Ima li èovjek pravo na posljednju želju?

06.12.2009.

Prije nekoliko dana umro je moj najstariji prijatelj (pooèim moje svekrve). Osjeæam tugu rastanka… ali ne osjeæam bol… jer živio je dugo, bogato (ne mislim na materijalno) i lijepo… za njim su ostali jedna tužna starica, djeca, unuèad i praunuèad. Doživio je lijepe godine, otišao je bez bolova… samo se tiho ugasio…
Ispratila sam njegovu dušu…. dodirivala još toplo tijelo koje je napustio i osjeæala ga svuda oko sebe te noæi… ali evo… i nekoliko dana iza rastanka. I danas sam bila kod starice koja je ostala sama… na trenutke svjesna stvarnosti, a na trenutke odlutala u neki samo svoj svijet.
U trenucima kada je „prisutna“, poznaje me… pita za djecu, razgovaramo kao uvijek… a u trenucima kad „odluta“, bez obzira koliko je ljudi oko nas ona mi opet prièa… prepoznaje onaj neki drugi, nevidljivi dio mene i prièa mi stvari koje su drugima smiješne, odmahuju rukom i klimaju glavama… a upravo u tim trenucima ona izgovara životne mudrosti.
Prièala mi je veèeras o poštenju, laganju, nagradi i kazni, smrti…. prièala je o životu.
Moj prijatelj se kao klinac ukljuèio u borbu protiv fašizma. Dva puta je ranjavan. Nakon rata se uz svoj posao bavio društvenim radom, pisao pjesme, prozu i pomalo se bavio novinarstvom. Ostalo je za njim puno rukopisa…. i zbilja ne znam što æe se desiti s njima… ne smijem o tome ni razmišljati… Bio je veliki ljubitelj prirode i životinja.
Poznavala sam ga više od dva desetljeæa. Proveli smo puno, puno sati razgovarajuæi o svemu. Omiljene teme su nam bile politika, religija i uzgoj bilja.
Svi njihovi potomci su O.K. ljudi… Odrastali su uz puno ljubavi, tolerancije, razumijevanja i pomoæi to dvoje ljudi. No, sve to što su dali nije stvorilo širine… nije stvorilo nesebiènost i toleranciju. To je ono što me guši veæ nekoliko dana…. To je ono što moram izbaciti iz sebe… jer ne spavam dobro… koliko me to muèi.
Te noæi kad je umro… rekli su mužu i meni da æe na pogrebu biti sveæenik. Rekla sam tada… da je to njihovo pravo… Organizacija ukopa je njihova obveza, pa oni odluèuju o tome kako æe to izgledati. Tada je jedna snaša osjetila potrebu objasniti da je djed u zadnjih mjesec dana postao vjernik… jer je svake nedjelje gledao misu na TV-u. Kratko sam je zamolila da me poštedi takvih obrazloženja. U tom trenutku osjetila sam silnu bol u prsima… zbog spoznaje što se èovjeku dešava u starosti… na koji naèin se gazi sve u što je vjerovao, sve što je bio… a sve to iz èiste sebiènosti… radi sela. A upravo je to bilo ono što ga je užasavalo i protiv èega se cijelog života borio. Nije smatrao potrebnim svoju želju napisati…. jer cijeli njegov život je svjedoèanstvo njegovog izbora… a posljednja želja je kruna onoga što èovjek živi i vjeruje.
I eto sada… došao je trenutak da snašica koja vjerojatno s njim nikada nije ni porazgovarala malo ispod površine odluèuje o tim stvarima i uzima si pravo praviti bedake od onih koji su voljeli, razumjeli i duboko poštovali tu veliku i široku dušu.
Na pogrebu mi prilazi snaša i pokušava me izazvati na traèanje moje svekrve: „Zamisliiii… rekla je da neæe doæi na misu.“ Odgovaram joj: „A oèekivala si da æe doæi na misu? Zašto? Znaš da ona nije vjernica… nikada ne ide u crkvu?“ Na to æe ona: „Ali red je….“ Pitam ja: „Tko je propisao taj red? Nju je pokojnik odgojio da je red ne iæi u crkvu…. pa bi suprotno ponašanje bilo u suprotnosti s onim što ju je uèio cijelog života. Ni ja neæu doæi… iz poštovanja prema tom èovjeku i svemu onome što je vjerovao cijelom svojom dušom. Naprosto ti neæu sudjelovati u tom igrokazu za selo…“
Veèeras mi starica prièa o laganju, samoæi i poštenju… Uvjerila je snašica da djed nije umro… nego je u bolnici. I prièa mi baka kako je vidjela mrtvog muža… vidjela je lijes… i ništa joj više nije jasno. Naravno da je vidjela… sve je vidjela… jer bila sam uz nju kad se sve to dešavalo. I eto… što snaše vjernice rade. Starost i bolest smatraju ludošæu…. sve koji razlièito od njih vjeruju i žive smatraju budalama i uzimaju si za pravo manipulirati tuðim životima, vjerovanjima i zdravim razumom. U ime koga? Zar je to vjera u Boga?
Taj èovjek je obogatio moj život… bio je jedan od onih koje zovem Èarobnjacima.
Svaki naš dijalog ostao je kao važna životna pouka… pa i ova nepravda koja mu je mrtvom uèinjena potakla je moju užu obitelj na razgovor o situacijama koje nas sve oèekuju…. i tko što želi… kako jednog dana ne bi bilo zabune… i kako neki „ambiciozni“ i „uklopljeni“ likovi ne bi odluèivali o mijenjanju naše posljednje želje.


Blogeri, mislite li da se pri posljednjem oproštaju mora poštovati životni izbor i uvjerenje pokojnika.... ili onaj tko plaæa sahranu ima pravo o tome odluèiti, a njegova životna uvjerenja i stavovi su razlièiti od pokojnikovog?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)