i ne znam koliko mora...krije se prekrasno carstvo......tamo je pepeljuga, snjeguljica, nekoliko princeva, banda patuljaka, sve puno cvijeca, leptireka, poneki vitez projuri na konju i neka vjestica svpjim noktima zagrebe po povrsini i baci koju caroliju s vremena na vrijeme da ne bude dosadno.
kako doci do tamo...haha postoji jedan nacin prijevoza...malo je cudnovati, zna biti turbulencije i treskanja ali dovoljno je zatvoriti oci...i putujes ;-)
je da, tako ja u nedavno vozim na posao i mislim si svaki dan postoji u nekom segmentu kao neka rutina, i nemoze se to izbjeci, i tak, postoji npr put kojim idem, postoji krizanje na kojem ne gledam ulijevo, postoji semafor na kojem nezelim stati....hahaha cudna sam biljka, i u tada sam bas napravila sve to....kako kaze knjigica Celestinsko proorocanstvo i Tajna....samo treba zamisliti i prozivjeti u glavi i ...moze biti drugacije.....i radi :-)))
da......cudno jer ja nisam bas osoba koja voli takve stvari ali stanje uma je jako cudno, shvatih, stanje svijesti i podsvijesti je.....neka dimanzija koja je meni nekako ne samo nepoznata vec i ......gledam sa strahopostovanjem na sve to,
kako god i niej nuzno kojim redom sve moje ne je postalo da....vidjeh, osjetih sjetih se i zazivih :...........
kako god....nema bjezanja ni predaje...nesto je negdije zapisano a tko je gdje pisao cime i zasto...to jos nije otkriveno.....
i sva ta banda patuljaka koja ko horda protrci kroz taj svijet da spase snjeguljicu ...i taj princ koji bi malo tjerao konja u jednu pa u drugu stranu....pa ta vjestica koja ko za vraga kad zagrebe pod povrsinom ko iz inata pod nos snjeguljici tutne neke novosti i detalje ....koji moraju napraviti nered u glavi.....i onda to ruzno pace sto je bilo negdje u kutu i koga su svi gnjavili...eno sad iz inata tim dugim vratom zamuti razum svako malo nekome
i crvenkapa koja je sumom nekad lutala nezasticena sad vreba tog vuka koji ni svjestan nije gdje ce zavrsiti, i koji i ne zna da baka vec davno u kuci ne stanuje ...vec da je to kraljevstvo crvenkape i da ce na kraju tamo zavrsiti....uvijek i zauvijek......
i napola budna, sanjajuci zatvorenih ociju, bilo da hodam svijetom zatvorenih ociju ili bilo da sanjam otvorenih ociju.....biti ce ono na sto natjeram nebo da napravi
i bacimo sad bajke....one su ionako uvijek samo bajke.........ili....???
i tako citam ja svoje knjige-celestinsko i tajnu, i idem taj dan kuci i uzmem moju zvjerkicu ....izadjemo iz lifta i poludim jer je smrdljivi trosjed od susjeda i dalje na hodniku i smrdi kao da je pet mrtvaca u njemu, ufff...udjelim par ne bas pristojnih recenica i udjem u kucu i pomislim si....joj da bar ga vise maknu iz hodnika.....i ulazim u kupaonu ,palim svjetlo a zarulja pukne taman do grla.....no dakle i sad ce to izvuci tko????????????? ja ne, a majstora nemam i fakat moram to popraviti...ali......ufff, ostavljam se kupaone i idem za zvjerkicom u dnevnu--vidis tamo mi j evreca s radovima, valjalo bi to prodati da pocnem novo raditi....i uto mi zvoni netko na vratima- otvaram, starija gospodja-kaze ja sam gazdarica od podstanar aprijeki, evo dolazi moj muz pa ce sad maknuti ovaj krevet iz hodnika da vam ne smeta...sad ja stojim i gledam, khm....khm....udjite da niste na hodniku-pozovem. zena udje i ja krenem upaliti svijetlo ali---joj znate pukla mi zarulja a ja to ne usudim se dirati...ma suseda nema problema moj muz je elektricar, sad ce on doc kad iznesu napolje krevet...khm,khm, gledam ja i sutim...jeste za kavu-pita, ne hvala....ali recite, ovo u vreci je krasno , bas bi htjela ovu vjesalicu i kutiju-prodajete....khm...khm...ovaj da naravno da prodajem..........................
i tako krevet je odnesen, zarulja zamjenjena i par stvari prodano...sto da kazem????? da vjerujem??? da ne vjerujem????? slucajnost? sila????
sto god bilo.....dobro se desilo...onako kako treba
i zato, valja ponekad prosetati bajkom, potjerati patuljke i princeve, zaruziti s vjesticom i popiti pice s nekom dobrom vilom......zmaju povjeriti tajne, a u duboko jezero pohraniti zelje
ja sam krscanin, o jacini i nacinu moje vjere da se raspravljati, ja sam zena ali osnazi i treptanju trepavica kod mene se isto da raspraviti....ja sam bice...a o zivotu i nezivotu mene se isto da raspraviti..........ja sam ja i to je sigurno
i ...preko sedam brda i dolina, pored jezera, pa kroz sumu...po puteljku uz dvorac ....pored vjesticje kule....izadjete na cistinu...e ono tamo na travi , bosih nogu s casom bijelog hladnog vina i s knjigom u ruci sam ja iz ovog trena....nista drugacija, ona ista.....iz vremena zmajeva i carobnjaka
Post je objavljen 30.05.2010. u 10:09 sati.