06.05.2010.
dakle prije par dana kod moje doktorice( mala napomena, ona je jak vjernik i zivi vjeru, a ja..ja sam katolik ...), nakon odredjenog vremena koje sam joj u ordinaciji ispunila onim uzdasima i cendranjem...ufffffffffff..kaze meni ona:
slusaj draga....citala si Bibliju i tamo pise...Bog je 40 godina pustio narod da luta po pustinji.40!!!!!!!!!!!!!!! godina...i tek onda su dobili sansu da zive...prema tome draga moja, moras jos izdrzati dva dana tvoje pustinje i gotovo je...pocinjes ponovo.....ne propadas vise u pijesak :-))))))
evo, danas je kraj moje pustinje :-)))...41 je tu...u biti dan kao svaki drugi, nista bolji i nista losiji....malo emocije prorade u nekom trenu...malo kad se opustimmm..kad mi nesto nedostaje, kad je mjesto u meni prazno, kad je karika.istrgnuta....sklopim oci i udahnem...nema druge, nemozes sastaviti nesto sto je popucalo
no da, kaze meni moja zvijerkica jucer...ako ti imas rodjendan onda me vodis sa sobom jel da?????...ja pitam di ???...pa u igraonicu !!!!!!!!!! imati ces ben 10 tortu kao i ja?????
hahahaha...jao nasmijala sam se od srca i iskreno, sreca moja....
dan je kao i svaki drugi...krecem nakon posla kuci ...dolazi mi moja frendica s muzem i klincem- djeca neka rastavljaju sobu a mi cemo kao slaviti nesto...dobro je, proslo je preko pola dana....
..............
prosla je ponoc....rezime....
slavlje je pocelo sa sladoledom u kornetu na sveopce veselje dviju zvijeri....matice majke su uzele po casu vina i polako sjeduckale...smisljajuci kako ce izgledati web stranica....i polako slagale kockice...slikice....konstruktivno korisno opustanje....
cekaj N da ti posaljem mail sa nekim slikama...rekoh......i otvorih mail...i .............
i ...
kako je rekla moja doktorica...nakon 40 godina je dopustio da se narod smiri! taj nas Bog....koji je sve stavio na kusnju....u biti...pomno misleci u tom trenu...zar On do svega dolazi na nacin da tjera da patie i lome se svi koje tako voli???? jel taj Bog kad nije zadovoljan s 40 godina izgnanstva ...je uradio sto?????...neke je nagradio a neke je okrenuo samo u drugi smjer pustinje...na jos 40 god????
ma...kako tko shvati
u biti daj je ovo prica o jednom rodjendanu???? ili o krscanstvu kao religiji??? ili kao o katolicizmu kao vjeri?????? ili o covjeku kao bicu koji ide naprije ali ne zna kuda??? ili ...o cemu je rijec..........o raciu???? id-u????????? egu???? superegu???????? neznanju????????
ako krenem o krscanstu......citala sam bibliju i knjige i recimo da sam shvatila sto krscanstvo propovijeda....no, da li je bit krscanstva na opravdanim temeljima...ne bi ulazila u to...to je jedna druga rasprava
katolicizam- vjera ili pokret?
ja sam katolik...koliki sam vjernik.....pa ne znam, moj a vjera i vjera moje doktorice oduvjek je bila jako razlicita,,,drugacije smo shvacali njen cilj, kaznu bozju i neku nagradu koja slijedi.....ali ...i to je druga rasprava
covjek...jedinka sa svjescu, koji se razlikuje od zivotinje po svijesti i raciju i ne postup asamo po instiktu...hm...rtenutno bi instiktivno i refleksno pobacala sve kroz prozor, vristal aiz oetnih zil ai lamatala...trenutno bi rastavil ai nebo i zemlju...dal me to odmice od formule covjeka a priblizava zivotinji?
racio...o da znam ga...i pokusavam ga slijediti --jer to bi trebao biti bezbolniji put...samo...kako ja nisam podlezna nauku i uvjerenjima koja se kose s mojom svjescu.....doziram ga
id....ego ...super ego.......te rasprave smo prosli jel tako...ja dam definitivan Id , nepopravljivi ID koji sanjara i juri kroz zivot rasirenih ruku i stisnutih prstiju....koji poslusa ono nesto sto osjeca ispod dlana koji polozi na grudi...a tek onda pokusava zadovoljiti ego.....nema pomoci, i neka ostane tako
znanje i neznanje...tko je ikad znao tocno kako ce i gdje zivjeti i u tome uspio??????? nepostoji...i koja kolicina znanja je potrebna da nas usreci...tj neznanja da nas.....spasi od nas samih.....
u biti...41 rockas je...bio ........nevjerovatno samo moj ......bez znanja i neznanja, bez obecanja i bajki...s blagim povjetarcem
dobro je da nije padala kisa...dobro je...ne volim kad mi kisa reze kozu na licu i tijelu...mrzim kisu i njen zvuk
07.05.2010
maknuvsi kosu sa lica Anthea je ustala, polako otvarajuci bolne sake krenula je slijedeci tragove koji su se polako brisali i postajali nevidljivi...dok nije dosla do cistine gdje su jednostavno stali....gdje vise nije mogla ici dalje...nije imala priliku oprostiti se od Nea ...ovaj put.....nije..
okrenula je glavu..podigla je svoje lice, bez izraza bola ili ljutnje,bez ikakvog izraza lica sklopila oci i rasirila ruke.....natjerala je nebo da kovitla vjetar i stvari........da munje paraju zrak i stvaraju nesnosnu buku....i svi su stajali oko nje ne usudjujuci ju zaustaviti..pustili su da izbaci iz sebe sve ono sto nije dozvolila da se cita na njenom licu...........mogla je naci tragove...ali nije htjela...postivala je zelju Nea..pustila je da se pronadje.....jer svaku puta je imala zelju ga zadrzati uz sebe....ali nije...i ovaj puta kao i prije i ..kao svaki put ubuduce......rasirila je dlanove i ruke da ode...uzimajuci samo njegovu sjenu
okrenula se oko sebe i bez rijeci nastavila sutke stvarati buku i kaos.....dok joj je kosa lijepila se za lice, a dlanovi sijevali od boli....njene oci tamne i bez sjaja su trazile izaz.....i zmajevi i carobnjaci...i cvijece i ptice...micale su se s puta kojim je koracala...dosavsi do zidina i vrata ...pogledala je iza sebe.....dok je zvjerkica sutke cekala....uhvatila je kvaku htjevsi tog trena izjuriti vani i ostaviti sve iza sebe...samo da udahne...da joj se pluca napune zrakom...........smo da zaboravi na tren...to bi bilo najlakse.........
polako je vjetar stajao......buka je stisavala se......polako su svi podizali pogled ka njoj.......nitko se nije usudio je dotaknuti..., i kad je vec lagano krenula stiskati kvaku....i kad je konacno dozvolila suzama da poteku.....ugledala je nesto u travi.......mali kompas koji joj je ispao.......stajala je ukocena i gledala...
................................................napokon je koraknula.......prema maloj stvarcici....podigla ju u svoj dlan , ovila ruke oko kompasa...i krenula...........vratila se sutke na svoju cistinu....pored kule...polako si dajuci vremena da udahne........
zvjerkica je zatvorio polako vrata i legao joj u krilo , dok mu je dlanovima micala kosu sa lica i pjevusila pjesmu...umirila se od topline tog malog tijela...mogla je polako zatvoriti oci ...i uci u sjecanja...........
ostala je u vrtu.................
...........jednom
Post je objavljen 06.05.2010. u 15:11 sati.