31
ponedjeljak
kolovoz
2015
Kriva je noć
Noćas sam ti tako sama,
hladna, prazna, sebe nesvjesna.
Nit' suze, nit' osmijeha,
status quo na licu se čita.
I nekako sam u redu s tim.
Ne boli, ne guši i ne plaši.
Tih je i nenametljiv taj osjećaj.
Znaš, tu je, a kao da nije.
I trgnula bih se,
ali sad već prija ta samoća.
Ipak, ako si u blizini, svrati!
Možda će u dvoje prijati više.
Možda nam se svidi pa to ponovimo
opet i opet.
Ne, javi se ipak sutra.
Možda je noć kriva za ovu sjetu.
Možda sutra budem bolje!
Eh, sutra...
komentiraj (0) * ispiši * #
26
srijeda
kolovoz
2015
Problem je u meni!
Nedavno sam otkrila blogericu i spisateljicu Ingrid Divković, ženu u čijim sam se mnogim postovima pronašla i za čije mnoge misli mogu reći da ih potpisujem. Kombinacija sarkazma, humora, realnih pogleda na svijet i na međuljudske odnose, svakako je dobitna jer se ne možeš odvojiti od ekrana dok ne pročitaš sve, ali sve što je ova žena ikada napisala na blogu. :) Čitajući, i sama sam se bacila u razmišljanja o tome kako mi ljudi funkcioniramo. U godinama sam kada mogu reći da sam ostvarila raznolike interakcije s ljudima, od onih u kojima sam bila prevarena i žrtva groznih laži do onih u kojima sam i sama činila da se drugi osjećaju loše. I ne mogu se ne zapitati, mora li to tako? Biti predator ili biti plijen, trećega nema. Kad napravim odmak i sagledam putove kojima su prolazile moje veze, zaista primjećujem obrasce. Ili sam bila ludo zaljubljena i neuračunljiva ili pomalo hladna i ne previše zainteresirana, u svakom slučaju nedovoljno sretna. To me je odvelo do sljedećih zaključaka. Nisam zadovoljna sobom. U partneru pokušavam pronaći sve ono što meni nedostaje, ali to tako ne ide. Jedno je nadopunjavati se, a nešto sasvim drugo kad želiš da on bude materijal kojim ćeš pokrpati sva svoja poderana mjesta. Ne treba čekati da partner pronađe to nešto što može učiniti da se ti taj dan osjećaš sretno, već sama moraš učiniti da taj dan ima smisao, a sve ostalo treba doći kao šlag na tortu koja je btw slatka i fina i bez njega.
I tako, očekivanja u vezi su prevelika, kad je nezadovoljstvo sobom još veće. Tko zna bi li se ljudi svako malo rastajali kad bi svatko bio u mogućnosti raditi ono što voli...
komentiraj (3) * ispiši * #
12
srijeda
kolovoz
2015
Trebam te
...
Pokleknuti želim pred osjećajem ovim,
dopusti mi da odsad samo tebe volim.
Izdaju me suze i klecaj u koljenima...
Da, noćas se želim pridružiti voljenima!
Ne želim se više buditi sama,
budi mi utočište u smiraj dana...
Jer tako te trebam!
komentiraj (2) * ispiši * #
08
subota
kolovoz
2015
Danas te preskačem
Tu dnevnu dozu tebe
neophodnu, ali ne kao zrak
Više kao cigareta uz kavu
(za one koji to običavaju)
Ili kolačići između glavnih obroka
(kako ja to običavam)
Ne znam, ali mislim da mi škodiš
Ne kao da mi možeš presuditi,
ali i od previše kolačića bude ti
muka, zlo
I zato te danas preskačem.
komentiraj (0) * ispiši * #
06
četvrtak
kolovoz
2015
Malo li je?
Malo li je što i kad znam da ćeš zgaziti,
puštam da to činiš svom težinom?
Ili kada predosjetim bujicu najtežih riječi,
mirno sjednem da svaku razaznam?
Malo li je što i dalje čekam ono što dočekati neću,
a ipak se nadam
jer u tebi volim
ono čega ni sam nisi svjestan da postoji?
Malo li je što sam odavno izgubila sebe
samo da tebe zadržim?
Ili se to ne broji više jer si ti umoran,
preumoran da me noćas gledaš?
Nema veze, i tako su ovo samo moje misli.
Nešto što prešutim svaki put kad se osmjehnem.
Jer takvu me voliš i samo takvu trebaš.
I pristajem biti ta, još danas...
Ili... još samo neko vrijeme...
komentiraj (0) * ispiši * #
05
srijeda
kolovoz
2015
Kad me pitaš...
Volim li te? Ne budi blesav!
Kako ono što osjećam može uopće stati u tih pet slova Ljubav. Hodam ulicom i osjećam čudne poglede na sebi. "Što joj je", vjerojatno se pitaju, "zašto se tako glasno smije?" Nisam ja kriva što su slijepi pa ne vide da uz moj korak ide tvoj, nešto mi šapućeš na uho i smiješ se tako zarazno da i mene pozivaš na smijeh. Čvrsto me držiš za ruku, mašući njome da svi vide kako smo jedno ti i ja. Ljutiš se na povjetarac što mi prolazi kroz kosu i tjeraš oblake vičući: "Nestanite, želim da se moja draga smije, volim je gledati dok to čini." Moji su koraci sigurni jer znam da nećeš dopustiti da mi se išta loše dogodi, obećao si mi to. Uz mene si i ja te osjećam, da, zaista te osjećam. Mi smo jedan dah, jedan život.
Ne, to doista nije ljubav. To je mnogo više nego što ta riječ ikada može značiti. Je li ti sad jasno, ludice?
komentiraj (3) * ispiši * #
