28
ponedjeljak
prosinac
2015
Iz knjige...
„Zatim sam ponovno zaplakala. Prva suza otkotrljala mi se niz obraz bez imalo emocionalnog napora. Druga je slijedila prvu. Potom sam osjetila suzu kako navire iz mog desnog oka, no ovaj put ne iz himbe, već iz čistog, mračnog, neobuzdanog očaja. Prva suza kliznula mi je niz obraz, zaustavila se na bradi a zatim pala na sag; druge dvije slijedile su prvu. A onda sam počela jecati. Nisam plakala još od dana kad sam ostavljena kod gospodara Gahila mnogo godina ranije. Svi moji osjećaji samoće u ovome svijetu uzburkanom vrtlozima zla sada su buknuli na površinu, svi moji osjećaji odsječenosti od obala mog pravog, istinskog života sjedinili su se u jednu bujicu, i sva sposobnost za ljubav koja je utrnula u Ulici kaveza silovito se izlila iz mene. Hita me držala u zagrljaju stisnutu uz svoja mršava prsa i ja zatvorih oči da bih ušla u tamu.
Spustila je svoju bradu na moj potiljak i počela mi polagano gladiti kosu, ne govoreći ništa. I tada sam shvatila da to nije bilo zbog Hitinog dodira niti njezine osobnosti, niti je to bilo zbog ove prekrasne sobe, niti zbog stotina muškaraca i crne tinte; bilo je to zbog mirisa rijeke na Hitinoj odjeći koji je oslobodio poplavu suza. Udišući njezin miris osjećala sam miris rijeke, iste one rijeke u kojoj sam se kupala kao dijete, u kojoj sam prala odjeću, u kojoj sam plivala i iz koje sam pila. Na njoj sam ćutjela miris izvora istog kao i moj. Ali tada, kada se moj duh otvorio toj ženi, shvatila sam da je ona ta koja je mirisala na rijeku, ne njezina odjeća, ona je ta koja je bila rijeka. Dok sam plakala, potočići suza kapali su u kanjon koji su oblikovale njezine nevelike grudi. Stopila sam se s tom rijekom, i ona se stopila sa mnom. Nismo bile niti kao dvoje ljubavnika, niti kao dijete i majka što ga doji; bile smo kao jedno jer zajedno bijasmo jedna voda. Pomiješate li vodu iz jednog pehara s vodom iz drugog, možete li ih razlučiti? Ne! To je ista voda; nema razdvajanja. Tijelo žene, tako nježno izdjelano, posuda je što pronosi vodu zemljom. Poput jednog pehara vode izlivenog u drugi, ulila sam se u Hitu i ona se ulila u mene, pomiješavši se sa mnom tako da smo postale jedna jedinstvena kaplja.“
(iz knjige Plava bilježnica, o iskustvima djevojčice Batuk, prodane u bijelo roblje s devet godina, piše James A. Levine, na osnovu bilježnice s plavim koricama u koju je djevojčica zapisivala svoje misli i opisivala grozote koje su nad njom činili muškarci mušterije)
komentiraj (1) * ispiši * #
06
nedjelja
prosinac
2015
Buđenje
Sinoć sam usnula divan san.
Ležiš pored mene,
skupa dočekasmo novi dan.
Sve je, hej, baš kao i uvijek:
buđenje u devet,
poljubac na vrat i
doručak u krevet.
Smijeh, smijeh pa još malo smijeha!
Ljubim te, pokazuješ mi:
"Tu, tu, tu i tu!"
Gledam te. Ne odolijevam
tvom nestašluku.
Grijeh, grijeh pa još malo grijeha!
I prije nego uspijem ti reći da
sam u tom času nikad bliže sreći ja
budim se...
Nisi tu, ne ljubiš me, ne smijemo se.
P.S. U novom snu, na starom mjestu, čekam te!
komentiraj (3) * ispiši * #
