Rastanak s prijateljicom

04.01.2011.

Proljeæe se šuljalo i zavodilo zimu. Vani je divljao vjetar koji ledi kosti…. Umro je u predveèerje. Te noæi nisam željela nikog pored sebe. Zatvorila sam se u svoju sobu, s kutijom cigareta…. Nisam plakala. Palila sam cigaretu na cigaretu…. imala sam zimicu…. tijelo mi se treslo ko s drveta odbaèeni list na vjetru. Do jutra sam stišala vriskove u sebi, podimila cijelu kutiju pljugi…. Ujutro sam povratila… umila se… i hrabro krenula u novi dan. I od tada èvrsto koraèam veæ desetljeæima. Jedan moj kolega uvijek komentira moj korak… koji prepoznaje još na hodniku kad dolazim… jer ga podsjeæa na stupanje i kaže da oèituje moju odluènost. Nikada mu nisam objašnjavala da si ja mekši korak nisam mogla dozvoliti…. jer tko zna kamo bi me dovela popikavanja i neodluèni koraci.
Od tih prvih popušenih cigareta prošla su skoro veæ tri desetljeæa. Cigareta je postala moja najbolja prijateljica. Jedina je ona znala moje nesigurnosti, strahove, tuge… Jedino je ona imala privilegiju tješiti me i oblacima dima maziti u trenucima kad sam poput ranjene zvijeri bila off line za cijeli svijet.
Ona mi je bila podrška, utjeha, duda varalica, pomagalo, štaka, „rame“ na koje sam se naslanjala…. ona je bila uvijek tu… kad se sve drugo rušilo.
Prije nekih sedam godina shvatila sam da mi ona više nije samo prijateljica. Postala je moja vladarica. Zagospodarila je mojim životom…. i bila je opet jedina kojoj sam tako nešto dozvolila. Poèela sam pružati otpor…. ali sramežljiv, slabašan i neuvjerljiv.
Svašta sam pokušavala… bila sam u Poreèu na hipnozi, lijepila nikotinske flastere… ali ona je bila je jaèa… Samo se ironièno smješkala na moje neuvjerljive pokušaje.
Vladajuæi su donijeli Zakon….. na kojemu sam im osobno zahvalna… jer su mi omoguæili neke samospoznaje do kojih teško da bih došla da nije bilo njihovog Zakona.
Njihov Zakon mi je sasvim sigurno pomogao… ali ipak moram poruèiti onom HDZ-ovom pizdeku kojeg šalju u sve emisije na temu pušenja… a koji govori mudro, pametno, bahato i èovjek mu ne može ništa prigovoriti… ali ipak kad ga gledam, doðe mi ga žao. Nema taj pizdek pojma što je u životu propustio…. jer su najèarobnije ekipe bile upravo one pušaèke… bez obzira da li smo fumali u školskim WC-ima, disco clubovima, kafiæima ili na nekim privatnim zabavama. Likovi poput njega nikada nisu bili dio tih i takvih ekipa….. i likovi poput njega nose sada ružièaste košulje, imaju ružièasta pluæa, donose ružièaste zakone i tako ružièasto veslaju ovaj narod da ih je „milina“ gledati…. provode ružièaste diskriminacije iza kojih sakrivaju najcrnju pljaèku koju je ovaj narod ikada doživio u svojoj povijesti. Da je njegov ministar ikada okusio taj èarobni svijet duhanske ovisnosti ne bi sada bio ovako dezorijentiran. No pustimo sada likove koji donose propise i vratimo se na ovo oproštajno pismo.
Govorili su mi bivši pušaèi da nije strašno. Dovoljno je samo donijeti odluku i sve O.K.
U ovu godinu sam krenula bez svoje „prijateljice“. Prošlu noæ nisam dobro spavala… tresla me zimica…u polusnu sam sanjala da umirem. Pomislila sam da me hvata gripa…. ali znam da nije gripa. Drma mene žudnja… drma me ovisnost. Volim kad me drma… jer maženje nikada u meni ne budi prkos… a on mi je potrebniji danas više nego ikada.
Zato… draga moja… hvala ti na svemu što si mi dala u protekla tri desetljeæa. Da nije bilo tebe ništa ne bi bilo isto. Kako se ništa u životu ne dešava bez razloga, tako si i ti s razlogom baš tog dana stigla u moj život i sve to vrijeme bila uz mene.
Odavno sam uvježbala korak, pomogla si mi pobijediti strahove, istesati odluènost…. pa je sada došlo vrijeme za završni ispit… naš rastanak. ŠLUS!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)