć između dva dana (koju sam,usput, probdio tako da nisam ni vidio neki prijelaz između godina:-).
Sretan sam što postojim, sretan sam što imam prijatelje i obitelj.
Nisam ni mislio da će mi biti toliko drago što sam počeo pisati blog. Shvatio sam da ima stvarno puno dobrih ljudi, koji žele da se i njihov glas čuje. Hvala svima koji su se upisali i koji se upisuju na moj blog. Ali još više od toga hvala vam što čitate moje tekstove koji su ponekada stvarno bezveze. Hvala vam svima na svemu.
Joj, ovo zvuči kao da sam na samrti… Nisam to htio.
I dalje ću ja biti ovdje, dosađivati sa svojim tekstovima. Stoga budite mi pozdravljeni, sretni i blagoslovljeni. Do čitanja – a to znači jako brzo.

petak, 18.02.2005.

Brate moj

U tvojim očima ja vidim samo tugu. U tvome pogledu sva lutanja.
Zar i tebi život smisla više nema? I uzalud krivu sreću tražiš.

Brate moj – Krist i tebe treba. Brate moj – Krist i tebe čeka.
Brate moj Krist i tebe zove: Dođi slijedi me!
On za tebe se rodio, za tebe živio i umro – Za TEBE.
Za tebe uskrsnuo, zove te Tvojim imenom – dođi slijedi me!

U tvojim očima ja vidim jednu suzu, koja govori «Oprosti mi». Znam da osjećeš koliko te ljubi i koliko ti toga želi dati.

Brate moj – Krist i tebe treba. Brate moj – Krist i tebe čeka.
Brate moj Krist i tebe zove: Dođi slijedi me!
On za tebe se rodio, za tebe živio i umro – Za TEBE.
Za tebe uskrsnuo, zove te Tvojim imenom – dođi slijedi me!

četvrtak, 17.02.2005.

SNIJEG

Evo ga, opet snijeg. DA!!! Opet snijeg. Kad smo samo na tren pomislili kako je gotovo za ovu zimu, on je ponovno došao. I neka je. Baš je lijep. Daje nekakvu (prijeko potrebnu) smirenost mom gradu. Svi su nakako opušteni, zadovoljni i nasmiješeni. Da – nasmiješeni - - tko bi rekao? Laganim koracima i smrznutih lica na moje (divno) čuđenje svi uspjevaju nekako pokazati mali osmijeh.
Kao da je netko bijelim snijegom obrisao sva namrgođena lica i nacrtao nova – vedrija. Pomalo počinjem osjećati simptome ove čudne zime. Lice mi poprima neki čudni oblik – pretpostavljam da je to ono što se zove OSMIJEH :-)
Nadam se da je ovo zarazno i da će te se svi zaraziti.
Stoga – sretno vam bilo razboljevanje od ove bolesti:-)

P.S. kako je moj jako dobar prijatelj rekao: "Nemoj jesti žuti snijeg!" :-)

ponedjeljak, 14.02.2005.

Bog je moj spasitelj

Evo jedne pjesme koju redovito pjevamo u crkvi. Pjesma je predivna. Palo mi je na pamet staviti je na blog kada sam u nedjelju na misi vidio jednu ženu kako plače dok je slušala ovu pjesmu.
Vjerujem da je svi znate, ali nema veze.

Bog je moj spasitelj, njemu se utječem.
U ruku njegovu ja svoju polažem.
Puštam da vodi me - u vjeri slijedim ga,
od smrti vječne on mi dušu izbavlja.

Dovijeka hvalit ću ga. Da dovijeka!
Bog je razbio moj strah i
svjetlom odagnao moj mrak.
Dovijeka hvalit ću ga, da – dovijeka.

Duša mi biješe sva okovom sputana,
Korak moj posta umoran i besciljan.
Al` Bog me pogleda, blag i milosrdan,
Milošću svojom nov mi život darova!
Dovijeka hvalit ću ga.

Borba - borac

Vikah jednog jutra.
Iz dubine duše, tijela,
iz svakog atoma koji živi.

Vapaj moj bijaše glasan
tijelo me htjete utišati
jer promijenu ono ne htjede.

Borba se žučna u meni bori
i sada - da i sada,
jer prestanka borbi nikada nema.

Borba neprestana
žučna
krvava
podmukla
neprekidna
neprestana...

Padam, posrćem i krvarim
"da odustanem?" - pitam se često
da pognem glavu i čekam kraj
kraj?!

Da li će biti kraj -
kada ja to kažem?
ili nepoštedna borba traje dalje...


Da li ime "borac" još uvijek
smijem nositi?

nedjelja, 13.02.2005.

Molitva-pjesma

Evo divna pjesma koja me dirne svaki puta kada je čujem. Izvođači su «Snaga mira».
Mala molitva…

Dotakni mi dušu
Ljubavi da se napijem
Mira da se nasitim, Oče moj.

Dotakni mi dušu
Plaštem radosti ogrni me
Strpljivošću opaši me, Oče moj.

I bit ću ti vjeran
I nadu ću tvoju nositi
Ako dotakneš mi dušu,
Neću te prestati ljubiti.

Dotakni mi dušu
Blagošću mene ispuni
Dobrotom svojom natopi, Oče moj.

Dotakni mi dušu
Tmine moje rasvjetli
Snagom svoje svjetlosti, Oče moj.

Ako dotakneš mi dušu, neću te prestati ljubiti.

petak, 11.02.2005.

Alojzije Stepinac - UZOR

Thanks to ImageShack for Free Image HostingPa ja zaboravih napisat post o Stepincu (previše sam bio zauzet ovim seminarom). I taman kad sam počeo pisati blog, pogledah super_leptira i preduhitrio me.
tako da ja neću pisati ponovo, nego ću vas uputiti na njegov blog i tamo pročitajte mali tekst o blaženom Alojziju.
Samo ću se nadodati da je on moj uzor. Jer živio je u ne daleko vrijeme, pokazao nam da se i u današnje vrijeme može umrijeti - ali posebno i ŽIVJETI za Krista. I čuo sam da najnovija istraživanja koja se bave na temu: Stepinac - svetac, da je otkriveno u njegovim kostima određena doza otrova koja ga je tijekom godina uništavala (tj. ubijala), tako da je on s pravom MUČENIK za Isusa Krista.
Neka se moli za nas i neka nas zagovara.

četvrtak, 10.02.2005.

Seminar je završen

Evo i to je prošlo. Trema, znojenje, piskutavi glas... sve je to iza mene.
Ovo su bile samo neke negativne nuspojave koje su se pojavljivale prije i tijekom seminara. Ali kad sam se opustio---- kakav osjećaj. waooouuu.
Jednostavno nemoš prestat govorit, riječi idu ko lude. Nevjerovatan osjećaj pričati gomili ljudi koja te (napokon)sluša. Da mi je netko rekao da ću JA govorit pred ljudima, prvo bi se nasmijao, a onda bi ga prozvao ludim. Ali uz Njegovu ljubav i Njegovo vodstvo SVE je moguće.
Nešto divno i nezaboravljivo.
Neću govoriti da li je bilo dobro ili loše, jer ja ne mogu biti objektivan. Mogu samo reći Bogu hvala što mi je dao priliku govoriti o Njemu i hvala mu što je bio samnom.
Hvala. Hvala.


DODATAK

Pošto vidim da vas stvarno zanima seminar evo malo ukratko(jako kratko).
Prvi puta u životu ja i super_leptir "nastupamo" na ovakvom seminaru, pa je za očekivati da je trema bila iznimno velika.
Imali smo zadaću voditi jedan mali miniseminar koji bi trajao oko 2 sata. Naravno svatko sa svojim partnerom (nažalost nismo bili zajedno, ali nema veze). Morali smo se dobrano pripremiti i moliti za vodstvo u seminaru. Govorili smo o svojim iskustvima i događajima. O susretu s Bogom.
O promjenama koje smo doživjeli i koje doživljavamo. Ukratko iskustvo je bilo neizmjerno i nezaboravljivo.
Vidim da nas neki uspoređuju (posebno super_leptir koji mene hvali, a i ja njega), i govore o nadmašivanju. Svatko od nas ima svoj način svjedočenja i pripovjedanja, i sve ovisi o tome kako su ljudi raspoloženi. Tako da ne bih htio da pomislite da se ovdje radi o nekom natjecanju. To nam nije ni na kraj (a ni tamo) pameti. Mi samo želimo ISKRENA srca podijeliti sa drugima ono što smo dobili.
Stoga tu nema ocjene, nema ismijavanja, naša ocjena na seminaru je koliko ljudi se na kraju nasmijalo i koliko ljudi je pjevalo i susrelo Isusa.

Ne morate se bojati nismo mi neka sekta il tak nešt:-)
Samo iskrena srca dijelimo ono što smo besplatno dobili.

Eto ukratko, nadam se da ste zadovoljni malim objašnjenjem.

P.S. Ako nekoga dodatno zanima neka se javi na emajl.
P.P.S. Vidim da mi neki govore "Vi" (nemiri) molim samo prijeđite na "Ti".

srijeda, 09.02.2005.

Obveze

puno obveza koje moram "preskočiti".

Evo i mene, dugo me nije bilo. Javljam se samo na kratko, jer obveze čekaju....
puno toga natrpalo se u ovaj tjedan.
Već mi nedostaje (nikada nebi rekao) pisanje i čitanje blogova.
Evo mala pričica samo da vas zaokupi dok se ponovo ne čujemo.

PALMA I KAMEN

Kroz oazu prolazio je namrgođen čovjek. Sadok. Bio je tako žučljiva karaktera, da nije mogao vidjeti ništa zdravo ni lijepo, a da to ne pokvari. Na rubu oaze stajalo je palmino stablo u najboljem rastu. Ono ubode žučljivog Sandoka u oči. On uze težak kamen i stavi ga mladoj palmi nasred krune. Zlobnog osmijeha otputovao je poslije ovog «junačkog» djela dalje.
Mlada palma se tresla i savijala, pokušavajući zbaciti teret – ali uzalud. Previše čvrsto je ležao kamen na njezinoj kruni. Tada zgrabi mlada palma dublje u zemlju, da se odupre kamenom teretu. Spusti svoje korijenje toliko duboko da je ono dohvatilo skrivene vodene žile oaze. Podigla je kamen tako visoko da ga je njezina kruna posve prekrila. Voda iz dubine i sunčana žega učinile su od mlade palme kraljevsku palmu.
Nakon mnogo godina vrati se Sandok u onu oazu da se razveseli osakaćenu stablu koje je uništio. Uzalud je tražio zgnječenu palmu. Tada najponosnija palma spusti svoju krunu. Pokaza mu kamen i reče: - Sandoče, moram ti zahvaliti: Tvoj me teret učinio jakom.

subota, 05.02.2005.

Proud to be Croat

Zadnjih par dana stvarno imam razloga biti «Proud to be Croat!»
Veselje i radost koju nam daju rukometaši je neizmjerna (naravno živci su mi postali ultra,mega tanki i osjetljivi, a i život su mi skratili za najmanje 2dana). Nihovo zajedništvo vidljivo je iz aviona. Kako je rekao jedan rukometaš: «Skinuli smo trenirke, i bacili srce na teren. Pa da vidimo tko će nas dobiti!» Šolina obrana u zadnjoj sekundi bila je u najmanju šokirajuća. Skakanje po kući, balkonu, ulici bila je neizostavno nakon takve obrane(čitaj: pobjede). Skočili smo u auto sa zastavama u rukama i počeli trubiti i pozdravljati svakog na koga smo naišli. Znakovi odobravanja i mahanja stvorili su u meni osjećaj zajedništva svih ljudi. Osmijeh na mome licu nije se skidao jako dugo…
I kad sam već mislio objaviti post, upalim TV, kad ono taman Janica juri niz padinu. Kroz svaka vrata prednost se povećavala (i s njom brzina rada moga srca) sve do trenutka kada se komentator nije izderao – JANICA JE PRVA. Svi već pretpostavljate što se tada dogodilo J
U razgovoru za televiziju je izjavila da svaki dan prati rukometaše i da ih pozdravlja, naravno uz želju (i vjeru) da i oni osvoje zlato u Tunisu.
Ah,… srce mi je zaigralo jer sam opet osjetio ono zajedništvo među nama.
Vjerujem da ću i idućih dana imati o čemu pisati(naravno pobjedama).
Ovaj tekst posvećujem svima koji nam daju nadu u ovo mračno vrijeme (posebno mislim na Janicu i NAŠE RUKOMETAŠE).

Stoga HVALA VAM što se i ja osjećam « PROUD TO BE CROAT!!!»

četvrtak, 03.02.2005.

Kako je Bog stvarao majku?

Šestoga je dana Bog je stvarao majke i toga je dana ostao raditi prekovremeno…
Tada se pojavio Anđeo i upitao: “Zašto toliko vremena trošiš da bi stvorio majku?”
Gospodin je uzvratio:
“Jesi li vidio karakteristike koje ona mora imati: mora biti potpuno otporna ali ne od željeza, mora imati 200 pokretnih elemenata za koje treba osigurati rezervne dijelove u slučaju preopterećenosti ili kvara, mora živjeti na crnoj kavi i ostacima hrane, veliko udobno krilo u kojem ima mjesta za troje djece odjednom, poljubac koji može izliječiti sve: od rane na koljenu do slomljenog srca, i mora imati šest pari ruku...”
Anđeo je bio šokiran ovim posljednjim: ”Šest pari ruku!! Kako ćeš to izvesti?”
Gospodin je zamišljeno odgovorio:”Nije problem napraviti šest pari ruku, nego tri para očiju koje majke trebaju imati: jedan par da vidi dušu svoje djece kako bi mogla znati sve njihove tajne i pomoći im na vrijeme ako bi to bilo potrebno, drugi par na leđima jer bi tako mogla vidjeti sve ono što drugi misle da ne može, a treći par naprijed. Tim bi očima uvijek mogla paziti na svoje dijete, milovati ga pogledom koji će mu reći koliko ga voli, ili ga samo milosrdno promatrati bez ijedne riječi.
Anđeo je pokušao upozoriti Gospodina:
”Ovo je prenaporno za jedan dan. Pričekaj do sutra pa onda dovrši posao.”
“Ali ne mogu” –protestirao je Bog- “Ovaj mi je zadatak sada toliko prirastao srcu da ga jedino ovako mogu dovršiti, a usput je zadovoljstvo stvarati nesebično biće koje nikada ne dopušta da se razboli, može svakoga dana nahraniti obitelj od pet članova raznovrsnim jelima, može se s ljubavlju posvetiti svakom djetetu i biti mu na raspolaganju u svakom trenutku”
Anđeo se približio i dotaknuo “ženu” uzviknuvši:
“Ali, učinio si ju od tako meke građe, ne čini ti se da je previše ranjiva, Gospodine?”
“Ona je nježna”, slažem se, “ali to je poseban materijal koji je istovremeno neuništiv.
Ne možeš ni zamisliti kolika će joj to biti prednost, jer je njezina uloga zaista vrlo zahtjevna.”
“Hoće li ona biti u stanju misliti pored svih tih obveza?”- nastavio je s pitanjima Anđeo, a Bog je spremno odgovorio: “Ne samo da će biti u stanju razmišljati, nego i pregovarati”
Tada se Anđeo još više približio ženi i dotaknuvši njene obraze uskliknuo:
” Kažem ti, toliko se brineš za njezinu dušu da si gotovo zanemario tijelo. Gle, ovdje ti model žene ima grešku i po licu joj odnekud istječe voda.”
“To nije greška”, rekao je Bog, “To su suze!”
“A čemu one služe, Gospodine?”, znatiželjno je čekao odgovor Anđeo.
“Suze pokazuju da li je radosna, tužna, ili razočarana. Suze znače i da je osamljena. One su izraz bola, jada ili ponosa.”
Anđeo se oduševljeno i s poštovanjem poklonio:
”Ti si, Gospodine genije. Na sve misliš dok stvaraš…”


znam da je tekst malo dulji, ali iz ljubavi, zahvalnosti prema majkama (posebno mojoj) pišem ovaj cijeli tekst. HVALA MAMA.

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?