Pregled posta

Neželjeni "zagrljaj"

Puno tema sam posvetila žutilu u našim medijima. Zadnja žuta mrlja koja mi izaziva mučninu je Kerumova agresija nad javnošću, te javna televizija koja mu se u tome pridružila.
Doživjeli smo da se u emisiji „Otvoreno“ raspravlja o preljubu nekog tamo lokalnog političara. Čovjek se obraća naciji i prepričava svoju intimu, a sve TV postaje to prenose u ozbiljnim informativnim emisijama.
Ovu temu neću posvetiti novinarima… jer oni samo prodaju svoju „robu“, a mnogi su i sami žrtve jer su odgajani u ovakvoj žabokrečini i nije ih imao tko naučiti drugačijim vrijednostima. Bojim se i pomisliti na što će nam ličiti informativne emisije za desetak godina.
Ovo je tema o ljudima koji nas imaju potrebu „počastiti“ svojim intimama u svakoj prilici.
Razne Vlatke, Dikani, Lambaše, Simone, Antiše i Kerumi imaju potrebu izaći pred kamere i obavijestiti javnost o promjenama u svom privatnom životu. To su ljudi koji imaju „sreće“ pa ih netko želi snimati…. postoji puno takvih likova koji nas svakodnevno ugnjetavaju svojim intimama, a da ih o tome uopće nismo pitali, a nismo prijatelji i ne očekujemo baš da nam pričaju takve stvari. Sigurna sam da svi poznajete ljude s kojima ne može razgovarati o nekim općenitim i zanimljivim temama, nego se svaki razgovor svodi na njihovu kuknjavu i prepričavanje njihovih života. I često šutimo i slušamo. Ponekad ih tješimo, ponekad ne kažemo ništa…. iz čiste pristojnosti dozvoljavamo da ispričaju sve što žele. Ne reagiramo jer nam ih je žao… oni su uvijek žrtve, njima je teško, a nije lijepo ne pružiti rame za plakanje onima kojima je ono potrebno… pa na taj način na leđa dobijemo malo njihove negativne energije koju kasnije moramo pročistiti iz sebe.
U ovom brutalnom bombardiranju zadnjih dana o Kerumu razmišljam malo o tim i takvim ljudima. Oni zaista jesu žrtve… ali ne žrtve nekih drugih ljudi i okolnosti, nego su isključivo žrtve svoje unutrašnje zapuštenosti. Doživljavaju se najvažnijima na svijetu i ne mogu si ni zamisliti da cijelu naciju ili širu javnost ne zanima njihov seksualni izbor, njihove svadbe, rastave, preljubi, njihovi letovi i padovi. Očito nemaju prave prijatelje…. jer bi inače valjda znali da se takve stvari pričaju samo pravim prijateljima i jako bliskim osobama… a postoje čak i one stvari iz naše intime koje se ne dijele baš s nikim na ovome svijetu… nego pripadaju samo nama i vječnosti. Uz taj osjećaj da su strašno važni pa sve zanima njihov život… oni sasvim sigurno imaju problema sa samopouzdanjem. Strašno im je važno što drugi misle o njima… zato neprestano i uglancavaju sliku o sebi i često djeluju poput podvojenih ličnosti… jer su u svojim agresivnim jahanjima po javnosti čas najmoralniji na svijetu, a drugom prilikom se pretvaraju u likove iz pakla. Koliko su iskompleksirani svjedoče njihove izjave o drugim ljudima… jer oni cijele grupacije prozivaju i vrijeđaju, kao npr. Simonina izjava da su manekenke uglavnom kurve i da se drogiraju, a da ne spominjem na koji način Lambaša i Dikan časte novinare i mnoge druge, slučajno odabrane žrtve. Kerumovo ponašanje neću ni komentirati. Ti ljudi imaju pravo biti takvi jesu i nemamo im pravo suditi zbog njihove potrebe da pričaju o sebi. Ono što meni smeta je činjenica da ne mogu pogledati informativnu emisiju na nijednom TV kanalu gdje me ne obavještavaju o takvim stvarima, ne mogu slušati svoju omiljenu radio stanicu, a da me svako malo ne zasipaju tim i takvim pričama.
Ako nam je važno i ako nas brine što drugi misle o nama, tada znači da nas oni posjeduju i nismo svoji. U tu kategoriju spadaju ljudi koji se odijevaju u samo u razvikane marke jer su tada sigurni da nisu pogriješili, ili pak kopiraju ljude iz svoje okoline… jer ako je Pepica kupila takvu kiklju onda je to sigurno IN. Kuće grade da bi bile veće od susjedove, dižu kredite koje kasnije ne mogu vraćati da bi se vozili u boljim autima od kumova itd… itd.
Takvi ljudi rijetko kopiraju nekog susjeda koji puno čita. Ne trude se pročitati iste knjige koje on čita… jer misle da je to nešto što se ne vidi… a takve stvari ih ne zanimaju.
Svi oni koji trebaju odobravanje svih onih izvan sebe pripadaju drugima. Imaju pravo od svog života činiti što žele… ali svojim izborom oni i nas pokušavaju uvući u svoje igre.
Ako su oni posjed okoline, a mi smo im okolina… to znači da ih i mi posjedujemo na neki način…. a nitko nas nije pitao želimo li takvo „vlasništvo“. I tu je problem javne televizije kojoj pošteno plaćamo pretplatu, a oni nam uvaljuju „posjed“ koji ne želimo. U svim ostalim odnosima kroz dan… sami smo odgovorni za takve „darove“ koji nam se uvaljuju.
Često na net-u, a ponekad i u realki doživim da mi netko kaže: „Znam što misliš! Znam što želiš!“ i onda mi objasni što i kako ja mislim i što i kako ja želim.
Zašto to čine?!!! Takve izjave u prvi trenutak u meni bude ljutnju… jer mi je nepojmljivo da se netko usuđuje meni objašnjavati što ja mislim… kao da sam maloumni stvor… pa će mi sada on ili ona objasniti što ja doista mislim. No onda ohladim i shvatim…. to oni ne rade zato što žele biti nepristojni i zato što nas žele poniziti (a to čine takvim prozivkama), nego oni žele našu pažnju, nesigurni su u sebe, zanima ih što mi doista mislimo, a nisu nas to u stanju pitati pristojno i u primjereno vrijeme, nego se služe ovom igrom da bi od nas, u ljutnji dobili reakciju i odgovor na svoje pitanje. Mi smo tada u situaciji kada bi se valjda trebali braniti i na takav napad napadaču objasniti što mi doista mislimo.
Ja nemam problema sa iznošenjem svog mišljenja…. ali na ovakve mamce ne grizem.
Ponekad je moje mišljenje baš onakvo kakvo ta osoba želi čuti. Svjesna sam da bi možda i pomoglo glasno iznošenje mog mišljenja da se malo podigne iz neke trenutne osobne krize…. ali ja ga ne mogu i neću iznijeti jer je na neprimjeren način i u pogrešno vrijeme zatraženo.
Možda bi pružila neku zakrpu i na taj način pomogla privremenom krpanju nečijih nesigurnosti, ali bih iznevjerila sebe jer bih dozvolila da me namami u igru koja je prozirna i neprihvatljiva. Upravo su to igre kojima nam se ljudi uvaljuju sa svim svojim slabostima i žele posjedovati pravo na naše misli. Istina, oni zauzvrat nude svu svoju intimu, sve svoje probleme, sve svoje nesigurnosti… i uopće ih ne zanima što mi u toj i takvoj trgovini ne želimo sudjelovati…. uopće ih ne zanima što mi ne želimo od njih ni zericu više od odnosa koji je nužan, niti smo im spremni dati više od toga.
I kad odbijemo takvu trgovinu, tada smo im Baba Roge … jer oni znaju što mi mislimo i želimo, a mi ne želimo da nam oni to objasne i dokažu….

Završit ću jednim čarobnim tekstom koji sam pronašla na net-u… na žalost, ne znam autora, ako netko zna... molim da mi napiše…

Ne zanima me kako zarađuješ za život.
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati o ispunjenju želja svoga srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio, zatvorio zbog straha od nove boli!
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana, i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati što te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane.


Post je objavljen 21.10.2009. u 21:30 sati.