borac

ponedjeljak, 03.01.2005.

Malo iskustvo

Riječi koje volim govoriti drugima, najteže padaju samome meni. Pokušao sam danas gledati svijet na drugačiji način.
Borbe koje su se vodile u meni bile su ne male. Kao da je netko čuo moju odluku da ću pokušati drugačije gledati svijet, i onda baš za inat daje "teške" ljude.
Normalno kao i do sada kada bih susreo osobu pogledao bi je onako "dobro", procijenio njezine slabosti i mane, te onda već odredio način na koji ću joj pristupiti, i na koji način ću uspjeti nanijeti što više štete.
Ali u trenutku kada sam htio izbaciti koju otrovnu strelicu, grlo mi se steglo. Riječi omalovažavanja, vrijeđanja i uvjeravanja da sam ja u pravu jednostavno nisu htjele izaći iz mojih usta. Normalno moj bijes je bio neopisiv. Misli su mi navirale, ali iz usta jednostavno nije ništa izlazilo. Gledao sam u nevjerici osobu koja je
stajala nasuprot meni u nemogućnosti da joj išta kažem. Normalno u početku je bila ljutnja jer sam propustio priliku da nekome malo "spustim", ali nakon nekog vremena počeo mi se vrtiti ponovljeni film o tome što se događalo.
I što sam više o tome razmišljao, više mi se moja reakcija počela sviđati. Pa, ipak napravio sam upravo ono što sam i htio, a da o tome nisam ni razmišljao.
Moja želja i odluka bila je donesena svijesno i sa velikom željom za promjenom. Nakon nekoliko sati ponovno sam susreo istu osobu. I prije nego što sam stigao išta reći dočekao me veliki osmjeh koji mi je odagnao svaku sumnju u to da sam možda krivo postupio. Nisam izustio ni jednu riječ nego sam čekao da mi "napokon" dođu negativne misli, ideje, riječi kojima sam do maloprije htio obasuti tu osobu, ali njih više nije bilo...
Sve o čemu sam u tom trenu razmišljao jest, kako je ovo pravi način komuniciranja.

Bez obzira na to koliko je dan težak i naporan, ovakve stvari, događaji i pobjede nad samim sobom učine dan neopisivo jednostavnim, laganim i nasmješenim. Normalno ovakva vrsta borbe nije jednostavna, jer ona ne traje jedan sat ili jedan dan, ona traje danima, tjednima, mjesecima i godinama. To je borba koja nikada ne prestaje, ali ujedno to je borba koja je najisplativija u SVAKOM smislu. Kada na kraju dana zastaneš u tišini svoje sobe i u tišini svoje duše i osvrneš se na protekli dan, osmijeh koji ti izmami svaka takva pobjeda - to najljepši osmijeh. Kada ti zatreperi duša i osjetiš mir, tada znaš da to je put kojim treba ići.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv