Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drama-quinn

Marketing

i tako to biva...................

obican dan moja zvijer moze pretvoriti u dan iz filmova...kako???-lako!!!!!

krenusmo mi taj dan u obavljati nazovimo tekuce stvari i zavrsimo u jednoj od banaka...i tako obavim ja papirologiju i krenemo u podrum - u sefove- kazem ja zvjerkici- da se razumjemo nista se ne dira!!!!!!!!!!!!!!!!!!jel jasno?!
jasno! kaze on...i ok, dvije sluzbenice i nas dvoje, krenemo-jedna vrata resetke, druga vrata resetke, blindirana vrata......i ja obavljam svoje kad odjednom....TRESSSSS!
kaze zena iz banke - nije valjda!!!!!!!!!!!!!!!- ja se okrenem-sto???????????????? kaze ona-zalupio resetke!!!!!!!! a zvjer ponosno stoji i kaze- zatvorio sam!!!!!!!!!!!!!!!!
mmmmmmmmmmmmmmmm........

meni je krv jurnula u glavu momentalno!!!!!! rekoh zeni- pa otkljucajte!!!!!!!!!

Dobrooooooooo, sad mi vec sumi u usima, dok me zvjer gleda ocima ko sarme, a druga zena bulji bez rijeci!

sad vec plitko disem i kazem-mozda mobitelom da zovete nekoga.....mozda, ako signal probija...haaa??? e sad vec prekapaju uniforme i traze mob dok ja sijevam i gledam zvjerkicu u cudu. i tako zovu oni kolegu koji dolazi i pita- pa ko je zatvorio---- cuj sad njega-----a tko nego ovih metar i pol pored mene kazem ja dok zvjerkica gleda u pod na vagi je dal da place ili se cereka a ja kipim naravno.

kaze kolega....ja nemam kljuceve, kod nocnoga su!
jebem ti ....kak nemate????? ko je nocni??? kaj cekam cuvara ili koga??? kako nema kljuceva...sad me hvata uzas i popusta mi kontrola...ide on gore u potragu, dok ove dve kao cool slazu kljuceve a zvjer cunja po sefu...naravni ja sijevam i bacam munje oko sebe tako da me nitko od njih ne zeli gledati.

o evo kolega..nema kljuveca...dooobro, sad cu postati i neugodna bojim se i brojim u sebi i piljim u jednu tocku dok mi se moja kosulja vec lijepi za ledja i za prednju stranu - ak kolega ne najde te kljuceve ubrzo izgledati cu ko bijesna Ana Saso u reklami za Pipi!!!!!

evo kolega...nasao je kljuceve i otkljucava resetke....ujjjjjjjjjjjj na vrijeme jer je moglo biti svega. izlazimo van , i penjemo se, kazem ja zvjerki - zaboravi kupovinu igracke i sad idemo kuci dok zavrsimo i razgovor je zavrsen jel ti jasno i da nisi taknuo nista vise!!!! necu , kaze on.

e samo sto smo dosli do stola, evo ga vidio je moju osobnu i vec leti prema tastaturi od kompa od sluzbenice, na sto ja letim preko stola i hvatam ga umjesto za maicu za ruku i vucem.................aaaaaaaaa stipas meeeeeeeeeeee-dere se zvijer..............aaaaaaaaaaaaaaa ostavi toooooooooooooo.....sad i ja pocinjem...isuseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, na rubu sam snaga!

potpisujem sve , uzimam stvari, ispricavam se po hiljaditi put i krecem vani....uz mene cupka zvjerkica i pita- a jel sad idemo po nagradu u turbac!!!!!!?????

@@@@@??????!!!!!!!!!%%%%&&&&

dakle sad su mi poiskakali svi osiguraci, bez rijeci trpam ga u auto i krecem kuci....brojim...12....56.....999......100000000...ne vjerujemmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
jedva sam cekala da se dokopam kuce.

i tako je izgledao nas dan iz snova....samo su falile kamere, reflektori, kubete,koji kran i klapa i eto mozemo snimati!!!!!!!
i onda meni kao moze biti ikad...nekad dosadno!!! nikad, niti jedna nanosekunda moga zivota nema miraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa........


no da


i tako to biva.............................

i onda ja odlucim koj dan poslije krenuti na posao .....i odlucim proci putem koji izbjegavam vec jedno vrijeme i pozelim....kako bi bilo lijepo proci i vidjeti..................i misao nije dosla do mozga i vec sam gledala poznata ledja......puls je ubrzao, refleksno skrecem na rinzol i stajem i gledam u sive oci sa zlatnim rubom, kraduci svaku slijedecu sekundu samo da taj tren traje sto duze,,,,,,,,da taj osmjeh ostane na licu, da taj miris udje u moje nosnice.....i tako to biva....nesto radi sudbina, nesto nasa podsvijest..
sto god bilo....moralo se desiti

kako Neo kaze - Jing Jang- koliko uziva , toliko i pati...........a moja dusa i srce se lome jer to znam...i jos do danas pokusavam naci nacin da ne izazivam taj osjecaj patnje i lomljenja....i pod bilo koju cijenu bi zeljela obrisati taj osjecaj iz njega.........
i tako to biva.....................
ono sto je meni ushit i ubrzava mi puls......to na drugu stranu nekom donosim dvojbu i borbu...



oprosti.....reci kako da to sprijecim i ne izazivam to...........

i tako to biva, jedan dan je filmska rola..........drugi daj je stari i spori film.......treci dan je magla i kisa.........onda je dan dvojbi i preispitivanja....pa dan snova

trebam salicu caja......vrucu...mentu...s malo meda koji uvijek nespretno otvaram. ...zaista trebam.........

Post je objavljen 30.09.2010. u 22:01 sati.