Neželjeni "zagrljaj"

21.10.2009.

Puno tema sam posvetila žutilu u našim medijima. Zadnja žuta mrlja koja mi izaziva muèninu je Kerumova agresija nad javnošæu, te javna televizija koja mu se u tome pridružila.
Doživjeli smo da se u emisiji „Otvoreno“ raspravlja o preljubu nekog tamo lokalnog politièara. Èovjek se obraæa naciji i preprièava svoju intimu, a sve TV postaje to prenose u ozbiljnim informativnim emisijama.
Ovu temu neæu posvetiti novinarima… jer oni samo prodaju svoju „robu“, a mnogi su i sami žrtve jer su odgajani u ovakvoj žabokreèini i nije ih imao tko nauèiti drugaèijim vrijednostima. Bojim se i pomisliti na što æe nam lièiti informativne emisije za desetak godina.
Ovo je tema o ljudima koji nas imaju potrebu „poèastiti“ svojim intimama u svakoj prilici.
Razne Vlatke, Dikani, Lambaše, Simone, Antiše i Kerumi imaju potrebu izaæi pred kamere i obavijestiti javnost o promjenama u svom privatnom životu. To su ljudi koji imaju „sreæe“ pa ih netko želi snimati…. postoji puno takvih likova koji nas svakodnevno ugnjetavaju svojim intimama, a da ih o tome uopæe nismo pitali, a nismo prijatelji i ne oèekujemo baš da nam prièaju takve stvari. Sigurna sam da svi poznajete ljude s kojima ne može razgovarati o nekim opæenitim i zanimljivim temama, nego se svaki razgovor svodi na njihovu kuknjavu i preprièavanje njihovih života. I èesto šutimo i slušamo. Ponekad ih tješimo, ponekad ne kažemo ništa…. iz èiste pristojnosti dozvoljavamo da isprièaju sve što žele. Ne reagiramo jer nam ih je žao… oni su uvijek žrtve, njima je teško, a nije lijepo ne pružiti rame za plakanje onima kojima je ono potrebno… pa na taj naèin na leða dobijemo malo njihove negativne energije koju kasnije moramo proèistiti iz sebe.
U ovom brutalnom bombardiranju zadnjih dana o Kerumu razmišljam malo o tim i takvim ljudima. Oni zaista jesu žrtve… ali ne žrtve nekih drugih ljudi i okolnosti, nego su iskljuèivo žrtve svoje unutrašnje zapuštenosti. Doživljavaju se najvažnijima na svijetu i ne mogu si ni zamisliti da cijelu naciju ili širu javnost ne zanima njihov seksualni izbor, njihove svadbe, rastave, preljubi, njihovi letovi i padovi. Oèito nemaju prave prijatelje…. jer bi inaèe valjda znali da se takve stvari prièaju samo pravim prijateljima i jako bliskim osobama… a postoje èak i one stvari iz naše intime koje se ne dijele baš s nikim na ovome svijetu… nego pripadaju samo nama i vjeènosti. Uz taj osjeæaj da su strašno važni pa sve zanima njihov život… oni sasvim sigurno imaju problema sa samopouzdanjem. Strašno im je važno što drugi misle o njima… zato neprestano i uglancavaju sliku o sebi i èesto djeluju poput podvojenih liènosti… jer su u svojim agresivnim jahanjima po javnosti èas najmoralniji na svijetu, a drugom prilikom se pretvaraju u likove iz pakla. Koliko su iskompleksirani svjedoèe njihove izjave o drugim ljudima… jer oni cijele grupacije prozivaju i vrijeðaju, kao npr. Simonina izjava da su manekenke uglavnom kurve i da se drogiraju, a da ne spominjem na koji naèin Lambaša i Dikan èaste novinare i mnoge druge, sluèajno odabrane žrtve. Kerumovo ponašanje neæu ni komentirati. Ti ljudi imaju pravo biti takvi jesu i nemamo im pravo suditi zbog njihove potrebe da prièaju o sebi. Ono što meni smeta je èinjenica da ne mogu pogledati informativnu emisiju na nijednom TV kanalu gdje me ne obavještavaju o takvim stvarima, ne mogu slušati svoju omiljenu radio stanicu, a da me svako malo ne zasipaju tim i takvim prièama.
Ako nam je važno i ako nas brine što drugi misle o nama, tada znaèi da nas oni posjeduju i nismo svoji. U tu kategoriju spadaju ljudi koji se odijevaju u samo u razvikane marke jer su tada sigurni da nisu pogriješili, ili pak kopiraju ljude iz svoje okoline… jer ako je Pepica kupila takvu kiklju onda je to sigurno IN. Kuæe grade da bi bile veæe od susjedove, dižu kredite koje kasnije ne mogu vraæati da bi se vozili u boljim autima od kumova itd… itd.
Takvi ljudi rijetko kopiraju nekog susjeda koji puno èita. Ne trude se proèitati iste knjige koje on èita… jer misle da je to nešto što se ne vidi… a takve stvari ih ne zanimaju.
Svi oni koji trebaju odobravanje svih onih izvan sebe pripadaju drugima. Imaju pravo od svog života èiniti što žele… ali svojim izborom oni i nas pokušavaju uvuæi u svoje igre.
Ako su oni posjed okoline, a mi smo im okolina… to znaèi da ih i mi posjedujemo na neki naèin…. a nitko nas nije pitao želimo li takvo „vlasništvo“. I tu je problem javne televizije kojoj pošteno plaæamo pretplatu, a oni nam uvaljuju „posjed“ koji ne želimo. U svim ostalim odnosima kroz dan… sami smo odgovorni za takve „darove“ koji nam se uvaljuju.
Èesto na net-u, a ponekad i u realki doživim da mi netko kaže: „Znam što misliš! Znam što želiš!“ i onda mi objasni što i kako ja mislim i što i kako ja želim.
Zašto to èine?!!! Takve izjave u prvi trenutak u meni bude ljutnju… jer mi je nepojmljivo da se netko usuðuje meni objašnjavati što ja mislim… kao da sam maloumni stvor… pa æe mi sada on ili ona objasniti što ja doista mislim. No onda ohladim i shvatim…. to oni ne rade zato što žele biti nepristojni i zato što nas žele poniziti (a to èine takvim prozivkama), nego oni žele našu pažnju, nesigurni su u sebe, zanima ih što mi doista mislimo, a nisu nas to u stanju pitati pristojno i u primjereno vrijeme, nego se služe ovom igrom da bi od nas, u ljutnji dobili reakciju i odgovor na svoje pitanje. Mi smo tada u situaciji kada bi se valjda trebali braniti i na takav napad napadaèu objasniti što mi doista mislimo.
Ja nemam problema sa iznošenjem svog mišljenja…. ali na ovakve mamce ne grizem.
Ponekad je moje mišljenje baš onakvo kakvo ta osoba želi èuti. Svjesna sam da bi možda i pomoglo glasno iznošenje mog mišljenja da se malo podigne iz neke trenutne osobne krize…. ali ja ga ne mogu i neæu iznijeti jer je na neprimjeren naèin i u pogrešno vrijeme zatraženo.
Možda bi pružila neku zakrpu i na taj naèin pomogla privremenom krpanju neèijih nesigurnosti, ali bih iznevjerila sebe jer bih dozvolila da me namami u igru koja je prozirna i neprihvatljiva. Upravo su to igre kojima nam se ljudi uvaljuju sa svim svojim slabostima i žele posjedovati pravo na naše misli. Istina, oni zauzvrat nude svu svoju intimu, sve svoje probleme, sve svoje nesigurnosti… i uopæe ih ne zanima što mi u toj i takvoj trgovini ne želimo sudjelovati…. uopæe ih ne zanima što mi ne želimo od njih ni zericu više od odnosa koji je nužan, niti smo im spremni dati više od toga.
I kad odbijemo takvu trgovinu, tada smo im Baba Roge … jer oni znaju što mi mislimo i želimo, a mi ne želimo da nam oni to objasne i dokažu….

Završit æu jednim èarobnim tekstom koji sam pronašla na net-u… na žalost, ne znam autora, ako netko zna... molim da mi napiše…

Ne zanima me kako zaraðuješ za život.
Želim znati za èime èezneš i usuðuješ li se sanjati o ispunjenju želja svoga srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrèio, zatvorio zbog straha od nove boli!
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izlijeèiš.
Ne zanima me je li prièa koju mi prièaš istinita.
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li u stanju razoèarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu èak i ako je nema svakoga dana, i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošæu.
Želim znati što te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)