Čitam na jednom forumu kako je neke ljude uzrujala izjava Ive Josipovića da je njegova politika svjetlo, a Bandićeva tama.
Smatraju da se radi o niskom udarcu. Nisu mi uspjeli objasniti zašto je nisko govoriti o svjetlu i tami… a ja uz sav trud nisam uspjela razumjeti zašto ljudima smeta ta usporedba.
Neki novinari čak smatraju da će Ivu Josipovića „skupo stajati“ ta izjava. I opet sam začuđena. Sinoć je Bandić u sučeljavanju izjavio da je ta usporedba bogohuljenje, jer je Isus proglasio svjetlo… pa valjda misli da ga sada nitko ne smije ni spomenuti, a kamoli ga priželjkivati…
Zato ću ja sada bogohuliti i pokušati objasniti sebi što je opasno u toj usporedbi.
Svjetlo je simbol života, sreće i radosti, a tama je simbol smrti, nesreće i tuge.
Stručnjaci smatraju da zimsku depresiju kod ljudi uzrokuje smanjena količina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju.
Može li tama pobijediti svjetlo? Ne može! Tama nema svoj izvor… ona je samo privremeno stanje, tj. pomanjkanje svjetlosti. To je samo ono vrijeme kad sunce nestane iza horizonta. Sunce nije otjerano, ono će se vratiti i jutrom nas pomaziti zrakama svjetlosti.
Kad se sunce povuče i privremeno nastupi tama, palimo svjetlo. Što se dešava kad se u društvu pojavi privremeni mrak? Što je privremeni mrak u društvu?
Tama u društvu je kad se pojavi javni nemoral, kad smrt nazivamo životom, kad zločine pravdamo ljubavlju, kad zatomljujemo iskrenost i istinu, kad bježimo od odgovornosti, zlo su sve naše loše osobine i potiskivanje naših vrlina.
Smiju li o svjetlu i tami govoriti samo oni koji su odabrali religiju i koji su vjernici?
Izvor svjetlosti (sunce) i izvor svjetlosti u čovjeku (ljubav) nisu nešto što bi smio svojatati bilo tko… jer sunce ne bira one koje će ogrijati i ne bira one koje će osvijetliti.
Priroda diktira ritam svjetla i tame…. a čovjeku je na izbor prepušteno da li će slijediti svjetlo ili tamu, tj. da li će njegovati svoje vrline ili mane.
Noćni leptiri žive u tami… a opet ih privlači svjetlo… i mnogi zbog toga stradaju…. kao u staroj pjesmi:
„ulična svjetiljka baca svjetlost u krug
dok crni leptiri lete pravo na nju
ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svjetlost i sjaj
nekad sam letio leptir bio i ja
svjetlost me mamila krila mi spržila
crni leptiru bježi u noć
jutro sačekaj svjetlost će doć“
Zašto je stradao leptir iz pjesme? Zato što ga je privuklo lažno svjetlo… pogrešne vrijednosti.
Npr. nepotizam je tama. Mnogi koji ga potiču i u njemu sudjeluju, pravdaju nepotizam kao pomaganje ljudima, čude se što ima loše u tome da svoj pomogne svoga. I mnogi od njih čvrsto vjeruju da je to nešto normalno i poželjno. To je lažno svjetlo…. jer u društvu stvara nered i naša djeca nemaju iste preduvjete na životnom putu. Ako pisane norme, a i nepisane propisuju da ljudi trebaju napredovati temeljem svojih sposobnosti, stručnosti i znanja… tada je samo to ispravno… i svako, i najmanje skretanje s tog puta je narušavanje reda i činjenje društvene štete. Tama je ubijanje civila u ratu, rušenje vjerskih objekata i sve strahote koje se u ratovima dešavaju. Takvu tamu ne možemo opravdati ljubavlju prema domovini…. jer ljubav ne poznaje zlo…. bez obzira koliko smo ranjeni, povrijeđeni i uvrijeđeni zlom koje čini netko drugi. Zlo drugih ne može nas opravdati za zlo koje činimo sami.
Tama je krađa…. i kada nam netko pokuša objasniti da je netko „morao“ ukrasti jer mu je teško i slična čudesa. Ili kad nam netko pokuša objasniti da nije O.K. što je kažnjen lopov jer je ukrao samo npr. 50.000,00 kuna, a drugi su ukrali više. Tama su svi ti mračni izgovori kojima odbacujemo osobnu odgovornost i skrivamo se iza tuđih zala i većeg zla.
Tama je siromaštvo koje nastaje radi lakomosti i neumjerenosti onih koji su dali prednost svojim manama i zatomili svoje vrline. Tama je siromaštvo koje se očituje kroz broj ljudi koji kopaju po kontejnerima, ali i kroz preveliki broj onih koji su siromašni iznutra.
Kakva je bila 2009. godina? Bila je teška… ali ja bih joj dala ime ZORA. To je godina u kojoj su sva dugo nakupljana zla počela isplivavati na površinu, to je godina bolnog otrežnjenja i svjesnosti da je noć sasvim sigurno na odlasku. To je godina u kojoj su se pojavile prve zrake svjetlosti i obasjale sve ono što nam je noć ostavila… kao kad jutro svane i pred nekim kafićem, u kojemu je prošle noći bio žestoki tulum, vidimo odbačene boce, smeće, tragove krvi…. uz mirise jutra osjetimo miris prolivenog alkohola, mokraće i popušenih cigareta…. a sudionici tuluma mamurni bauljaju uokolo i stišću oči jer im je svjetlost prvih zraka sunca prejaka.
ZORA nije došla jer je netko upalio svjetlo. Došla je jer joj je vrijeme… to je taj povijesni trenutak… a mi smo tek mala stvorenja koja joj svjedočimo i imamo čast sudjelovati u ovom buđenju novog dana.
Godinu koju čekamo nazvala bih JUTRO. Ne znamo kakvo će biti…. može biti maglovito, oblačno, ali može biti vedro i mirisima prirode okupano. Neki će ga doslovno prespavati, neki će ga prespavati otvorenih očiju, neki će marljivo čistiti sve ono što nam je noć ostavila. Bez obzira kakvo ono bilo…. bez jutra nije započeo nijedan dan… pa je tako i s ovim "danom" u koji polako ulazimo. Kažu naši stari: „Po jutru se dan poznaje!“ Jutrom pravimo planove za dan koji nas očekuje, svako jutro je znak novog početka.
Od sveg srca vam u godini koja dolazi želim... puno zdravlja i sudbinske sreće. Želim da vam ide sve ko podmazano u onom dijelu na koji sami ne možete utjecati, a za onaj dio koji ovisi o vašoj volji, neću vam poželjeti ništa…. jer sami ćete odlučiti kakav će vam "dan" koji dolazi biti.
Post je objavljen 31.12.2009. u 09:48 sati.