Kriva je noć

Noćas sam ti tako sama,
hladna, prazna, sebe nesvjesna.
Nit' suze, nit' osmijeha,
status quo na licu se čita.

I nekako sam u redu s tim.
Ne boli, ne guši i ne plaši.
Tih je i nenametljiv taj osjećaj.
Znaš, tu je, a kao da nije.

I trgnula bih se,
ali sad već prija ta samoća.

Ipak, ako si u blizini, svrati!
Možda će u dvoje prijati više.
Možda nam se svidi pa to ponovimo
opet i opet.

Ne, javi se ipak sutra.
Možda je noć kriva za ovu sjetu.
Možda sutra budem bolje!
Eh, sutra...