borac

subota, 15.01.2005.

Predaj sve Njemu

Odvoji pet minuta da pročitaš ovaj tekst. Znam da je vrijeme novac, ali ovo je isplativa investicija (usput – 5min na internetu i nije baš preskupo:-)

ZAMISLI:

Zamisli da je ovoga trenutka Božji anđeo pokraj tebe…
Tišina….
Budi miran i prisjeti se svih problema koje bi htio rješiti.
Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim, što te deprimira, zabrinjava…
Čak i svoj strah od budućnosti, strah od toga da ćeš učiniti nešto pogrešno, da ćeš izabrati krivo. Razmisli ovaj tren baš o svemu.

Otvori svoje srce i zamisli da predaješ sve to sada Bogu.

Upotrijebi svoje ruke kao sredstvo prijenosa. Zamisli to uručivanje sada – kao netko tko nosi vrlo tešku torbu drugoj osobi da joj ta osoba ponese taj teret.

A sada, zamisli sve dobro što bi htio da ti se dogodi, za čim čezneš
ili pomisli na nešto lijepo što ti se već dogodilo u tvome životu…

Svih trenutaka sreće, radosti, prijateljstva, uzbuđenja, mira, ljubavi…

Smjesti to sve u svoje ruke, onako u mislima, i učini taj korak da to čvrsto zadržiš u svom srcu, kao netko tko čuva svoje dragulje u maloj kutijici. Smjesti to blago duboko u svoje srce i zahvali – zahvali iskreno i s puno vjere i pouzdanja.
Budi zahvalan za sve dobro što ostaje i sve loše što odlazi.

Sada pogledaj svoga anđela kako nosi tvoje molbe Bogu.

petak, 14.01.2005.

Prijateljstvo

Jučer sam bio sa stvarno bliskim prijateljima i bilo je stvarno super. Druženje, pričanje malo pjevanja učinilo je sinoćnju večer nezaboravljivom. Prije godinu dana ovako nešto moglo se dogoditi meni samo u snovima. Moja povučenost i strah od toga što će drugi reći bila je prevelika prepreka za malo bolje druženje. Ali sada sve je to nestalo. Prijatelji koji su me okruživali imali su iskren pogled u očima, bez namjere da me uvrijede i osramote. Tek sada kada sam počeo malo razmišljati o tome shvatio sam da uopće nisam bio zahvalan za ovakve prijatelje. Svako lice koje sam ugledao zračilo je povjerenjem, srećom i ljubavlju. Prihvatili su me onakvog kakav jesam – slab, mlak, mrzovoljan i još puno toga. Prihvatili su moje mane, i izvukli (i još uvijek izvlače) ono najbolje u meni.
Pročitao sam onu izreku tisuću puta («ne znaš što imaš dok to ne izgubiš») i nikada nisam previše razmišljao o njoj. Sada sam shvatio što imam (bolje rečeno – što mi je darovano) i ne namjeravam čekati da to izgubim pa da to počnem cijeniti. Cijenit ću svaku riječ, svaki pogled i svaki trenutak proveden sa mojim prijateljima. Svakog ću dana zahvaljivati Bogu jer mi je darovao nešto čega nisam dostojan, s nadom da ću postati dostojan takvog prijateljstva.

srijeda, 12.01.2005.

Zahvala u molitvi

Pravim se da grijeha nemam
Pravim se da mogu sve sam
Utišat savjest, - e to ne mogu,
Jecaj u meni sve jači je.

Moje slabosti uvijek me prate
Moje sumnje uvijek su tu.
Ali Ti daleko mi ne budi,
Samo Ti – snage mi daj.

Sumnje moje pretvaraš u vjeru
Slaboti nosimo zajedno
Ti si tu kad mi je teško
Ti si tu snage da mi daš.

Poglede tamne u svijetlo pretvaraš
Oblaka nigdje više nema.
Svjetlo Tvoje sad je uz mene
Sumnja – daleko od mene.

Tebi sam predao sumnje moje
Tebi sam predao slabosti svoje
Pogled Tvoj uvijek me prati
Blizinu Tvoju osjećam.

Hvala Ti Oče na milosti koju mi daješ.

utorak, 11.01.2005.

ABORTUS - UBOJSTVO

DAR


Pitam se…
Jesmo li mi htjeli svoj život?
Jesmo li mi prije nego smo se rodili došli do dvojih roditelja i rekli im: Ja želim biti visok 180cm, želim plave oči, ravne noge, lijep nos…
Sumnjam da je to mogao itko od nas.
Naš život je DAR!!! Dar koji nismo zaslužili svojim djelima ili riječima, nego smo ga dobili iz čiste ljubavi.
Tko smo mi da bi se mješali u Božju ljubav. Tko smo mi da bi ga spriječavali u iskazivanju svoje ljubavi. Majke stalno govore da je to njihovo tijelo i da je njihovo pravo odlučiti hoče li dijete živjeti. To nitko nema pravo!!! Nitko ne može reći: «Ja ne volim ovog čovjeka, idem ga ubiti!». To malo dijete je ŽIVI ČOVJEK!!!
Stalno govorimo: «Bože daj nam čudo!!!» a, dijete je čudo koje se događa svakodnevno. Pa zar nam ovo nije dovoljno veliko čudo?! Bog nam stalno daje čuda, dokaze u svoje postojanje, a mi zatvaramo oči – i još gore – spriječavamo ta čuda da se događaju. Otvorimo oči i pogledajmo čudo.


Čisto sumnjam da će ovaj moj tekst (i slični mom) dobiti ikakvu pozornost od urednika bloga, jer cilj svih medija je iskazivati na skandale i zlo. Želi se pokazati da svi (zapravo glasna manjina) misle tako o abortusu.

ZATVORENA DUŠA

Pogledi ljudi sve su teži.
Skrivanje osjećaja i strah od osude,
Tjera ljude na povlaćenje.
U razgovoru ne gledaju u oči,
Traže mjesto gdje da smjeste pogled.

Riječi izlaze,
A duša vapije,
Za pogledom toplim,
Za razumjevanjem, osmijehom.

Otvorimo vrata,
Dajmo joj da vidi svjetlo,
Jer ona je tu
Kuca i šapće,
Samozatajno i tiho.

Šutljivo sjedi i čeka,
Ljubavi puna.
Zna da jednog dana zatražit ćemo nju.
A ona će s osmjehom
zaboraviti naše nedaće,
i brzo nam pomoći da dođemo
Do sebe.

nedjelja, 09.01.2005.

OBITELJ ?!

Zadnja tri dana bio sam u prilici razgovarati sa raznim ljudima. Bili su to stariji, odrasli, ozbiljni poslovni ljudi, a nadasve uspješni obiteljski očevi. Osim činjenice da ih sve krase mnogobrojne obitelji, poslovni uspjesi i bliska povezanost s Bogom, svi su bili zabrinuti stanjem obitelji u Hrvatskoj. Institucija obitelji je u velikim kušnjama u današnje doba. Razni napadi na obitelj, na djecu, ali i na nove potencijalne (i stare) roditelje.
Oni su uspjeli stvoriti obitelji, održati je na okupu i naučili je voljeti i cijeniti.
Ali to im nije dosta. Žele nove mlade obitelji naučiti i pokazati im kako se može živjeti sretno sa Bogom u sredini svoje obitelji. Žele i ono malo svoga slobodnog vremena provesti dijeleći svoju sreću sa drugima, svjesni današnjeg stanja obitelji u svijetu. Ono što oni nude ne viđa se na TV-u, novinama i internetu, jer tu nema skandala. Tu nema onoga što privlači medije – jer ako su oni nesretni(tvorci programa) – moraju i druge uvjeriti da je tako svugdje u svijetu. Obitelj se prikazuje kao mučenje, težak križ koji se mora izbjeći pod svaku cijenu. Materijala za podržati ovu teoriju ne moram ja nabrajati, dovoljno je samo pažljivije pogledati medije i komentare na tu temu da bi vam bilo jasno (ako do sada već nije bilo). Ne želim biti pesimističan i govoriti o propadanju svijeta i slične stvari. Ja sam mladić i potencijalni muž i otac u neko (nadam se blisko) vrijeme. Malo sam promatrao svijet i slušao svoje prijatelje što misle o obitelji i djeci. Njihov pogled i njihovo razmišljanje o obitelji natjerali su me da razmislim. Ako tako negativan pogled ima barem 10% (ako ne i više) mladih ljudi u Hrvatskoj, stvarno je vrijeme da se malo zapitamo. Poslovne i odgovorne osobe (nadasve i prvo očeve) koje sam susreo, uvjerili su me u to da slika koja se nudi svijetu (posebno mladima) nije ni malo točna. Uspjeh i zadovoljstvo na poslovnom planu je neusporedivo manja i zanemariva u odnosu na sreću, ljubav i uzajamno poštivanje koje nudi obitelj. Stoga kada pomislite na obitelj, nemojte pomisliti na sliku neuspjeha koju nude mediji, nego na sliku uspjeha, sreće i zadovoljstva koje obitelj zapravo nudi.

petak, 07.01.2005.

Zašto smo toliko ponosni

Zašto smo toliko ponosni? Zašto je tako teško pregaziti svoje JA, i osloboditi se tereta. Toliko toga nosimo u sebi, a ne želimo reći i priznati drugima da nam je teško. Naš glupi ponos čini nas zatvorenima, povučenima, nesigurnim. Zašto je tako teško spustiti glavu i zamoliti za pomoć. Zar nismo do sada već naučili da nismo svemogući? Zar još uvijek živimo u uvjerenju da sve sami možemo. Toliko smo uvjereni da možemo sve sami, da se sve više koprcamo i vrtimo, a ne primjećujemo da propadamo sve dublje. Mišljenje da pred svima moram izgledati savršen više neće biti važan (ionako ne možeš svima ugoditi). Progutaj svoj ponos, priznaj svoju nemoć i ispruži ruku punu pouzdanja u pomoć. Tvoja molba i skrušeno srce neće ostati neuslišano. Samo se oslobodi ljudskog obzira i vjeruj. Primjetit ćeš meku ruku na svome ramenu i znat ćeš da nisi sam. Primjetit ćeš da tvoj ponos nestaje, a pouzdanje raste.
Na kraju ponavljam pitanje – ZAŠTO SMO TAKO PONOSNI I VEZANI NA TUĐE MIŠLJENJE ?!

utorak, 04.01.2005.

Loše stvari s dobrim pogledom

Teško je gledati pozitivno na stvari koje te živciraju, ljute i umore. Ali kad jednom kreneš u novi svijet, u novi način razmišljanja svaka stvar postaje zadovoljstvo i užitak. Ovaj tekst nije mojih ruku djelo, već dam ga dobio na e-mail prije par mjeseci. I nakon tako dugo vremena još uvijek me se dojmi. Prenosim ga u cijelosti, tako da bi vidjeli da je moguće gledati svijet drugačijim očima.

ZAHVALAN SAM ZA:

Partnera koji grli prekrivač svaku večer, jer on/ona nije s nekim drugim.

Teenagera koji ne pere suđe, nego gleda TV, zato što to znači da je on/ona kod kuće, a ne na ulici.

Za porez koji plaćam, jer to znači da sam zaposlen!

Za nered koji moram pospremit nakon zabave, zato što to znači da sam bio okružen prijateljima!

Za odjeću koja mi je malo knap, zato što to znači da imam dovoljno za jesti!

Za moju sjenu koja me prati u poslu, zato što to znači da sam na suncu!

Za dug koji treba vraćati, prozore koje treba prati i kvarove koje treba popraviti, jer to znači da imam DOM!

Za sve prigovaranja koja čujem na vlast, jer to znai da imamo slobodu govora!

Za parkirališno mjesto koje nađem na udaljenom kraju parkirališta, jer to znači da sam sposoban hodati i blagoslovljen prijvoznim sredstvom!

Za moj ogromni račun za grijanje, jer to znači da mi je toplo!

Za gospođu iza mene u Crkvi koja pjeva van tonaliteta, jer to znači da mogu čuti!

Za mogućnot pranja i peglanja, jer to znači da imam robe za nošenje!

Za brigu i napete mišiće na kraju dana, jer to znači da mogu marljivo raditi!

Za sat koji zvoni u rano jutro, jer to znači da sam ŽIV!!!

ponedjeljak, 03.01.2005.

Malo iskustvo

Riječi koje volim govoriti drugima, najteže padaju samome meni. Pokušao sam danas gledati svijet na drugačiji način.
Borbe koje su se vodile u meni bile su ne male. Kao da je netko čuo moju odluku da ću pokušati drugačije gledati svijet, i onda baš za inat daje "teške" ljude.
Normalno kao i do sada kada bih susreo osobu pogledao bi je onako "dobro", procijenio njezine slabosti i mane, te onda već odredio način na koji ću joj pristupiti, i na koji način ću uspjeti nanijeti što više štete.
Ali u trenutku kada sam htio izbaciti koju otrovnu strelicu, grlo mi se steglo. Riječi omalovažavanja, vrijeđanja i uvjeravanja da sam ja u pravu jednostavno nisu htjele izaći iz mojih usta. Normalno moj bijes je bio neopisiv. Misli su mi navirale, ali iz usta jednostavno nije ništa izlazilo. Gledao sam u nevjerici osobu koja je
stajala nasuprot meni u nemogućnosti da joj išta kažem. Normalno u početku je bila ljutnja jer sam propustio priliku da nekome malo "spustim", ali nakon nekog vremena počeo mi se vrtiti ponovljeni film o tome što se događalo.
I što sam više o tome razmišljao, više mi se moja reakcija počela sviđati. Pa, ipak napravio sam upravo ono što sam i htio, a da o tome nisam ni razmišljao.
Moja želja i odluka bila je donesena svijesno i sa velikom željom za promjenom. Nakon nekoliko sati ponovno sam susreo istu osobu. I prije nego što sam stigao išta reći dočekao me veliki osmjeh koji mi je odagnao svaku sumnju u to da sam možda krivo postupio. Nisam izustio ni jednu riječ nego sam čekao da mi "napokon" dođu negativne misli, ideje, riječi kojima sam do maloprije htio obasuti tu osobu, ali njih više nije bilo...
Sve o čemu sam u tom trenu razmišljao jest, kako je ovo pravi način komuniciranja.

Bez obzira na to koliko je dan težak i naporan, ovakve stvari, događaji i pobjede nad samim sobom učine dan neopisivo jednostavnim, laganim i nasmješenim. Normalno ovakva vrsta borbe nije jednostavna, jer ona ne traje jedan sat ili jedan dan, ona traje danima, tjednima, mjesecima i godinama. To je borba koja nikada ne prestaje, ali ujedno to je borba koja je najisplativija u SVAKOM smislu. Kada na kraju dana zastaneš u tišini svoje sobe i u tišini svoje duše i osvrneš se na protekli dan, osmijeh koji ti izmami svaka takva pobjeda - to najljepši osmijeh. Kada ti zatreperi duša i osjetiš mir, tada znaš da to je put kojim treba ići.

Početak početnika

Puno toga imam za napisati, pa moram negdje početi.
Sada ću samo napisati da je će moji postovi biti (manje ili više) usmjereni na pozitivne stvari.
Pisati ću samo o onome što je na neki način zanimljivo i pozitivno.
Naravno mora se spomenuti i svakidašnje ne baš tako lijepe događaje, ali oni neće dobiti baš previše mjesta kod mene.

Primjer pozitivne stvari upravo sam danas primjetio: Održani su predsjednički izbori...(znam da je svima već dooosta predsjednika).
Ali evo pozitivna stvar- mi kao balkanska zemlja (kako zapadnjaci kažu), nemamo problema sa glasačkim kutijama, prevarama, laganjem...
Neki su govorili (SAD), da smo mi tek zakoračili u demokraciju, a ipak izbori (parlamentarni, predsjednički) prolaze nevjerovatno pošteno i korektno, za razliku od njihovih:-)
Bez obzira kojeg predsjednika(cu) izabrali, moramo biti zahvalni što nakon stoljeća i stoljeća ugnjetavanja od drugih, možemo samostalno izabrati SVOG vođu.
Sloboda koju mi osjećamo i imamo je rijetka u sadašnjem svijetu (bez obzira na to što nam mediji govore o "obećanom" zapadu). Puno naroda i zemalja još uvijek ratuje za svoje osnovno pravo - ŽIVOT.
Stoga kada dajete izjavu na TV-u, radiju, novinama nemojte biti tako pesimistični, ono malo optimizma što krijete u sebi podijelite sa drugima. Svatko tko pogleda Vašu izjavu neće odmah pomisliti: "ah svi misle isto, svi vide samo tmurnu budućnost", nego možda pomisli:"pogledaj, pa barem netko vidi malo svijetliju budućnost".
Da samo jedna osoba tako pomisli - već smo nešto napravili. Idući puta kada budeš u prilici za davanje komentara, sjeti se da možda baš Tvoja dobra riječ - Tvoja pozitivna misao pomogne nekome da i on malo drugačije pogleda svijet oko sebe.
Stoga, budite zahvalni na ovome što imate, cijenite sitnice koje vas okružuju, i krenite sa malim koracima. Samo jednom lijepom riječi i lijepom gestom učinit će te nekome dan lijepšim (vjerujte mi posebno samim sebi). Ako sam u krivu slobodno dodajte kritiku.
Stoga krenite u novu godinu sa ljepšim pogledom na svijet.
Malim - ali sigurnim - koracima naprijed.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv