kompas....
kompas...neka ostaje otvoren da mozes pronaci put.....
kaleidoskop-okrenut prema svijetlu neka prelijeva sve boje i oblike ...
kutija...neka cuva na svome dnu jake rijeci i znacenja......
aparat...neka napravi slike koje nitko nece vidjeti.....
ararita...neka sacuva tajne i pouci onom drugom svijetu
citati...pjesme...filmovi...slike...neka sacuvaju onu savrsenu kariku koja je nedostajala
..............tako se grade sjecanja....na dlanu punom malih polumjeseca....ne odlazim....
kraljica majka
30.05.2010., nedjelja
preko sedam gora.....
i ne znam koliko mora...krije se prekrasno carstvo......tamo je pepeljuga, snjeguljica, nekoliko princeva, banda patuljaka, sve puno cvijeca, leptireka, poneki vitez projuri na konju i neka vjestica svpjim noktima zagrebe po povrsini i baci koju caroliju s vremena na vrijeme da ne bude dosadno.
kako doci do tamo...haha postoji jedan nacin prijevoza...malo je cudnovati, zna biti turbulencije i treskanja ali dovoljno je zatvoriti oci...i putujes ;-)
je da, tako ja u nedavno vozim na posao i mislim si svaki dan postoji u nekom segmentu kao neka rutina, i nemoze se to izbjeci, i tak, postoji npr put kojim idem, postoji krizanje na kojem ne gledam ulijevo, postoji semafor na kojem nezelim stati....hahaha cudna sam biljka, i u tada sam bas napravila sve to....kako kaze knjigica Celestinsko proorocanstvo i Tajna....samo treba zamisliti i prozivjeti u glavi i ...moze biti drugacije.....i radi :-)))
da......cudno jer ja nisam bas osoba koja voli takve stvari ali stanje uma je jako cudno, shvatih, stanje svijesti i podsvijesti je.....neka dimanzija koja je meni nekako ne samo nepoznata vec i ......gledam sa strahopostovanjem na sve to,
kako god i niej nuzno kojim redom sve moje ne je postalo da....vidjeh, osjetih sjetih se i zazivih :...........
kako god....nema bjezanja ni predaje...nesto je negdije zapisano a tko je gdje pisao cime i zasto...to jos nije otkriveno.....
i sva ta banda patuljaka koja ko horda protrci kroz taj svijet da spase snjeguljicu ...i taj princ koji bi malo tjerao konja u jednu pa u drugu stranu....pa ta vjestica koja ko za vraga kad zagrebe pod povrsinom ko iz inata pod nos snjeguljici tutne neke novosti i detalje ....koji moraju napraviti nered u glavi.....i onda to ruzno pace sto je bilo negdje u kutu i koga su svi gnjavili...eno sad iz inata tim dugim vratom zamuti razum svako malo nekome
i crvenkapa koja je sumom nekad lutala nezasticena sad vreba tog vuka koji ni svjestan nije gdje ce zavrsiti, i koji i ne zna da baka vec davno u kuci ne stanuje ...vec da je to kraljevstvo crvenkape i da ce na kraju tamo zavrsiti....uvijek i zauvijek......
i napola budna, sanjajuci zatvorenih ociju, bilo da hodam svijetom zatvorenih ociju ili bilo da sanjam otvorenih ociju.....biti ce ono na sto natjeram nebo da napravi
i bacimo sad bajke....one su ionako uvijek samo bajke.........ili....???
i tako citam ja svoje knjige-celestinsko i tajnu, i idem taj dan kuci i uzmem moju zvjerkicu ....izadjemo iz lifta i poludim jer je smrdljivi trosjed od susjeda i dalje na hodniku i smrdi kao da je pet mrtvaca u njemu, ufff...udjelim par ne bas pristojnih recenica i udjem u kucu i pomislim si....joj da bar ga vise maknu iz hodnika.....i ulazim u kupaonu ,palim svjetlo a zarulja pukne taman do grla.....no dakle i sad ce to izvuci tko????????????? ja ne, a majstora nemam i fakat moram to popraviti...ali......ufff, ostavljam se kupaone i idem za zvjerkicom u dnevnu--vidis tamo mi j evreca s radovima, valjalo bi to prodati da pocnem novo raditi....i uto mi zvoni netko na vratima- otvaram, starija gospodja-kaze ja sam gazdarica od podstanar aprijeki, evo dolazi moj muz pa ce sad maknuti ovaj krevet iz hodnika da vam ne smeta...sad ja stojim i gledam, khm....khm....udjite da niste na hodniku-pozovem. zena udje i ja krenem upaliti svijetlo ali---joj znate pukla mi zarulja a ja to ne usudim se dirati...ma suseda nema problema moj muz je elektricar, sad ce on doc kad iznesu napolje krevet...khm,khm, gledam ja i sutim...jeste za kavu-pita, ne hvala....ali recite, ovo u vreci je krasno , bas bi htjela ovu vjesalicu i kutiju-prodajete....khm...khm...ovaj da naravno da prodajem..........................
i tako krevet je odnesen, zarulja zamjenjena i par stvari prodano...sto da kazem????? da vjerujem??? da ne vjerujem????? slucajnost? sila????
sto god bilo.....dobro se desilo...onako kako treba
i zato, valja ponekad prosetati bajkom, potjerati patuljke i princeve, zaruziti s vjesticom i popiti pice s nekom dobrom vilom......zmaju povjeriti tajne, a u duboko jezero pohraniti zelje
ja sam krscanin, o jacini i nacinu moje vjere da se raspravljati, ja sam zena ali osnazi i treptanju trepavica kod mene se isto da raspraviti....ja sam bice...a o zivotu i nezivotu mene se isto da raspraviti..........ja sam ja i to je sigurno
i ...preko sedam brda i dolina, pored jezera, pa kroz sumu...po puteljku uz dvorac ....pored vjesticje kule....izadjete na cistinu...e ono tamo na travi , bosih nogu s casom bijelog hladnog vina i s knjigom u ruci sam ja iz ovog trena....nista drugacija, ona ista.....iz vremena zmajeva i carobnjaka
danasnje jutro je interesantno.....probudih se sa dijelom sijede obrve....preko noci osjedila je.........
zvjer ide bratu a ja cu malo se ventilirati na motoru.......
06.05.2010.
dakle prije par dana kod moje doktorice( mala napomena, ona je jak vjernik i zivi vjeru, a ja..ja sam katolik ...), nakon odredjenog vremena koje sam joj u ordinaciji ispunila onim uzdasima i cendranjem...ufffffffffff..kaze meni ona:
slusaj draga....citala si Bibliju i tamo pise...Bog je 40 godina pustio narod da luta po pustinji.40!!!!!!!!!!!!!!! godina...i tek onda su dobili sansu da zive...prema tome draga moja, moras jos izdrzati dva dana tvoje pustinje i gotovo je...pocinjes ponovo.....ne propadas vise u pijesak :-))))))
evo, danas je kraj moje pustinje :-)))...41 je tu...u biti dan kao svaki drugi, nista bolji i nista losiji....malo emocije prorade u nekom trenu...malo kad se opustimmm..kad mi nesto nedostaje, kad je mjesto u meni prazno, kad je karika.istrgnuta....sklopim oci i udahnem...nema druge, nemozes sastaviti nesto sto je popucalo
no da, kaze meni moja zvijerkica jucer...ako ti imas rodjendan onda me vodis sa sobom jel da?????...ja pitam di ???...pa u igraonicu !!!!!!!!!! imati ces ben 10 tortu kao i ja?????
hahahaha...jao nasmijala sam se od srca i iskreno, sreca moja....
dan je kao i svaki drugi...krecem nakon posla kuci ...dolazi mi moja frendica s muzem i klincem- djeca neka rastavljaju sobu a mi cemo kao slaviti nesto...dobro je, proslo je preko pola dana....
..............
prosla je ponoc....rezime....
slavlje je pocelo sa sladoledom u kornetu na sveopce veselje dviju zvijeri....matice majke su uzele po casu vina i polako sjeduckale...smisljajuci kako ce izgledati web stranica....i polako slagale kockice...slikice....konstruktivno korisno opustanje....
cekaj N da ti posaljem mail sa nekim slikama...rekoh......i otvorih mail...i .............
i ...
kako je rekla moja doktorica...nakon 40 godina je dopustio da se narod smiri! taj nas Bog....koji je sve stavio na kusnju....u biti...pomno misleci u tom trenu...zar On do svega dolazi na nacin da tjera da patie i lome se svi koje tako voli???? jel taj Bog kad nije zadovoljan s 40 godina izgnanstva ...je uradio sto?????...neke je nagradio a neke je okrenuo samo u drugi smjer pustinje...na jos 40 god????
ma...kako tko shvati
u biti daj je ovo prica o jednom rodjendanu???? ili o krscanstvu kao religiji??? ili kao o katolicizmu kao vjeri?????? ili o covjeku kao bicu koji ide naprije ali ne zna kuda??? ili ...o cemu je rijec..........o raciu???? id-u????????? egu???? superegu???????? neznanju????????
ako krenem o krscanstu......citala sam bibliju i knjige i recimo da sam shvatila sto krscanstvo propovijeda....no, da li je bit krscanstva na opravdanim temeljima...ne bi ulazila u to...to je jedna druga rasprava
katolicizam- vjera ili pokret?
ja sam katolik...koliki sam vjernik.....pa ne znam, moj a vjera i vjera moje doktorice oduvjek je bila jako razlicita,,,drugacije smo shvacali njen cilj, kaznu bozju i neku nagradu koja slijedi.....ali ...i to je druga rasprava
covjek...jedinka sa svjescu, koji se razlikuje od zivotinje po svijesti i raciju i ne postup asamo po instiktu...hm...rtenutno bi instiktivno i refleksno pobacala sve kroz prozor, vristal aiz oetnih zil ai lamatala...trenutno bi rastavil ai nebo i zemlju...dal me to odmice od formule covjeka a priblizava zivotinji?
racio...o da znam ga...i pokusavam ga slijediti --jer to bi trebao biti bezbolniji put...samo...kako ja nisam podlezna nauku i uvjerenjima koja se kose s mojom svjescu.....doziram ga
id....ego ...super ego.......te rasprave smo prosli jel tako...ja dam definitivan Id , nepopravljivi ID koji sanjara i juri kroz zivot rasirenih ruku i stisnutih prstiju....koji poslusa ono nesto sto osjeca ispod dlana koji polozi na grudi...a tek onda pokusava zadovoljiti ego.....nema pomoci, i neka ostane tako
znanje i neznanje...tko je ikad znao tocno kako ce i gdje zivjeti i u tome uspio??????? nepostoji...i koja kolicina znanja je potrebna da nas usreci...tj neznanja da nas.....spasi od nas samih.....
u biti...41 rockas je...bio ........nevjerovatno samo moj ......bez znanja i neznanja, bez obecanja i bajki...s blagim povjetarcem
dobro je da nije padala kisa...dobro je...ne volim kad mi kisa reze kozu na licu i tijelu...mrzim kisu i njen zvuk
07.05.2010
maknuvsi kosu sa lica Anthea je ustala, polako otvarajuci bolne sake krenula je slijedeci tragove koji su se polako brisali i postajali nevidljivi...dok nije dosla do cistine gdje su jednostavno stali....gdje vise nije mogla ici dalje...nije imala priliku oprostiti se od Nea ...ovaj put.....nije..
okrenula je glavu..podigla je svoje lice, bez izraza bola ili ljutnje,bez ikakvog izraza lica sklopila oci i rasirila ruke.....natjerala je nebo da kovitla vjetar i stvari........da munje paraju zrak i stvaraju nesnosnu buku....i svi su stajali oko nje ne usudjujuci ju zaustaviti..pustili su da izbaci iz sebe sve ono sto nije dozvolila da se cita na njenom licu...........mogla je naci tragove...ali nije htjela...postivala je zelju Nea..pustila je da se pronadje.....jer svaku puta je imala zelju ga zadrzati uz sebe....ali nije...i ovaj puta kao i prije i ..kao svaki put ubuduce......rasirila je dlanove i ruke da ode...uzimajuci samo njegovu sjenu
okrenula se oko sebe i bez rijeci nastavila sutke stvarati buku i kaos.....dok joj je kosa lijepila se za lice, a dlanovi sijevali od boli....njene oci tamne i bez sjaja su trazile izaz.....i zmajevi i carobnjaci...i cvijece i ptice...micale su se s puta kojim je koracala...dosavsi do zidina i vrata ...pogledala je iza sebe.....dok je zvjerkica sutke cekala....uhvatila je kvaku htjevsi tog trena izjuriti vani i ostaviti sve iza sebe...samo da udahne...da joj se pluca napune zrakom...........smo da zaboravi na tren...to bi bilo najlakse.........
polako je vjetar stajao......buka je stisavala se......polako su svi podizali pogled ka njoj.......nitko se nije usudio je dotaknuti..., i kad je vec lagano krenula stiskati kvaku....i kad je konacno dozvolila suzama da poteku.....ugledala je nesto u travi.......mali kompas koji joj je ispao.......stajala je ukocena i gledala...
................................................napokon je koraknula.......prema maloj stvarcici....podigla ju u svoj dlan , ovila ruke oko kompasa...i krenula...........vratila se sutke na svoju cistinu....pored kule...polako si dajuci vremena da udahne........
zvjerkica je zatvorio polako vrata i legao joj u krilo , dok mu je dlanovima micala kosu sa lica i pjevusila pjesmu...umirila se od topline tog malog tijela...mogla je polako zatvoriti oci ...i uci u sjecanja...........
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I've watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in the rain. Time to die.