Vikah jednog jutra.
Iz dubine duše, tijela,
iz svakog atoma koji živi.
Vapaj moj bijaše glasan
tijelo me htjete utišati
jer promijenu ono ne htjede.
Borba se žučna u meni bori
i sada - da i sada,
jer prestanka borbi nikada nema.
Borba neprestana
žučna
krvava
podmukla
neprekidna
neprestana...
Padam, posrćem i krvarim
"da odustanem?" - pitam se često
da pognem glavu i čekam kraj
kraj?!
Da li će biti kraj -
kada ja to kažem?
ili nepoštedna borba traje dalje...
Da li ime "borac" još uvijek
smijem nositi?
Post je objavljen 14.02.2005. u 02:26 sati.