kraljica majka
30.09.2010., četvrtak
i tako to biva...................
|
obican dan moja zvijer moze pretvoriti u dan iz filmova...kako???-lako!!!!! krenusmo mi taj dan u obavljati nazovimo tekuce stvari i zavrsimo u jednoj od banaka...i tako obavim ja papirologiju i krenemo u podrum - u sefove- kazem ja zvjerkici- da se razumjemo nista se ne dira!!!!!!!!!!!!!!!!!!jel jasno?! jasno! kaze on...i ok, dvije sluzbenice i nas dvoje, krenemo-jedna vrata resetke, druga vrata resetke, blindirana vrata......i ja obavljam svoje kad odjednom....TRESSSSS! kaze zena iz banke - nije valjda!!!!!!!!!!!!!!!- ja se okrenem-sto???????????????? kaze ona-zalupio resetke!!!!!!!! a zvjer ponosno stoji i kaze- zatvorio sam!!!!!!!!!!!!!!!! mmmmmmmmmmmmmmmm........ meni je krv jurnula u glavu momentalno!!!!!! rekoh zeni- pa otkljucajte!!!!!!!!! Dobrooooooooo, sad mi vec sumi u usima, dok me zvjer gleda ocima ko sarme, a druga zena bulji bez rijeci! sad vec plitko disem i kazem-mozda mobitelom da zovete nekoga.....mozda, ako signal probija...haaa??? e sad vec prekapaju uniforme i traze mob dok ja sijevam i gledam zvjerkicu u cudu. i tako zovu oni kolegu koji dolazi i pita- pa ko je zatvorio---- cuj sad njega-----a tko nego ovih metar i pol pored mene kazem ja dok zvjerkica gleda u pod na vagi je dal da place ili se cereka a ja kipim naravno. kaze kolega....ja nemam kljuceve, kod nocnoga su! jebem ti ....kak nemate????? ko je nocni??? kaj cekam cuvara ili koga??? kako nema kljuceva...sad me hvata uzas i popusta mi kontrola...ide on gore u potragu, dok ove dve kao cool slazu kljuceve a zvjer cunja po sefu...naravni ja sijevam i bacam munje oko sebe tako da me nitko od njih ne zeli gledati. o evo kolega..nema kljuveca...dooobro, sad cu postati i neugodna bojim se i brojim u sebi i piljim u jednu tocku dok mi se moja kosulja vec lijepi za ledja i za prednju stranu - ak kolega ne najde te kljuceve ubrzo izgledati cu ko bijesna Ana Saso u reklami za Pipi!!!!! evo kolega...nasao je kljuceve i otkljucava resetke....ujjjjjjjjjjjj na vrijeme jer je moglo biti svega. izlazimo van , i penjemo se, kazem ja zvjerki - zaboravi kupovinu igracke i sad idemo kuci dok zavrsimo i razgovor je zavrsen jel ti jasno i da nisi taknuo nista vise!!!! necu , kaze on. e samo sto smo dosli do stola, evo ga vidio je moju osobnu i vec leti prema tastaturi od kompa od sluzbenice, na sto ja letim preko stola i hvatam ga umjesto za maicu za ruku i vucem.................aaaaaaaaa stipas meeeeeeeeeeee-dere se zvijer..............aaaaaaaaaaaaaaa ostavi toooooooooooooo.....sad i ja pocinjem...isuseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, na rubu sam snaga! potpisujem sve , uzimam stvari, ispricavam se po hiljaditi put i krecem vani....uz mene cupka zvjerkica i pita- a jel sad idemo po nagradu u turbac!!!!!!????? @@@@@??????!!!!!!!!!%%%%&&&& dakle sad su mi poiskakali svi osiguraci, bez rijeci trpam ga u auto i krecem kuci....brojim...12....56.....999......100000000...ne vjerujemmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm jedva sam cekala da se dokopam kuce. i tako je izgledao nas dan iz snova....samo su falile kamere, reflektori, kubete,koji kran i klapa i eto mozemo snimati!!!!!!! i onda meni kao moze biti ikad...nekad dosadno!!! nikad, niti jedna nanosekunda moga zivota nema miraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa........ no da i tako to biva............................. i onda ja odlucim koj dan poslije krenuti na posao .....i odlucim proci putem koji izbjegavam vec jedno vrijeme i pozelim....kako bi bilo lijepo proci i vidjeti..................i misao nije dosla do mozga i vec sam gledala poznata ledja......puls je ubrzao, refleksno skrecem na rinzol i stajem i gledam u sive oci sa zlatnim rubom, kraduci svaku slijedecu sekundu samo da taj tren traje sto duze,,,,,,,,da taj osmjeh ostane na licu, da taj miris udje u moje nosnice.....i tako to biva....nesto radi sudbina, nesto nasa podsvijest.. sto god bilo....moralo se desiti kako Neo kaze - Jing Jang- koliko uziva , toliko i pati...........a moja dusa i srce se lome jer to znam...i jos do danas pokusavam naci nacin da ne izazivam taj osjecaj patnje i lomljenja....i pod bilo koju cijenu bi zeljela obrisati taj osjecaj iz njega......... i tako to biva..................... ono sto je meni ushit i ubrzava mi puls......to na drugu stranu nekom donosim dvojbu i borbu... oprosti.....reci kako da to sprijecim i ne izazivam to........... i tako to biva, jedan dan je filmska rola..........drugi daj je stari i spori film.......treci dan je magla i kisa.........onda je dan dvojbi i preispitivanja....pa dan snova trebam salicu caja......vrucu...mentu...s malo meda koji uvijek nespretno otvaram. ...zaista trebam......... |
- 22:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
09.09.2010., četvrtak
bring me to life
|
Send "Bring Me To Life" How can you see into my eyes like open doors Leading you down into my core Where I've become so numb without a soul My spirit sleeping somewhere cold Until you find it there and Lead it back... home... (Wake me up) Wake me up inside (I can't wake up) Wake me up inside (Save me) Call my name and save me from the dark (Wake me up) Bid my blood to run (I can't wake up) Before I come undone (Save me) Save me from the nothing I've become Now that I know what I'm without You can't just leave me Breathe into me and make me real Bring me to life (Wake me up) Wake me up inside (I can't wake up) Wake me up inside (Save me) Call my name and save me from the dark (Wake me up) Bid my blood to run (I can't wake up) Before I come undone (Save me) Save me from the nothing I've become Bring me to life (I've been living a lie there's nothing inside) Bring me to life Frozen inside without your touch Without your love darling Only you are the life among the dead All this time I can't believe I couldn't see Kept in the dark but you were there in front of me I've been sleeping a thousand years it seems Got to open my eyes to everything Without a thought without a voice without a soul Don't let me die here There must be something more Bring me to life (Wake me up) Wake me up inside (I can't wake up) Wake me up inside (Save me) Call my name and save me from the dark (Wake me up) Bid my blood to run (I can't wake up) Before I come undone (Save me) Save me from the nothing I've become (Bring me to life) I've been living a lie there's nothing inside (Bring me to life) |
- 22:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #
08.09.2010., srijeda
nedostizne svjetlucave stvari
|
kao klinci cesto zelimo sve i sva- a ne dobijemo. npr. masu klinaca bi cokolade...igracke.....knjigice...i sve bi napravili da to dobiju. ja kao klinka nisam voljela slatko- tako da s coksama i sl nisam imala problema, igracke...imala sam neke svoje i to mi je bilo mrak..kazu moji da sam zabavu si napravila od nicega- tako da nisu morali jurcati po ducanima i kupovati brdo igracaka......zabava od nicega...hmmm i danas me mogu sitnice i male stvari usreciti :-)---knjigice..imam ih i danas jos :-) ali.............bljestave stvari- bila sam ko mala vrana......samo neka je barem mali kamencic koji stane u dlan- to je bilo dovoljno za moj osmjeh. no nekako je najteze bilo doci do takvih stvari, sjecam se da su mi se oci sirile na mamine sjajne ogrlice i perle staklene i da sam to tako ceznutljivo gledala iako sam znala da ih mogu i smijem samo nakratko uzeti -ali da ih moram vratiti...ponekada kada bi pala koja staklena kuglica dobila bi ju na poklon ili n acuvanje...i onda sam ju cvrsto i brizno stiskala u dlanu da ju ne izgubim....a znamo da se takve stvarcice tako lako gube.... imala sam malu kutijicu u kojoj je bilo stakalca, perlica, listica...sve sjajno i bljestavo...i onda sam znal au tisini sjediti u svome svijetu i uzivati u tim malim sjajnim stvarima koje su stvarale neki moj svijet...iako su se nekad i gubile.... sjecam se nedavno je moja mama odlucila promjeniti luster u dnevnoj sobi - luster je od staklenih perli i stakalca i tamo je cijeli moj zivot...ne mogu zamisliti da cu dolaziti kod nje a da na plafonu necu vidjeti odsjaj stakalca, i kako da ja sad objasnim njoj ili nekom zasto sam se rasplakala.......kako mi je bilo tesko...te boje su bile neki moj svijet u djetinjstvu.... dogovor je pao da ce se luster pospremiti u kutiju i da se ne baca- ja jednostavno ne mogu dozvoliti da se ta stakalca bace.....cudnovato, ali eto- to sam ja i onda razmislja da je u biti zivot pun slatkisa .....perli...stakalca. i tako masu puta prodjem pored cokolade koju mogu imati, i ne posegnem za njom, prodjem i pored knjige koju bi mogla citati i cije rijeci bi me mogle zabaviti u nocnim satima......i ne uzmem ju u ruke...a onda prolazim pored niske staklenih perli i oci mi zasvijetle...i rukom predjem preko njih i znam da tu nisku ne mogu imati i nositi- ali ju bar na kratko stavim oko vrata...samo malo da uzivam u njoj - i vratim ju na njeno mjesto......i onda opet kada prodjem pored nje - samo na tren ju pustim da mi pada niz grudi. takav je zivot.....nekad samo bljesak i odsjaj svjetla koji radi dugu na stakalcima nam moze ubrzati puls i izmamiti osmjeh.....i koliko stavri zelimo a ne mozemo imati...a koliko stvari je podastrto pred nas i zaobidjemo ih.......takvi smo- ljudi, sa svojim cudnim vrlinama i manama. ...tako mi nedostaje ta niska- to sjajno stakalce u rukama- pa barem samo ponovo na tren...iako znam da moram sve vratiti.....no i taj tren- taj kratki sjaj i bljestavilo- sve to cijenim ...i nije nista manje vrijedno u meni usprkos cinjenici da nije moje |
- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.09.2010., ponedjeljak
bijele linije autoputa
|
koliko brzo zivimo??? ja vise ne pratim....jer sve one linije na autoputu zivota se spajaju u liniju---u jednu svijetlecu fluorescentnu liniju koja juri pored mene........ a inace ne volim voziti nocu i bljestavilo te linije....tako da mi se pretjerano ne dopada niti ovako....niti malo. sad bas razmisljam proslo je tjedan dana od mog povratka- kao da nisam nigdje bila......uzurbani tempo i stalno neka zurba i napete situacije jako brzo covjeka vrate u sadasnjost....i onda se nastavlja sve kao da i nije bilo prekinuto...cudnovato nadasve. a hladnoca...ne volim....kisa - to se zna moja netrpeljivost prema toj prirodnoj pojavi je sve veca i veca....ne da nevolim- mrzim!!!!! ova hladnoca kad se ne mogu jos natjerati da nisam u ljetu mi hladi ruke i lice i bas mi je neugodna......da, opet zakljucujem , tako bi lako mogla zivjeti na moru....lako. nekako mi se cini da su prijasnje godine bile opustenije, sporije...ne samo meni....moje djetinjstvo mislim da je bilo sporije od djetinjstva moje zvjerkice.... iako sam sad trenutno u fazi kada bi godilo lagano pomicanje bijelih linija......imam trenutaka kada vozim kao sumanuta kroz zivot, kada linije i zvukovi stvaraju spektar tankih raznobojnih crtica koje se pretvaraju u bljesak- kako kaze Sasa- ti si nekad tako mirna da covjeka postaje strah onom uraganu u koji se pretvaras u sekundi-------- i tako moja zvjer vec danima hoda po svijetu s krunom, plastom i macem......naime on je moj kralj kako mi je obijasnio...a ja cu biti njegova kraljevna, samo mi sada ne moze posuditi krunu :-)))))) sreca moja najveca :-)))- ipak imam kraljestvo :-), pa neko nesto kaze!!! i kaze- kad ti narastes, onda ces isto kao i ja imati plast- znas- ja cu ti kupiti- eto, ne treba mi nista vise :-) sutra imam roditeljski u vrticu - priprema za skolu....i to je vec doslo- nagodinu krecemo---eto koliko brzo jure te linije na autoputu zivota da sam u soku od saznanja da cu nagodinu imati prvasica. posao....hahah...evo ga linija ubrzavaaaaaaaa...necu nista drugo reci :-) a ostalo...sto imam pod ostalo .......ono pod ostalo- zaustavljam tu crtu da ne juri...volim ju gledati da miruje...da se vratim malo nazad....volim stati na toj cesti i uzivatu u pogledu nazad...i volim to sve gledati kroz neku prizmu.....ili volim sve slike zamutiti- kao da su u sepiji....onako tople i stare.... evo me uvaljena u stolicu i buljim prema svjetlu kroz kaleidoskop.....eksplozija boja i oblika pomazu u ovakvom danu, malo si dajem oduska izmedju tabela i raznih postotaka... PETAK - 10.9.2010...oko 16-16,10 narucujem caj - moze menta.... |
