Pregled posta

Tko se to pravi Englez?

Asocijacija je psih. povezanost među pojedinim odvojenim predodžbama, uslijed koje jedna predodžba izaziva drugu; asocijacija ideja – povezivanje pojedinih pojmova i predodžbi u mišljenju; psih. pravilno pridruživanje jednih predodžbi (ili dr. svjesnih aktivnosti) drugima, odn. njihovo obnavljanje u svijesti u onakvim vezama (nizovima, sklopovima) u kakvima su nekada doživljene; postoje a. po vremenskom i prostornom susjedstvu (kontigvitetu), po sličnosti, oprjeci, uzročnoj vezi, logičnoj (smislenoj) koordinaciji. 3. mat svojstvo npr. zbrajanja i množenja prema kojemu je rezultat neovisan o načinu grupiranja pribrojnika odnosno faktora: (a + b) + c = a + (b + c).

To je prepisana definicija. Sigurna sam da svatko od nas zna što znači asocijacija.... a isto tako sam sigurna da su rijetki oni koji nikada nisu igrali igru asocijacije s drugim ljudima.
Ne volim baš društvene igre, ali ovu igru jako volim. Puno puta sam je igrala na forumima... asocijacije slikom, pjesmom ili riječima. Ne snalaze se svi baš najbolje u toj igri. Najbolji od svih do sada na net-u bio je jedan tvrdi desničar s kojim sam uvijek polemizirala na temu društvenih događanja. No kad bi se umorili od širokih rasprava i prepirki uhvatili bi se... bez dogovora, spontano igre asocijacije, koja je znala trajati danima i doista sam uživala u toj igri. Bez obzira što je moj suigrač čovjek potpuno različitog svjetonazora, ponašanja i karaktera moram istaknuti da je odličan igrač.... jer je lucidan, maštovit i ima stila. Toliko smo se izvještili u toj čudnoj komunikaciji da smo bili u stanju razgovarati na način da nitko drugi ne kuži o čemu razgovaramo.... npr. vrti se neka tema na forumu, a mi na drugim temama... kratkim komentarima opalimo paralelni dijalog o istom, a da ostali... koji su površni i skoncentrirani samo na jednu temu nemaju pojma koju smo predstavu napravili. Oni koji su kužili pridružili bi se i bio je to pravi urnebes.

Asocijacija je naša prva misao nakon što pročitamo neki tekst, čujemo neku pjesmu, vidimo neku sliku, vidimo nekog čovjeka itd... itd.... O tome je lijepo pisao Proust u svojoj knjizi Combray... o ispreplitanju sjećanja i opažanja iz stvarnosti. Osnovna misao tog romana je da čovjek može pobjediti prolaznost jedino ponovnim oživljavanjem prošlosti, pronalaženjem vremena koje je izgubio.
Ja doista ne znam kako je kod drugih.... ali svaka moja prva misao i prvi dojam je asocijacija tj. povezivanje s nekim slikama iz moje glave.
Npr. jednom mi dolazi nepoznati stariji čovjek u ured i ja moram uložiti veliki trud da budem skoncentrirana na ono zbog čega je došao jer je miris njegove kolonjske u moje sjećanje dozvao uspomenu na oca... jer je očito koristio istu kolonjsku. Ili... hodam ulicom i zbog radova na cesti osjetim miris prašine, koja me odvede u djetinjstvo i dozove mi sasvim konkretnu sliku i konkretan doživljaj iz igre sa nekom djecom.... ili kad netko spomene Tessu iz porodicee d´Urbeville sjetim se svoje pokojne prijateljice... baš te knjige koju mi je poklonila i pjesme (srebrne) koju je baš za mene napisala kao posvetu... a nakon toga ne mogu ne povezati Tessu sa novim romanom „Pedeset nijasni sive“... a kad se njega sjetim onda misli leteeeee.... a o tim asocijacija vam ne smijem ni pričati... i tako ja mogu satima slagati sliku na sliku. Često me neki tekstovi podsjete na neku pjesmu ili neku knjigu. S ljudima je isto tako. Ima jedna visokopozicionirana žena u mom poduzeću... koja je vrlo pristala, zgodna, lijepa, drži do svog izgleda, ali kad je se sjetim ja je zamišljam sa lagano otvorenim ustima iz kojih vire očnjaci.... a niz bradu joj se slijeva krv. I sanjam je ponekad... tako zlu, pokvarenu, osvetoljubivu i opasnu. Postoje neke likice koje su mi toliko naporne pa se sjetim kokošinjca u mom dvorištu i prva misao mi je: „evo žene s kljunom“. I u poslu povezujem. Ako radim neki dopis... tada se sjetim osobe kojoj pišem, što joj pišem, kakva smo do sada imale komunikaciju, gdje su razlozi mogućeg nerazumijevanja i grešaka... pa tako ni ti dopisi koji idu na razne adrese nisu uvijek isti, jer tamo gdje se klikam na prvo slovo s osobom kojoj pišem mogu biti opuštenija, kraća i na bitno skoncentrirana, jer znam da ona to naprosto kuži.... dok kod nekih moram pisati šira obrazloženja da bih izbjegla nerazumijevanje i niz suvišnih pitanja i problema. Kada kreiram neku novu evidenciju... tada su opet važne te slike..... spojiti slike iz dosadašnjeg iskustva, zamisliti situacije u budućnosti... zbog čega uopće radim evidenciju, kada bi mi mogla trebati i na koji način. Što su slike šarenije to je evidencija bolja i ona znači red u trenutku kada mi zatreba.

Zašto sve ovo pišem i zašto objašnjavam način na koji MISLIM?
Naš bloger Mariano Aureliano napisao je 31.10.2013. godine odličnu temu pod naslovom Oxford, svibanj 2013. godine i zasluženo dospio na naslovnicu.
Doista sam uživala u tim slikama koje je stavio. Ja nikada tamo nisam bila i nisam se mogla uključiti u temu da s njim dijelim dojmove iz vlastitog iskustva. To nije tema koja izražava mišljenje... nego je osobni dojam i ja sam se uključila kratkim komentarom.... i napisala svoju asocijaciju.... svoj dojam o Engleskoj. Komentar glasi ovako:
"Asocijacije.... Civilizacija, znanje, kultura, moć, uštogljenost, blijeda lica bez osmijeha, ljudi bez životne vatre u sebi..." (@donin svijet)
Moj komentar je probudio životnu strast u njemu i posvetio mi je cijelu temu kao odgovor. U temi blogericu Donu spominje četiri puta, a posvećuje mi i prvi komentar.
Sinoć sam do kasno radila nešto s brojevima i došla sam u blogosvijet pokupiti malo pozitive pred san. Na žalost otvorila sam baš tu temu i ostala zatečena.
U toj temi je on opet na prelijep način iznio svoj doživljaj Engleske i ljudi koji tamo žive. Očito je da Englesku jako voli i veliki gušt je čitati kada to prenese na „papir“.
Sve lijepo što je napisao o Engleskoj i njenim ljudima je sadržano i u mojoj asocijacijji, koja ga je očito naljutila... a to je pod pojmovima „civilizacija, znanje, kultura“. Moja asocijacija je bila iskrena.... i navela je moju sliku Engleske... što mi se sviđa, a što mi se manje sviđa... temeljem mog iskustva, a koje je vezano isključivo na knjige, filmove i ono što su mi ljudi o Engleskoj pričali.
Bilo bi liijepo da se zadržao na svom prelijepom opisu Engleske... no to nije bilo dovoljno. On je imao potrebu uspoređivanja... pa je o našoj zemlji i našem narodu napisao toliko negativnosti da mi se okrenuo želudac. No, to je njegov doživljaj i on na njega ima pravo...
Ne postoji zemlja na ovom svijetu koja je samo dobra ili samo loša. Kao što Engleska nije samo njegova idealizirana slika o toj zemlji, tako ni Hrvatska nije baš takva kaljuža kakvom ju je opisao. Svaka zemlja i svaki narod... baš kao i svaki pojedinac ima svoje dobre i loše strane.
Moje asocijacije koje su ga potaknule na takav odgovor: „uštogljenost, blijeda lica bez osmijeha, ljudi bez životne vatre u sebi...“
I nakon njegove strastvene teme, a kojom je jasno pokazao da je pravi balkanac, moje mišljenje o Englezima će ostati isto.
Mariano... mogao si me lijepo pitati zašto tako mislim i tada bih ti ja široko (kao i uvijek) objasnila na čemu temeljim svoje mišljenje... a ovako nemam potrebu raspravljati s tobom o Englezima nego ću ti samo napisati svoju prvu misao nakon što sam pročitala temu koju si mi posvetio.
Podsjetio si me na razmaženog dječaka kojemu je netko rekao da mu je omiljeni kositrenni vojnik ružan, pa on u ljutnji histerično lupa nožicama o pod i izvikuje: „Ljuudiiiiii, Dona je rekla da je moj kositreni vojnik ružan!“ Upoooommoććć ljudi...... Dona ne misli isto kao ja.....“
Tvoja tema me nije naljutila, nego me je IZNENADILA. No to nije tvoj problem, nego moj. Znaš ono.... prevelika očekivanja....
Kad si mi već posvetio temu pristojno je da i ja tebi odgovorim temom.... pa eto, imaš je.

I ne mogu ne primjetiti... naslov ti je pogrešan. To nisu engleske asocijacije... nego Donine. :)
Istina... ja se ponekad pravim Švejk ili Regica... ali nikada Englez..... previše je balkanske vatre u meni pa bi me odmah svi skužili.....


Post je objavljen 03.11.2013. u 11:29 sati.