promatram, razmišljam
12.02.2007., ponedjeljak
Tišina ...
|
Volim tišinu, njenu jeku. Tada slušam svoje srce, dušu i Gospodina. Vodi me ovom strane rijeke ... volim promatrati ljude, njihove oči, poglede ... Sjeta ili radost naziru se u njihovim dubinama ... mir ili tuga kriju se u zjenicama, kao na horizontu, tamo gdje se sastaju Nebo i Zemlja, tamo gdje dosežu naši pogledi a želili bi i dalje ... s onu stranu rijeke. Vani je izašlo sunce, probilo se ispod teških oblaka, pokoja zraka odbija se od kapljica kiše koja je jutros padala. Put kojim sam krenula nastavljam, mir i spokojstvo nosim kao stari, ofucani kufer koji nikako da zamjenim novim. Navikla sam na njegov teret i idemo mi dalje, ovom stranom rijeke. |
