borac

subota, 05.02.2005.

Proud to be Croat

Zadnjih par dana stvarno imam razloga biti «Proud to be Croat!»
Veselje i radost koju nam daju rukometaši je neizmjerna (naravno živci su mi postali ultra,mega tanki i osjetljivi, a i život su mi skratili za najmanje 2dana). Nihovo zajedništvo vidljivo je iz aviona. Kako je rekao jedan rukometaš: «Skinuli smo trenirke, i bacili srce na teren. Pa da vidimo tko će nas dobiti!» Šolina obrana u zadnjoj sekundi bila je u najmanju šokirajuća. Skakanje po kući, balkonu, ulici bila je neizostavno nakon takve obrane(čitaj: pobjede). Skočili smo u auto sa zastavama u rukama i počeli trubiti i pozdravljati svakog na koga smo naišli. Znakovi odobravanja i mahanja stvorili su u meni osjećaj zajedništva svih ljudi. Osmijeh na mome licu nije se skidao jako dugo…
I kad sam već mislio objaviti post, upalim TV, kad ono taman Janica juri niz padinu. Kroz svaka vrata prednost se povećavala (i s njom brzina rada moga srca) sve do trenutka kada se komentator nije izderao – JANICA JE PRVA. Svi već pretpostavljate što se tada dogodilo J
U razgovoru za televiziju je izjavila da svaki dan prati rukometaše i da ih pozdravlja, naravno uz želju (i vjeru) da i oni osvoje zlato u Tunisu.
Ah,… srce mi je zaigralo jer sam opet osjetio ono zajedništvo među nama.
Vjerujem da ću i idućih dana imati o čemu pisati(naravno pobjedama).
Ovaj tekst posvećujem svima koji nam daju nadu u ovo mračno vrijeme (posebno mislim na Janicu i NAŠE RUKOMETAŠE).

Stoga HVALA VAM što se i ja osjećam « PROUD TO BE CROAT!!!»

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv