Èestitka

31.12.2009.

Èitam na jednom forumu kako je neke ljude uzrujala izjava Ive Josipoviæa da je njegova politika svjetlo, a Bandiæeva tama.
Smatraju da se radi o niskom udarcu. Nisu mi uspjeli objasniti zašto je nisko govoriti o svjetlu i tami… a ja uz sav trud nisam uspjela razumjeti zašto ljudima smeta ta usporedba.
Neki novinari èak smatraju da æe Ivu Josipoviæa „skupo stajati“ ta izjava. I opet sam zaèuðena. Sinoæ je Bandiæ u suèeljavanju izjavio da je ta usporedba bogohuljenje, jer je Isus proglasio svjetlo… pa valjda misli da ga sada nitko ne smije ni spomenuti, a kamoli ga priželjkivati…
Zato æu ja sada bogohuliti i pokušati objasniti sebi što je opasno u toj usporedbi.
Svjetlo je simbol života, sreæe i radosti, a tama je simbol smrti, nesreæe i tuge.
Struènjaci smatraju da zimsku depresiju kod ljudi uzrokuje smanjena kolièina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju.
Može li tama pobijediti svjetlo? Ne može! Tama nema svoj izvor… ona je samo privremeno stanje, tj. pomanjkanje svjetlosti. To je samo ono vrijeme kad sunce nestane iza horizonta. Sunce nije otjerano, ono æe se vratiti i jutrom nas pomaziti zrakama svjetlosti.
Kad se sunce povuèe i privremeno nastupi tama, palimo svjetlo. Što se dešava kad se u društvu pojavi privremeni mrak? Što je privremeni mrak u društvu?
Tama u društvu je kad se pojavi javni nemoral, kad smrt nazivamo životom, kad zloèine pravdamo ljubavlju, kad zatomljujemo iskrenost i istinu, kad bježimo od odgovornosti, zlo su sve naše loše osobine i potiskivanje naših vrlina.
Smiju li o svjetlu i tami govoriti samo oni koji su odabrali religiju i koji su vjernici?
Izvor svjetlosti (sunce) i izvor svjetlosti u èovjeku (ljubav) nisu nešto što bi smio svojatati bilo tko… jer sunce ne bira one koje æe ogrijati i ne bira one koje æe osvijetliti.
Priroda diktira ritam svjetla i tame…. a èovjeku je na izbor prepušteno da li æe slijediti svjetlo ili tamu, tj. da li æe njegovati svoje vrline ili mane.
Noæni leptiri žive u tami… a opet ih privlaèi svjetlo… i mnogi zbog toga stradaju…. kao u staroj pjesmi:
„ulièna svjetiljka baca svjetlost u krug
dok crni leptiri lete pravo na nju
ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svjetlost i sjaj

nekad sam letio leptir bio i ja
svjetlost me mamila krila mi spržila
crni leptiru bježi u noæ
jutro saèekaj svjetlost æe doæ“

Zašto je stradao leptir iz pjesme? Zato što ga je privuklo lažno svjetlo… pogrešne vrijednosti.
Npr. nepotizam je tama. Mnogi koji ga potièu i u njemu sudjeluju, pravdaju nepotizam kao pomaganje ljudima, èude se što ima loše u tome da svoj pomogne svoga. I mnogi od njih èvrsto vjeruju da je to nešto normalno i poželjno. To je lažno svjetlo…. jer u društvu stvara nered i naša djeca nemaju iste preduvjete na životnom putu. Ako pisane norme, a i nepisane propisuju da ljudi trebaju napredovati temeljem svojih sposobnosti, struènosti i znanja… tada je samo to ispravno… i svako, i najmanje skretanje s tog puta je narušavanje reda i èinjenje društvene štete. Tama je ubijanje civila u ratu, rušenje vjerskih objekata i sve strahote koje se u ratovima dešavaju. Takvu tamu ne možemo opravdati ljubavlju prema domovini…. jer ljubav ne poznaje zlo…. bez obzira koliko smo ranjeni, povrijeðeni i uvrijeðeni zlom koje èini netko drugi. Zlo drugih ne može nas opravdati za zlo koje èinimo sami.
Tama je kraða…. i kada nam netko pokuša objasniti da je netko „morao“ ukrasti jer mu je teško i slièna èudesa. Ili kad nam netko pokuša objasniti da nije O.K. što je kažnjen lopov jer je ukrao samo npr. 50.000,00 kuna, a drugi su ukrali više. Tama su svi ti mraèni izgovori kojima odbacujemo osobnu odgovornost i skrivamo se iza tuðih zala i veæeg zla.
Tama je siromaštvo koje nastaje radi lakomosti i neumjerenosti onih koji su dali prednost svojim manama i zatomili svoje vrline. Tama je siromaštvo koje se oèituje kroz broj ljudi koji kopaju po kontejnerima, ali i kroz preveliki broj onih koji su siromašni iznutra.
Kakva je bila 2009. godina? Bila je teška… ali ja bih joj dala ime ZORA. To je godina u kojoj su sva dugo nakupljana zla poèela isplivavati na površinu, to je godina bolnog otrežnjenja i svjesnosti da je noæ sasvim sigurno na odlasku. To je godina u kojoj su se pojavile prve zrake svjetlosti i obasjale sve ono što nam je noæ ostavila… kao kad jutro svane i pred nekim kafiæem, u kojemu je prošle noæi bio žestoki tulum, vidimo odbaèene boce, smeæe, tragove krvi…. uz mirise jutra osjetimo miris prolivenog alkohola, mokraæe i popušenih cigareta…. a sudionici tuluma mamurni bauljaju uokolo i stišæu oèi jer im je svjetlost prvih zraka sunca prejaka.
ZORA nije došla jer je netko upalio svjetlo. Došla je jer joj je vrijeme… to je taj povijesni trenutak… a mi smo tek mala stvorenja koja joj svjedoèimo i imamo èast sudjelovati u ovom buðenju novog dana.
Godinu koju èekamo nazvala bih JUTRO. Ne znamo kakvo æe biti…. može biti maglovito, oblaèno, ali može biti vedro i mirisima prirode okupano. Neki æe ga doslovno prespavati, neki æe ga prespavati otvorenih oèiju, neki æe marljivo èistiti sve ono što nam je noæ ostavila. Bez obzira kakvo ono bilo…. bez jutra nije zapoèeo nijedan dan… pa je tako i s ovim "danom" u koji polako ulazimo. Kažu naši stari: „Po jutru se dan poznaje!“ Jutrom pravimo planove za dan koji nas oèekuje, svako jutro je znak novog poèetka.

Od sveg srca vam u godini koja dolazi želim... puno zdravlja i sudbinske sreæe. Želim da vam ide sve ko podmazano u onom dijelu na koji sami ne možete utjecati, a za onaj dio koji ovisi o vašoj volji, neæu vam poželjeti ništa…. jer sami æete odluèiti kakav æe vam "dan" koji dolazi biti.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)