nedjelja, 30.03.2014.
SUPER HIT!
Recimo da ste pozvali društvo kod sebe na večernje druženje, ali neda vam se provesti sate i sate u kuhinji. Uz to ste student i nemate neki budžet a opet ih želite počastiti - evo par ideja kako ćete najesti društvo, sa jednostavnim a opet neuobičajnim stvarima, bez da potrošite veliku količinu novca i provedete pola dana nad štednjakom.
Moje riješenje za sve vaše probleme glasi - PAŠTETEEE! Da dobro ste čuli, a uz to još dobijete i set noževa - šalim se! (za noževe, ne za PAŠTETEEE)
Stvarno ima puno varijanti i načina na koje se pripremaju, ali uglavnom su sve jednostavne i mogu biti razno-raznih okusa, ili čak možete raditi varijacije na istoj bazi... sve ovisi o tome kako si vi zamislite. Ja ću vam danas napisati nekoliko isprobanih recepata, pa vi birajte.
- PAŠTETA OD TUNE
Prvo je potrebno skuhati jaja na tvrdo i dobro ih ohladiti. Onda u posudu za miješanje stavimo dobro ocijeđenu tunu, nasjeckane krastavčiće i jaja i to izmiješamo štapnim mikserom. Zatim u tu istu smjesu dodajemo kapare, sir, češnjak, peršin i majonezu - sve to dobro izmiksamo. Po želji možete dodati papra/soli, sve to savite u frižider na nekoliko sati da se stisne. (p.s. pazite ako solite, jer je tuna sama po sebi poprilično slana) - ova je meni najdraža 
- SIRNA PAŠTETA SA ZAČINSKIM BILJEM
Prvo pomješamo (ponovno štapnim mikserom - ako ga nemate, kupite ga i tretirajte kao dugoročni ulog u svoju kuhinju) dvije vrste sira, ja preporučam posni sir i ricottu. Zatim ubacimo češnjak koji je prethodno sitno narezan, te dodamo malo limunovog soka, sol i papar "po guštu". Ako vam se čini da je pregusto možete dodati i malo kiselog vrhnja, ja ga dodajem jer mi onda ima bolji okus (znam ubaciti i malo mladog luka ako je sezona) Sa strane nasjeckamo začinsko bilje poput bosiljka, peršina, ružmarina na sitne komadiće. Ručno umješamo začinsko bilje u namaz koji smo napravili i stavimo ga u frižider da začini puste okus.
- PAŠTETA OD ŠAMPINJONA S VINOM (
)Naravno da na samom početku moramo očistiti i oprati gljive, zatim ih moramo narezati na listiće. Sa strane, na ulju kratko popržimo nasjeckani luk i na njega stavimo šampi(nj)one. Začinimo ih vegetom i paprom, te na njih još dodamo češnjak i vino. Dinstamo/pirjamo dok ne nestane sva tekućina. Onda uzimamo štapni mikser (kao što rekoh, dugoročni ulog), i sve to izmiksamo. U smjesu dodamo još maslac, limunov sok i peršin. nakon što to dobro izmješamo, stavimo u frižider.
- PAŠTETA OD PILETINE
Svi vi koji ste do sada okretali očima jer se niste našli u ovim "vege" namazima/paštetama, došao je red i na vas. Piletinu narežite na kockice i popržite na maslacu. Nakon toga, meso pospemo paprom, vegetom i dodamo češnjaka (očito je češnjak ta poveznica između svih mojih recepata. Kažu da je prirodni atibiotik tako da može proći!). Meso podlijevamo vodom dok ne omekša (a možete i vinom). Kada omekša, izmiksamo ga, te dodajemo maslaca dok ne bude lijepo mekan, dodajemo jos malo peršina i limunovog soka, te kada se sve lijepo izmješa, paštetu stavljamo u frižider.
- PAŠTETA OD ČVARAKA I SLANINE
Pancetu (slaninu), čvarke, orahe dobro izmiksamo štapnim mikserom (na mjesta di piše štapni mikser može ići i multipraktik, ali ja koristim štapni mikser pa se pravim da ga koriste svi). U to dodamo neki sirni namaz (tipa ABC) ili majonezu - kako želite. Obje varijante su meni super. U to još ubacimo masline i malo maslinovog ulja (to samo ako vam je smjesa previse kruta). Nakon što izmiksamo, pašteta je spremna za posluživanje.
To je mojih 5 najdražih pašteta. E sad, kako ih poslužiti.
Možete naravno prepeći kruh (francuz) i na topli kruh ih mazati. To je zapravo odlična varijanta. Ali, naravno da nije jedina.. sve ove paštete ili namazi odlično pašu uz domaći svježi kruh ili neka slana peciva/prutiće. Tako da sami odaberite što vam više paše. (ja bi sve varijante ako me ikad pozovete, hvala
) . Uz paštete nije loše poslužiti i neku sezonsku salatu, ali nije obavezno.I najvažnije, uz sve ove paštete paše vino.
Nadam se da vam se ideja sviđa.
Berečić, Doris
ponedjeljak, 24.03.2014.
ŠPAROGADA
Sezona šparoga je u punom jeku. Šparoge su vam inače proljetno zeljasto povrće, niskokalorične su i pune vitamina i minerala + super su za one koji žele održavati liniju jer su pune vode. Uza sve to, one su i užasno ljekovite. Sprečavaju bolesti krvožilnog sustava, čiste organizam i bubrege, smanjuju rizik od dijabetesa, moždanog i srčanog udara...
I tako su ovih dana šume pune berača, koji su normalno prijavili i platili dozvolu našem ministru Liniću, Hrvatskim šumama, Državnom zavodu za zaštitu prirode itd . Ovoga smo se vikenda i mi upustili u branje i dogovorili večeru u privatnoj konobi naših prijatelja. Ta naša nazovimo berba je trajala neka dva sata, i nas desetak si je osiguralo večeru.
Nakon što smo se zajedničkim snagama upustili u čišćenje došlo je vrijeme za pripremu iste.
Tako su se na meniju našla tri slijeda jela:
- Juha od šparoga
- Fritaja sa šparogama, lukom i domaćom pancetom
- Pljukanci sa šparogama i kobasicama i verzija sa špaletom
Juha od šparoga
Juhu je jako jednostavno napraviti. Prvo se šparoge moraju prokuhati u vodi, nakon toga dodajemo soli, papra, šećera i vegete po ukusu. Sa strane se prokuha vrhnje za kuhanje i 2dcl mlijeka, to se pomješa sa prije prokuhanim šparogama, te se na kraju dodaje malo maslaca radi punijeg okusa.
Dok se to kuhalo, sa strane se spremala opaka fritaja (kajgana, omlet, kako već preferirate)
Fritaja sa šparogama, mladim lukom i pancetom
Sreća je bila neizmjerna kada smo dobili 15ak svježih domaćih jaja tete Milke. Na tavi smo dinstali šparoge i dodali mladi luk. U to smo ubacili domaću pancetu (slaninu) narezanu na sitne komadiće. Dok se to lagano pržilo, sa strane smo zamutili jaja. Kada je panceta poprimila rumenu boju, ubacili smo jaja u tavu i miješali dok se smjesa nije zgusnula. Dodali smo začine (sol, vegetu, papar) i poslužili jelo nakon juhe.
Dok smo mi "obični smrtnici" završavali sa ova dva predjela, naši domaći kuhari bacili su se na pripremu glavnih jela.
Kako se nismo mogli odlučiti koji umak (ili šugo po našu) bi radili, odlučili smo se za dva različita.
Pljukanci i šparoge sa kobasicama na crveno
Na luku smo prodinstali šparoge, kada su se smekšale, dodali smo malo domaće šalše (umak od rajčice), papra, soli i 2dcl bijelog vina. Pustili smo da se "krčka" (radi) 35-40 min. Na kraju, ovisno o gustoći šuga(umaka) možete dodati malo brašna i maslaca da se zgusne, te se sve to pomiješa sa pljukancima. Pljukanci su domaća istarska tjestenina koja je dobila naziv po specifičnom načinu oblikovanja koji se prije koristio. Oni se prokuhaju u vodi dok ne omekšaju (treba im nekih 15 min). Naime, to je tradicionalno jelo u istri koje se jede na dan pusta (zadnji dan maškara)
Pljukanci i šparoge sa špaletom na bijelo
Šparoge dinstamo na luku i kad omekšaju dodajemo poprženu špaletu (istarski naziv za prednju nogu svinje). Špaletu smo popržili na domaćem ulju (doslovno giravolta - talijanski naziv za jedan "brzinski" okret). Kada smo pomješali šparoge i špaletu, dodali smo 1dcl bijelog vina (uglavnom se koristi malvazija) i vrhnje za kuhanje. Kuhane pljukance prelijemo umakom i večera se može nastaviti!
Naša šparogada nastavila se u tradicionalnom tonu uz dobro bijelo vino i supu za one koji preferiraju crno.
Supa je inače ponovno istarski specijalitet. Otkriti ću vam i taj recept:
Crno vino (teran ili borgonja ili kombinacija) se stavi u bukaletu (vrsta istarskog vrča) i stavi se na žar neke vatre (poželjno je da u sklopu kuće ili zgrade imate konobu sa ognjišćem, ako ne nije to to
). Narezani se kruh također stavi na vatru dok ne dobije lijepu koricu - čak je poželjno i da izgori. Kruh se ubaci u vino, te se doda malo papra i maslinovog ulja. Po želji možete dodati i šećera. Napitak, odnosno supa se pije u krug iz bukalete, dok ne dođete do kruha koji se naravno pojede (kod nas se ništa ne baca). 
Feštu smo nastavili uz kartanje briškule i trešete u dobrom raspoloženju.
Berečić, Doris
nedjelja, 16.03.2014.
Avanturistička moto nedjelja
Još jedan sunčani dan u nizu na najdražem poluotoku Istra.
Plan: iskoristi dan - idemo na izlet
Destinacija: istočna obala gore navedenog poluotoka
Prijevozno sredstvo: motor
i krećemo.
Sarkastično kažem, nije mi lako u životu. Kojih 18°, kasno prijepodne, sunce sija, takav dan može jedino biti rezerviran za nazoviizlet kojim otvaramo još jednu sezonu adrenalinskih vožnji u nizu. Tako da dvije kacige kreću u pohod po cestama istočne obale Istre (inače to je top destinacija svih motorista ovog područja).
Krećemo iz Vodnjana (da, pretpostavljam da niste čuli za gradić, ako vam što znači - poznat je po maslinovom ulju - ipak je ovo gastro blog). Uglavnom, put sjeveroistoka prema Marčani, na raskrižju lijevo prema Glavanima i Manjadvorcima, do Barbana, preko Raše i Labina koji su poznati kao rudarski gradići, sve do prve stanice, vidikovca na Plominu. S plominskog vidikovca se pruža pogled na cijeli Kvarner, otoke Krk i Cres = stani, gledaj i divi se. Nakon nekoliko uzdaha koje iz vas htjeli ili ne izvuče taj pogled nastavljamo prema Opatiji po poznatoj "Plominki". Ta cesta, koju poznaju svi ljubitelji motora Istre, a i šire, uz pogled na Kvarner pruža i strmoglave zavoje koji ako se mene pita tjeraju strah u kosti (o tome da se brzina vožnje povećava, neću).
Kako prolazimo kroz Brseč, Mošćeničku dragu vožnja postaje normalnija - ili kako bi moj osobni vozač rekao - prestaje biti užitak. Prolazimo gradiće Medveju, Ičiće, Lovran i Iku, te se spuštamo u Opatiju. Vrijeme je za kavu!
Nakon šetnje kojom smo povratili osjećaj za ravnotežu, sjedamo u kafić Vongola (ujedino je i restoran, ali ima odličan pogled). Kafić je smješten na kupalištu Slatina i recimo, okrenut je suncu. Veliki macchiato i obična kava nas vraćaju u život.. Kava je hrvatima bitna koliko i voda ako se mene pita. Ne znam objasnit što je toliko magično u tim zrncima, ali svejedno da li je to turska kava, Lavazza u kafićima ili nešto treće - kava je dio naših života i bez nje ne funkcioniramo. Nakon kraće šetnje vraćamo se prema Lovranu.
Kako smo dan odlučili iskoristiti maksimalno, "nemamo vremena" za restorane."Buddy's" - omiljeni fast food na tom području (gastro ne označuje samo hranu iz restorana - ovo je život) nam je destinacija za ručak. Iako nije na posebno vidljivom mjestu, u centru je i na odličnom je glasu. Nakon što smo "bacili oko" na meni, moj vozač se odlučio za već isprobanu kombinaciju cheeseburgera, dok sam se ja odlučila za pileći cheeseburger. Uz umake i priloge koji su besplatni, uzeli smo i mineralnu vodu, te sjeli za jedan od nekoliko visokih stolova koji su smješteni na terasi fast fooda. Moram priznati kako smo u rekordnom vremenu dobili narudžbu. Veseli konobar nam je donio hranu, kada ono - na prvi pogled WOW! Ogromne porcije koje bi najele apsolutno svakoga. Za moj je želudac pileći cheesburger stvarno bio prevelik zalogaj (s time da od priloga nisam uzimala ništa osim tabasca), dok je moj vozač već nekoliko puta napao istu porciju, pa je "znao što ga čeka" i u nekoliko minuta slistio svoj ručak sa svim prilozima (bilo je tu i zelene salate, i krastavaca i majoneze i ajvara - nije se štedio).
Siti krećemo dalje. Jurimo prema vidikovcu Plomin. Nakon dvadesetak minuta stižemo i sjedamo na sunčanu terasu sa ostalim vlasnicima tih ljubimaca na dva kotača. Nije tajna da na oko tih 250 metara nadmorske visine možete pojesti odličan kolač. Tako da uz popodnevnu kavu i čašu vode, naručujemo tiramisu i krempitu kako bi zasladili svoje poslijepodne. Dok čekamo konobara, slušamo ostale vozače i viceve koje prepričavaju sa samo njima specifičnim žarom. Napokon stiže konobar. Moja krempita je bila reprezentativna, nakon desetak zalogaja nisam više mogla disati! Čak je i moj vozač "zakazao" s desertom. Porcija je bila prevelika čak i za njega. Izgubili smo još nekih 15-ak minuta u dobrom razgovoru i dogovoru za nastavak izleta.
U naš plan dana ubacili smo Nezakcij (najstariji gradić u Istri, a nalazi se između Muntića i Valture). Nakon 45 minuta vožnje stigli smo na zacrtanu destinaciju. Iako su od tog drevnog gradića ostale samo ruševine, okružuje ga prekrasna priroda. Izgubili smo se na nekih pola sata i uz razgovor ubrali pokoju šparugu (treba nešto i večerati).
Dan smo odlučili privesti kraju na jednoj od 36 tvrđava koje okružuju Pulu - odabrali smo onu u Štinjanu. Pogled sa predivne tvrđave nam je malo uskratila magla koja je uzela djelić predivne panorame, pa se vidljivost svela na desetak kilometara zračne linije. Uz miris borove šume i "proljeća", te tu i tamo ponekog usputnog posjetitelja, berača šparuga ili nestašnih tInejđera uživali smo u zalasku sunca.
Nedjelju smo priveli kraju s omletom od nabranih šparoga u koji smo ubacili i malo domaće slanine.
Za više informacija o ponudi posjećenih kafića i samog fast fooda skliknite na:
Vidikovac Plomin
fast food Buddy's
restoran/ kafić Vongola
=
Berečić, Doris
subota, 08.03.2014.
Konoba Tarsa - Rijeka
Kontakt
tel: 051 / 452 089
email: rojan@ri.t-com.hr
adresa: Josipa Kulfaneka 10, 51000 Rijeka
Vrijeme posjete: ožujak, 2014.
Konoba Tarsa nalazi se u samom povijesnom dijelu Rijeke, na Trsatu. Ukoliko posjetite Rijeku ne smijete propustiti upoznati se s gastronomskom tradicijom toga kraja. Sama konoba odaje dojam da ste došli u posjet prijatelju, počevši od interijera do usluge koja je fenomenalna. Imala sam osjećaj kako su dobrodošli svi oni koji su željni popiti malo dobrog vina domaćih vinara, zapjevati s društvom i naravno, odlično se najesti.
Interijer same konobe baziran je na drvu. Od stolova sklopljenih od starih šivaćih mašina popularno nazivanih "Singerice", do drvenih klupa i pršuta koji su visili sa stropa i mamili sline. Konoba je prepuna raznoraznih detelja poput instrumenata, a krasi ju i vanjska terasa koja nažalost nije bila u funkciji.
U tradicionalno dizajniranom jelovniku, na svakoj ste stranici mogli naći citat o vinu, meni najdraži glasio je "Dobro vino i lijepa žena - to su dva najljepša otrova".
Kako sam konobu posjetila s društvom, odlučili smo se za mesnu platu koja bi trebala najesti nas sedmero. Izrazito simpatičan i dobro raspoložen konobar ponudio se da nam sam složi istu, uz koju smo naručili sezonsku salatu i naravno, ono neizbježno - vino - Malvaziju rinfuzo. Pojedinci su večeru započeli sa aperitivom - domaćim rakijama poput biske i borovničeka.
Nismo se stigli pošteno ni raspričati kada je stigao konobar, imali smo što i vidjeti. Mesna plata, po mojoj osobnoj procjeni dužine 1,20 m. Sastojala se od domaćih fuži u umaku od gorgonzole, pečenih krumpira sa slaninom, gljiva i patlidžana na žaru, kroketa od krumpira, bifteka, punjene puretine i puretine na žaru, svinjske krmenadle i neizbježnog kajmaka. Ukratko, bilo je svega!
Domaći fuži u umaku od gorgonzole
Fuži su tradicionalna istarska tjestenina uz koje obično ide juneći umak. Pojesti ih s umakom od gorgonzole bilo je pravo osvježenje. Gorgonzola je jedna od najstarijih vrsta talijanskog sira čije pripravljanje traje poprilično dugo s obzirom da on mora stajati kako bi se na njega uhvatila plijesan. Kombinacija je bila i više nego dobitna. (Fuži su kod mene istrijanke još u startu imali plus
)Pečeni krumpir narezan na kockice, s pršutom ili slaninom i kapulom bio je "prva liga". Gljive i patlidžani na žaru,a ni kroketi od krumpira na mene nisu ostavili poseban dojam. Nisu mi bili neka "novost", ali su se dobro uklopili uz ostala jela. (Pojelo se i to, ne brinite)
Biftek sa rukolom i sirom
Biftek kao namirnica koju je moguće naći u gotovo svakom jelovniku, ovoga puta narezan na sitnije komade, s rukolom (zeljasta biljka pomalo pikantnog okusa) i grana padanom (ponovo talijanski sir, tvrdi i jako intenzivnog okusa) koji je bio nariban dobio je novu notu. U početku je kombinacija okusa bila malo čudna, ali se nepce brzo priviknulo tako da mi nije bio problem pojesti nekoliko komadića.
Kome nebi pasala kombinacija pršuta, sira i puretine? Meni u svakom slučaju je!
Svinjske krmenadle i puretinu sam probala onako "usput" jer mi nisu igrali ulogu pored svih ostalih delicija.Nisam ekspert, ali volim pojest finu hranu, u Tarsi mi je to uspjelo!
Sve u svemu, nisam brojala kalorije, najela sam se i nitko nije ostao gladan. Da atmosfera bude još i bolja pobrinuo se tamburaški sastav Fontana iz Rijeke koji su svirali cijelu večer i ispunjavali želje gostima. Uz veselu muziku i jos koju kapljicu završila se ugodna večer u predivnoj konobi.
Preporučila bih svakom da ode i sam se uvjeri. (A i nisu nas jako udarili po džepu)
Za više informacija možete posjetiti njihovu web stranicu:
Konoba Tarsa
Berečić, Doris