Tko se to pravi Englez?

03.11.2013.

Asocijacija je psih. povezanost meðu pojedinim odvojenim predodžbama, uslijed koje jedna predodžba izaziva drugu; asocijacija ideja – povezivanje pojedinih pojmova i predodžbi u mišljenju; psih. pravilno pridruživanje jednih predodžbi (ili dr. svjesnih aktivnosti) drugima, odn. njihovo obnavljanje u svijesti u onakvim vezama (nizovima, sklopovima) u kakvima su nekada doživljene; postoje a. po vremenskom i prostornom susjedstvu (kontigvitetu), po sliènosti, oprjeci, uzroènoj vezi, logiènoj (smislenoj) koordinaciji. 3. mat svojstvo npr. zbrajanja i množenja prema kojemu je rezultat neovisan o naèinu grupiranja pribrojnika odnosno faktora: (a + b) + c = a + (b + c).

To je prepisana definicija. Sigurna sam da svatko od nas zna što znaèi asocijacija.... a isto tako sam sigurna da su rijetki oni koji nikada nisu igrali igru asocijacije s drugim ljudima.
Ne volim baš društvene igre, ali ovu igru jako volim. Puno puta sam je igrala na forumima... asocijacije slikom, pjesmom ili rijeèima. Ne snalaze se svi baš najbolje u toj igri. Najbolji od svih do sada na net-u bio je jedan tvrdi desnièar s kojim sam uvijek polemizirala na temu društvenih dogaðanja. No kad bi se umorili od širokih rasprava i prepirki uhvatili bi se... bez dogovora, spontano igre asocijacije, koja je znala trajati danima i doista sam uživala u toj igri. Bez obzira što je moj suigraè èovjek potpuno razlièitog svjetonazora, ponašanja i karaktera moram istaknuti da je odlièan igraè.... jer je lucidan, maštovit i ima stila. Toliko smo se izvještili u toj èudnoj komunikaciji da smo bili u stanju razgovarati na naèin da nitko drugi ne kuži o èemu razgovaramo.... npr. vrti se neka tema na forumu, a mi na drugim temama... kratkim komentarima opalimo paralelni dijalog o istom, a da ostali... koji su površni i skoncentrirani samo na jednu temu nemaju pojma koju smo predstavu napravili. Oni koji su kužili pridružili bi se i bio je to pravi urnebes.

Asocijacija je naša prva misao nakon što proèitamo neki tekst, èujemo neku pjesmu, vidimo neku sliku, vidimo nekog èovjeka itd... itd.... O tome je lijepo pisao Proust u svojoj knjizi Combray... o ispreplitanju sjeæanja i opažanja iz stvarnosti. Osnovna misao tog romana je da èovjek može pobjediti prolaznost jedino ponovnim oživljavanjem prošlosti, pronalaženjem vremena koje je izgubio.
Ja doista ne znam kako je kod drugih.... ali svaka moja prva misao i prvi dojam je asocijacija tj. povezivanje s nekim slikama iz moje glave.
Npr. jednom mi dolazi nepoznati stariji èovjek u ured i ja moram uložiti veliki trud da budem skoncentrirana na ono zbog èega je došao jer je miris njegove kolonjske u moje sjeæanje dozvao uspomenu na oca... jer je oèito koristio istu kolonjsku. Ili... hodam ulicom i zbog radova na cesti osjetim miris prašine, koja me odvede u djetinjstvo i dozove mi sasvim konkretnu sliku i konkretan doživljaj iz igre sa nekom djecom.... ili kad netko spomene Tessu iz porodicee d´Urbeville sjetim se svoje pokojne prijateljice... baš te knjige koju mi je poklonila i pjesme (srebrne) koju je baš za mene napisala kao posvetu... a nakon toga ne mogu ne povezati Tessu sa novim romanom „Pedeset nijasni sive“... a kad se njega sjetim onda misli leteeeee.... a o tim asocijacija vam ne smijem ni prièati... i tako ja mogu satima slagati sliku na sliku. Èesto me neki tekstovi podsjete na neku pjesmu ili neku knjigu. S ljudima je isto tako. Ima jedna visokopozicionirana žena u mom poduzeæu... koja je vrlo pristala, zgodna, lijepa, drži do svog izgleda, ali kad je se sjetim ja je zamišljam sa lagano otvorenim ustima iz kojih vire oènjaci.... a niz bradu joj se slijeva krv. I sanjam je ponekad... tako zlu, pokvarenu, osvetoljubivu i opasnu. Postoje neke likice koje su mi toliko naporne pa se sjetim kokošinjca u mom dvorištu i prva misao mi je: „evo žene s kljunom“. I u poslu povezujem. Ako radim neki dopis... tada se sjetim osobe kojoj pišem, što joj pišem, kakva smo do sada imale komunikaciju, gdje su razlozi moguæeg nerazumijevanja i grešaka... pa tako ni ti dopisi koji idu na razne adrese nisu uvijek isti, jer tamo gdje se klikam na prvo slovo s osobom kojoj pišem mogu biti opuštenija, kraæa i na bitno skoncentrirana, jer znam da ona to naprosto kuži.... dok kod nekih moram pisati šira obrazloženja da bih izbjegla nerazumijevanje i niz suvišnih pitanja i problema. Kada kreiram neku novu evidenciju... tada su opet važne te slike..... spojiti slike iz dosadašnjeg iskustva, zamisliti situacije u buduænosti... zbog èega uopæe radim evidenciju, kada bi mi mogla trebati i na koji naèin. Što su slike šarenije to je evidencija bolja i ona znaèi red u trenutku kada mi zatreba.

Zašto sve ovo pišem i zašto objašnjavam naèin na koji MISLIM?
Naš bloger Mariano Aureliano napisao je 31.10.2013. godine odliènu temu pod naslovom Oxford, svibanj 2013. godine i zasluženo dospio na naslovnicu.
Doista sam uživala u tim slikama koje je stavio. Ja nikada tamo nisam bila i nisam se mogla ukljuèiti u temu da s njim dijelim dojmove iz vlastitog iskustva. To nije tema koja izražava mišljenje... nego je osobni dojam i ja sam se ukljuèila kratkim komentarom.... i napisala svoju asocijaciju.... svoj dojam o Engleskoj. Komentar glasi ovako:
"Asocijacije.... Civilizacija, znanje, kultura, moæ, uštogljenost, blijeda lica bez osmijeha, ljudi bez životne vatre u sebi..." (@donin svijet)
Moj komentar je probudio životnu strast u njemu i posvetio mi je cijelu temu kao odgovor. U temi blogericu Donu spominje èetiri puta, a posveæuje mi i prvi komentar.
Sinoæ sam do kasno radila nešto s brojevima i došla sam u blogosvijet pokupiti malo pozitive pred san. Na žalost otvorila sam baš tu temu i ostala zateèena.
U toj temi je on opet na prelijep naèin iznio svoj doživljaj Engleske i ljudi koji tamo žive. Oèito je da Englesku jako voli i veliki gušt je èitati kada to prenese na „papir“.
Sve lijepo što je napisao o Engleskoj i njenim ljudima je sadržano i u mojoj asocijacijji, koja ga je oèito naljutila... a to je pod pojmovima „civilizacija, znanje, kultura“. Moja asocijacija je bila iskrena.... i navela je moju sliku Engleske... što mi se sviða, a što mi se manje sviða... temeljem mog iskustva, a koje je vezano iskljuèivo na knjige, filmove i ono što su mi ljudi o Engleskoj prièali.
Bilo bi liijepo da se zadržao na svom prelijepom opisu Engleske... no to nije bilo dovoljno. On je imao potrebu usporeðivanja... pa je o našoj zemlji i našem narodu napisao toliko negativnosti da mi se okrenuo želudac. No, to je njegov doživljaj i on na njega ima pravo...
Ne postoji zemlja na ovom svijetu koja je samo dobra ili samo loša. Kao što Engleska nije samo njegova idealizirana slika o toj zemlji, tako ni Hrvatska nije baš takva kaljuža kakvom ju je opisao. Svaka zemlja i svaki narod... baš kao i svaki pojedinac ima svoje dobre i loše strane.
Moje asocijacije koje su ga potaknule na takav odgovor: „uštogljenost, blijeda lica bez osmijeha, ljudi bez životne vatre u sebi...“
I nakon njegove strastvene teme, a kojom je jasno pokazao da je pravi balkanac, moje mišljenje o Englezima æe ostati isto.
Mariano... mogao si me lijepo pitati zašto tako mislim i tada bih ti ja široko (kao i uvijek) objasnila na èemu temeljim svoje mišljenje... a ovako nemam potrebu raspravljati s tobom o Englezima nego æu ti samo napisati svoju prvu misao nakon što sam proèitala temu koju si mi posvetio.
Podsjetio si me na razmaženog djeèaka kojemu je netko rekao da mu je omiljeni kositrenni vojnik ružan, pa on u ljutnji histerièno lupa nožicama o pod i izvikuje: „Ljuudiiiiii, Dona je rekla da je moj kositreni vojnik ružan!“ Upoooommoæææ ljudi...... Dona ne misli isto kao ja.....“
Tvoja tema me nije naljutila, nego me je IZNENADILA. No to nije tvoj problem, nego moj. Znaš ono.... prevelika oèekivanja....
Kad si mi veæ posvetio temu pristojno je da i ja tebi odgovorim temom.... pa eto, imaš je.

I ne mogu ne primjetiti... naslov ti je pogrešan. To nisu engleske asocijacije... nego Donine. :)
Istina... ja se ponekad pravim Švejk ili Regica... ali nikada Englez..... previše je balkanske vatre u meni pa bi me odmah svi skužili.....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)