Marketing
Prijateljstvo
Jučer sam bio sa stvarno bliskim prijateljima i bilo je stvarno super. Druženje, pričanje malo pjevanja učinilo je sinoćnju večer nezaboravljivom. Prije godinu dana ovako nešto moglo se dogoditi meni samo u snovima. Moja povučenost i strah od toga što će drugi reći bila je prevelika prepreka za malo bolje druženje. Ali sada sve je to nestalo. Prijatelji koji su me okruživali imali su iskren pogled u očima, bez namjere da me uvrijede i osramote. Tek sada kada sam počeo malo razmišljati o tome shvatio sam da uopće nisam bio zahvalan za ovakve prijatelje. Svako lice koje sam ugledao zračilo je povjerenjem, srećom i ljubavlju. Prihvatili su me onakvog kakav jesam – slab, mlak, mrzovoljan i još puno toga. Prihvatili su moje mane, i izvukli (i još uvijek izvlače) ono najbolje u meni.
Pročitao sam onu izreku tisuću puta («ne znaš što imaš dok to ne izgubiš») i nikada nisam previše razmišljao o njoj. Sada sam shvatio što imam (bolje rečeno – što mi je darovano) i ne namjeravam čekati da to izgubim pa da to počnem cijeniti. Cijenit ću svaku riječ, svaki pogled i svaki trenutak proveden sa mojim prijateljima. Svakog ću dana zahvaljivati Bogu jer mi je darovao nešto čega nisam dostojan, s nadom da ću postati dostojan takvog prijateljstva.
Post je objavljen 14.01.2005. u 12:38 sati.