Još jedno lijepo, tiho veče.
Mir, tišina, mrak, po neko svjetlo dopre do mojih očiju.
Svjetlo ... proleti mi misao, svjetlo ... da li je to Ono koje tražim hodajući bespućem ili polako šetajući, probijajući se lagano kroz masu prolaznika koji nekud žure ...
Promatram njihovu žurbu, boreći se uhvatiti slučajni pogled, tražeći zrnce svjetla u njihovim očima.
Na tren usporim, zastanem ... osluškujem svoje srce, istovremeno u toj borbi hvatanja pogleda, iskrice svjetla u oku prolaznika, promiču sive, crne siluete ... i dalje se borim tražeći zrnce svjetla, samo malu iskricu ... izgubljena bitka, na moju žalost.
U prolazu, uhvatim pogled i vidim jednu mladu mamu, stala je, vozi dvije curice, dva mala anđela, treći anđeo je na putu ... slučajnost, pomaže jednom prolazniku ... tiho u duši je blagoslivljam, curice mašu ... Bože hvala Ti za njih, tu vidim Tvoj znak, ima nade za ovaj Narod, ovaj Grad.
U njihovim pogledima danas sam vidjela iskrice, vidjela Svjetlo.
Post je objavljen 22.02.2007. u 21:59 sati.