promatram, razmišljam
28.02.2007., srijeda
...
|
Rastanak Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje, svejedno. I na klisurama orlovi te prate i u vodama i među zvijezdama. Ne mogu rastaviti oči, izvori koji istom moru gledaju. Nema rastanka. Nema smrti. Ako osluškujem vjetar čujem tvoj glas. Ako u smrt gledam čujem tvoju pjesmu. J. K. |
26.02.2007., ponedjeljak
Pepelnica
|
Evo na Pepelnicu, Čistu srijedu nisam išla na pepeljenje i tako razmišljajući, odlučila sam, jučer ... i prošle godine išla sam u prvu Nedjelju poslije Pepelnice. Prebirući u mislima, dok je svećenik blagoslivao pepeo, pogledavajući, onako krišom, oko sebe, mislila sam, Bože moj da li sam ja jedina koja nije bila na pepeljenju na Pepelnicu ? Nisam se baš osjećala ugodno ali, odlučila sam ... krenem tako prema oltaru i na moje iznenađenje, vidim skoro sav narod ide na pepeljenje ... nisam jedina, tiho izgovaram, hvala Ti Bože jer, moram biti iskrena, nebi se osjećala baš ugodno hodajući između klupa, sama ... Sjedajući na klupu razmišljam, koliko nas čin pepeljenja shvaća, o njemu razmišlja ... koliko nas stvarno shvaća i razmišlja da je to osim početka korizmenog vremena, vrijeme pokore, razmišljanja i posta, koliki od nas obuzdavamo svoju oholost, koliko nas razmišlja o ovom vremenu, sada i ovdje, koliki shvaćamo da smo sada, ovdje, samo u prolazu, da s jedne obale rijeke trebamo prijeći na drugu obalu, koliki od nas razmišljamo o Njegovoj žrtvi za nas, Njegovom uskrsnuću, da bi bili otkupljeni ... Koliko li nas uopće shvaćamo da je pepeo simbol pokore i pokajanja koji nam pomaže da razvijemo duh poniznosti i žrtve, koliko nas razmišlja o riječima, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti ... Pepeljenje se radi odavno. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu tj. Pepelnicu, biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi ili maslina koje su bile blagoslovljene na Cvjetnicu prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljenja slijedila je pokornička procesija. Danas, bez obzira što mnogi kažu kako su Katolici nazadni, staromodni ili već ... vidimo koliko se promjenilo pepeljenje a tako i druge stvari koji su sastavni djelovi mozaika koji čine Katoličku vjeru i Njene zakone, sakramente ... vremenom, mnogo toga se mijenja jer, svako vrijeme nameće svoje ... |
22.02.2007., četvrtak
Veče ...
|
Još jedno lijepo, tiho veče. Mir, tišina, mrak, po neko svjetlo dopre do mojih očiju. Svjetlo ... proleti mi misao, svjetlo ... da li je to Ono koje tražim hodajući bespućem ili polako šetajući, probijajući se lagano kroz masu prolaznika koji nekud žure ... Promatram njihovu žurbu, boreći se uhvatiti slučajni pogled, tražeći zrnce svjetla u njihovim očima. Na tren usporim, zastanem ... osluškujem svoje srce, istovremeno u toj borbi hvatanja pogleda, iskrice svjetla u oku prolaznika, promiču sive, crne siluete ... i dalje se borim tražeći zrnce svjetla, samo malu iskricu ... izgubljena bitka, na moju žalost. U prolazu, uhvatim pogled i vidim jednu mladu mamu, stala je, vozi dvije curice, dva mala anđela, treći anđeo je na putu ... slučajnost, pomaže jednom prolazniku ... tiho u duši je blagoslivljam, curice mašu ... Bože hvala Ti za njih, tu vidim Tvoj znak, ima nade za ovaj Narod, ovaj Grad. U njihovim pogledima danas sam vidjela iskrice, vidjela Svjetlo. |
20.02.2007., utorak
Tebi ...
|
Tebi predajem moje molitve Tebi predajem sebe na koljenima Tebi predajem ptice u letu Tebi predajem more Tebi predajem morski val. Tebi predajem sve što Si dao meni Tebi predajem sve, baš sve na zemlji Tebi, samo Tebi okrećem pogled Tebi, Jedinom koji zna, prvu i zadnju misao Tebi koji zna ono što moja duša želi. Tebi predajem svoj mir Tebi predajem svoju radost Tebi predajem svoje suze Tebi predajem svoje misli Tebi Bože moj, predajem sebe. |
19.02.2007., ponedjeljak
|
Prolazim ulicom, gledam, razmišljam, pitam se, kuda to žurimo ... kuvati ručak, prati rublje, spremati kuću, pripremiti dijete za školu ili tek tako, idemo, žurimo a nismo ni svjesni da žurimo i kuda to žurimo. Valjda nam je to navika ...žuriti se, jer, najčešće žure mlade mame, one trče pripremiti ručak za djecu, ispratiti ih u školu ili odvesti u vrtić, dočekati supruga s posla, same rade i s posla žure doma, sve ih čeka i tako ... godinama, naviknemo se i teško je stati, sve dok naše tijelo ne kaže, dosta ... nema više žurbe, ja te više ne slušam ! Naše tijelo nam govori i jedino tada poslušamo jer, ne možemo više, jednostavno, ono više ne sluša a mi bi rado i dalje, radili, žurili ... Pitam se da li mislimo na stanku dok nas tijelo ne zaustavi ... iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da nismo pripremljeni iako gledamo ljude oko sebe, mlade, starije, srednjih godina ali svi vjerujemo, ne, mi još možemo, neće nas starost, bolest, godine ... ima do starosti još ... i tako vrijeme prolazi i hop, već su tu, 40, 50, 60 ... kako samo prođoše, jedan život prođe a nismo se ni okrenuli, obazirali na događanja u našim srcima, gledali svoje tijelo koje se trošilo i eto, potrošilo se, mora se stati ... Tek kad stanemo, pokušavamo sabrati misli, kako brzo prođoše godine, djeca porasla, otišla, kuća prazna a mi, da li je i naše srce prazno, ima li još nedosanjanih snova, nedorečenih, nepročitanih priča, neotvorenih stranica, neispitanih, neistraženih staza ... |
13.02.2007., utorak
Molitva, danas ...
|
Danas mi sjećanje donosi riječi Molitve, nekoliko redaka ... Oče moj koji jesi na nebesima, kako je slatka i ugodna spoznaja da si Ti moj otac i da sam ja Tvoje dijete ! I, kada je nebo moje duše tmurno i kada je moj križ najteži, najviše osjećam potrebu da Ti ponavljam, Oče, vjerujem u Tvoju Ljubav prema meni ! Da, vjerujem da si Ti moj Otac u svakom času života, i da sam ja Tvoje dijete ! ... tek djelić koji daje toliko sigurnosti, ljubavi, dovoljno da lakše šetam ovom obalom nad kojom se nadvijaju tamni oblaci ... |
12.02.2007., ponedjeljak
Tišina ...
|
Volim tišinu, njenu jeku. Tada slušam svoje srce, dušu i Gospodina. Vodi me ovom strane rijeke ... volim promatrati ljude, njihove oči, poglede ... Sjeta ili radost naziru se u njihovim dubinama ... mir ili tuga kriju se u zjenicama, kao na horizontu, tamo gdje se sastaju Nebo i Zemlja, tamo gdje dosežu naši pogledi a želili bi i dalje ... s onu stranu rijeke. Vani je izašlo sunce, probilo se ispod teških oblaka, pokoja zraka odbija se od kapljica kiše koja je jutros padala. Put kojim sam krenula nastavljam, mir i spokojstvo nosim kao stari, ofucani kufer koji nikako da zamjenim novim. Navikla sam na njegov teret i idemo mi dalje, ovom stranom rijeke. |
11.02.2007., nedjelja
Dan bolesnika, onih koji pate, trpe ili Dan Gospe Lurdske
|
Eto, jučer dal' slučajno ili ... svratila sam ovdje, dan kad se obilježavao dan Blaženog Alojzija Stepinca a danas, Dan bolesnika ili Gospe Lurdske. Malo je na Misnom slavlju bilo rečeno o Gospi Lurdskoj, malo o onima koji pate, koji trpe ... Bila sam u Lourdsu, dva puta. Prvi put išla sam moliti, iskreno, skrušeno, ponizno, pokloniti se, sagnuti, saviti kolino i moliti. I molila sam, u Njenom vrtu, na Njenom izvoru, uz Sv. Bernardicu, moleći i Sveticu da me preporuči. I jeste, preporučila me, molila se Svetica a draga Gospa čula sve, primila i uslišila. Bilo je to 1999. a 2000. godine išla sam opet ali tada sa pjesmom u srcu, na usnama, zahvaljivati joj i slaviti je. Kako sam molila, zahvaljivala, pjevala a glasa nemam. Srce je pjevalo, duša, Njen izvor je stvarao predivnu glazbu koju i sada, u tišini, slušam. Hvala Gospodinu koji nam je darovao Majku, našu i Kristovu, hvala Njoj Majci a hvala i dragoj svetici, Bernardi. |
10.02.2007., subota
Blagdan. Blaženika
|
Kako lijepo odzvanja ... blagdan Blaženika, Blaženog Alojzija. Rekli bi dan, blagdan kao i ostali ali nije, Blaženi Alojzije mi je miljenik, volim se obraćati Njemu, On je stoički podnosio sve zbog svog naroda a volio je svoj narod. Blaženik je Alojzije od 03. listopada 1998. godine kad ga je naš blagopokojni Papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim u Mariji Bistrici. Tada sam bila tamo sa tisućama duša naroda kojeg je Bl. Alojzije volio i zbog kojeg se žrtvovao. Kardinal Stepinac postao je svećenik u 32. godini života, život posvetio Bogu a prvu Misu slavio u bazilici Velike Gospe u Rimu, što znači da je bio zrela osoba, duša koja je znala da je njegov ovozemaljski život vezan uz Isusa i, čak ne mogu ni zamisliti kolika je bila Njegova patnja što je morao biti zatvoren u Krašiću, odvojen od naroda kojeg je volio, naroda za koji se žrtvovao jer nije dao da se Katolička crkva u Hrvata odvoji od Vatikana, prošao suđenje, zatvoren, u svom Krašiću. Kada je imao 36 godina i samo 4 godine kako je bio svećenik, Papa Pio XI. proglasio ga je nadbiskupom koadjuatorom s pravom nasljedstva. Tada je bio najmlađi biskup na svijetu u povijesti Katoličke crkve. Na sve tužbe, koje su Blaženog Alojzija iznesene, odgovarao je da je njegova savjest mirna, makar se publika u sudnici tome smijala. Rekao je za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer Mu je savjest čista - pripravan je bio i umrijeti. Slava Mu i hvala ! |
09.02.2007., petak
kiša ...
|
Prolazim ulicom uz jeku kišnih kapi. Ne mogu reći da ne volim kišu ali draže mi je kad je dan sunčan, može biti prohladan, buran, ali tko sam ja da bude po mome, dan je takav kako je Bog htio ... Prolaze mi razne misli ali ne želim se uhvatiti ni za jednu ... nek prolaze, kako koja misao dođe, nek tako i prođe. Ne želim se navezati ni na jednu ... vrzmat će mi se po glavi danima a to ne volim. Bože, pitam se što ja volim i da li uopće nešto posebno volim ? Bože, Ti znaš da Tebe volim i više ne trebama ništa ... Postavljam sebi samoj pitanje, da li je to istina a onda, što je istina ... Slušam i dalje kapi kiše, skoro cijeli dan pada, tihu glazbu koja me ove večeri polako dovodi do stanja ni sna ni jave i, ako budem duže sjedila, polako ću zaspati. Idem u šetnju, u noć, slušati kišu ... |
05.02.2007., ponedjeljak
ponediljak ...
|
Volim imena dana u tjednu. Nekako su mi posebna ... evo npr. ponedjeljak mada ja volim reći ponediljak. Ima nešto u toj riječi, imenu ovog dana, kao nekom imenu osobe. Dani prolaze pored mene baš kao osobe i baš zbog toga čine mi se imena dana nekako posebna, vidim ih kako dolaze, odlaze, kao ljudi ... ponediljak, utorak, srida, četvrtak, dolazi petak, već je tu subota i evo i Nedilja ... to mi je najposebniji dan, nekako dan za dušu, kad mogu malo biti sama sa sobom, Bogom ... Prolaze ti dani baš kao ljudi, u krug, isti ili malo drugačiji, svaki za sebe poseban, važan, baš kao i ljudi, važni, posebni ili malo manje važni. Kao da očekujem što bi mi mogao doniti utorak, srida, ili što bi mi mogli odniti, odnose mnogo više mene sa sobom, odnose misli, odnose poglede, odnosi snove, nadanja, odnose tugu, razočaranja. Često mi je palo na pamet, kako sam sve manje tužna, razočarana i sad po malo dolazim do onog što je već dugo očito, odnili su to dani, otišla je tuga sa jednim ponediljkom, utorkom, možda jedne srijede, četvrtka, petka ... možda je bio petak ...a možda i subota, dan koji je odnio tugu, bol, razočaranje ali i ljubav, radost i baš zbog toga dani u tjedni su mi skoro isti, jedino Nedjelja, nju sam ostavila svojoj duši, poseban je to dan Gospodnji koji malo više posvetim duši i Gospodinu ... |
03.02.2007., subota
Subota
|
Subota, dan kao i drugi dani u tjednu ili, možda nije. Veselimo se neradnom danu, odmoru, odlasku na večeru, piće, druženju s dragim osobama ... možda sve to po neko, ima i onih vukova samotnjaka koji vole provesti subotu u miru, sami sa sobom. Razmišljam i pitam se, kako to da se subotom ili blagdanima najviše desilo samoubojstava, ljudi se najčešće subotom opijaju, subotom ima prometnih nezgoda. Zašto, ako se radujemo neradnom danu, ako se radujemo da će mo baš u subotu duže spavati, vidjeti prijatelje, družiti se s osobama koje ne vidimo tijekom tjedna ? Pitanja se nižu a odgovori, do njih je teže doći. Molitvom, predanjem Gospodinu, Duh Sveti nas prosvjetljuje, ispunja svojim darovima i donosi nam traženi mir, mudrost, snagu, izbavlja nas sa stranputica ovozemaljskih. Molim Gospodina da me čuva na ovom putu, da me duh Sveti prosvjetli i upravi na Put koji će me dovesti do Njegovog Kraljevstva. Molim za sve ljude, one koji vjeruju i one koji će povjerovati, ako Bog da, jednog dana. Nije rečeno bez razloga ... Bog nam ne daje teški Križ da nam slomi leđa, već da savijemo koljeno. |
