Evo jedne pjesme koju redovito pjevamo u crkvi. Pjesma je predivna. Palo mi je na pamet staviti je na blog kada sam u nedjelju na misi vidio jednu ženu kako plače dok je slušala ovu pjesmu.
Vjerujem da je svi znate, ali nema veze.
Bog je moj spasitelj, njemu se utječem.
U ruku njegovu ja svoju polažem.
Puštam da vodi me - u vjeri slijedim ga,
od smrti vječne on mi dušu izbavlja.
Dovijeka hvalit ću ga. Da dovijeka!
Bog je razbio moj strah i
svjetlom odagnao moj mrak.
Dovijeka hvalit ću ga, da – dovijeka.
Duša mi biješe sva okovom sputana,
Korak moj posta umoran i besciljan.
Al` Bog me pogleda, blag i milosrdan,
Milošću svojom nov mi život darova!
Dovijeka hvalit ću ga.
Post je objavljen 14.02.2005. u 23:46 sati.