Zviždači
23.08.2009.
Zvuk zviždaljke pamtim sa sportskih terena. To je zvuk koji označava početak, kraj, prekršaj, ali i gol.
Čitajući štampu zadnjih dana, probijam se kroz žutilo koje pokušava ublažiti taj zvuk koji čujem iz svakog naslova….
Hrvatska podsjeća na veliku, staru bačvu kojoj su popustili obruči i pušta na sve strane. U sve jačim mlazovima cure afere iz poduzeća u državnom vlasništvu.
Mene ne iznenađuju sve te priče koje čitam… neke od njih su mi davno šaptom ispričane, a neke me naprosto nisu iznenadile. Ono što šutljivo pratim u zadnje vrijeme su reakcije „malih“ ljudi na iste. Razgovaram s ljudima, čitam komentare ispod tekstova na raznim portalima i najveća iznenađenja doživljavam upravo u nekim reakcijama.
Zviždanje koje čujemo ne znači da se Hrvatska pretvorila u sportski teren…to je zviždanje hrabrih pojedinaca koji zvižde iz raznih motiva.
Zviždanje je reagiranje na nedolično ponašanje… kršenje zakona i pravila ili čin izravne prijetnje javnom interesu, kao što su prijevare, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih pravila te korupcija.
Ponekad su u pitanju nečiji unutarstranački sukobi, unutarstranačke prijevare i osvete….ali zviždanje je ispit moralnih vrijednosti čovjeka… pa je upravo zviždanje iz moralnih razloga ono čemu se najviše divim… pogotovo kada to ljudi rade hrabro, sa stilom, neustrašivo….iz dubokog uvjerenja…. po pravilima, u skladu sa svojim statusom i ovlastima.
Zašto spominjem status i ovlasti?
Nije svejedno tko, kada i zašto zviždi. Svjedoci smo da su mnogi „mali“ zviždači gadno stradali jer su se usudili ispustiti zvuk u pogrešnom trenutku i na pogrešan način…. a nisu bolje prolazili ni oni koji su pazili na način.
Uvjerena sam da ne postoji čovjek u našoj zemlji koji nije imao razloga zazviždati i duboko razumijem razloge zašto taj zvuk do sada nije bio jači.
Na blogu kod CBK-a sudjelovala sam u raspravi o Ankici Lepej i tamo sam iznijela svoje duboko uvjerenje da je žena odabrala pogrešan način zviždanja. I danas tako mislim.
Smatram da službenici njenog statusa, ne bi smjeli iznositi u javnost informacije o svojim strankama, potrošačima i korisnicima usluga…. bez obzira o čemu i o kome se radilo u nekoj ružnoj priči.
Službenici koji rade u bankama, poštama, elektri i na mjestima u državnoj upravi, raspolažu raznim informacijama o ljudima i nije profesionalno te podatke iznositi medijima.
Jednom je u nekom žutom članku objavljeno koliko su poznate osobe s estrade dužne za struju. Taj tekst me strašno naljutio…. i uopće mi ne bi bilo žao da je pronađen izvor informacija i da je dobio otkaz.
Svi se mi u svom radnom vijeku srećemo s mnogim nepravilnostima i kršenjima pravila… imamo razloga zviždati dok nam se osuši zviždaljka…. no reagiramo različito… neki šute, neke cvile, neki se ljute, neki upozoravaju nadređene.
I sama sam jednom zviždala. Kolegica i ja otkrile smo veliki razlog za zvižduk. Radilo se o kršenju zakona, o narušavanju ugleda poduzeća, o prijetnji javnom interesu. Bilo je to ponašanje kažnjivo po zakonu, nemoralno i ružno. Bez imalo dvojbe, bez ikakvih kalkuliranja i promišljanja prijavile smo činjenice – potkrijepljene dokazima nadređenima i odgovornima u poduzeću. Rezultati tog zviždanja bili su narušeni međuljudski odnosi u našoj radnoj sredini, mobing nad nama koje smo se usudile zazviždati i nepromijenjen status i ovlasti osobe koja je kršila zakon i narušavala ugled poduzeća. Kažnjivo djelo se nakon nekog vremena ponovilo… i opet se nije desilo ništa. Sada očito teče vrijeme do neke nove bljuvotine… nakon koje će se svi opet čuditi… kako je to moguće! Desilo se ipak nešto dobro… Ja sam otišla… na neke nove „sportske terene“… ne njihovom, nego svojom voljom.
O spomenutom događaju razgovarala sam s nadređenima stepenicu, po stepenicu…. Neki su se pravili mutavi, neki su me čak pokušavali uvjeriti da je to normalno… da je to eto… hrvatska stvarnost, a prva stepenica iznad mene mi je pri odlasku, ružno se cereći rekla: „Ne možeš mi ništa! Nastupila je zastara!“ he,he,he…. jadno stvorenje! Kao prvo nije nastupila zastara jer se ponašanje ponovilo i stalno se ponavlja…. Ali ona jadna nije ni skužila da sam ja svoje odradila. Događaj sam prijavila onima koji su odgovorni… i samim tim sam odredila svoju poziciju u toj priči. Nije na meni da tražim pomoć državnih organa, nije na meni da ih razvlačim po novinama. Bljutava ljaga i rana od nemorala ostaju na osobi koja je djelo počinila i na svima onima koji su ga zataškali! Jedino što im od srca želim je da se upravo toga sjete jednog dana kada budu odlazili s ovog svijeta… i kad ih bude boljelo….a savjest im poput žara ispisivala njihove nemorale na dnevniku života koji ostavljaju. Njihov boravak s vlastitim zatrovanim dušama je njihova najveća kazna. Ja sam učinila jedino što sam mogla…. Otišla sam iz ekipe s kojom više nisam mogla igrati… iz moralnih razloga…. baš kao što sam napustila i svoj rukometni klub u prošlosti – iz sličnih razloga. Ono što mi nitko ne može oduzeti, to je pravo izbora ekipe s kojom želim igrati svoje životne utakmice!
Jedino što boli… je činjenica da uvijek odlazim zbog nemoralne manjine…. a iza sebe ostavljam i ljude koje volim… koji i dalje ostaju žrtve te pokvarene manjine.
Eto… odlutala sam u neke nelijepe uspomene…. u neka davna zviždanja….
Jučer sam pročitala da zviždače iz jednog državnog poduzeća nazivaju „cinkarošima“… u komentarima čitam ljude koji smatraju da se tim zviždanjem narušava ugled poduzeća i da ono svim zaposlenima narušava ugled. Čitam… i ne mogu vjerovati.
Pa ne može moj ugled narušiti netko tko čini kriminalne radnje, kao ni onaj koji o njima glasno govori. Mogu ga narušiti samo sama… ako se ja tako ponašam i ako takvo ponašanje podržavam. Tako je sa svima nama.
Kako to… da sada, te ljude koji se osjećaju osramoćenima ne brine glavna tema zviždanja, i da upravo nju ne smatraju onim što i njima nanosi sramotu, nego problem vide u onima koji su se usudili glasno izreći istine, o protuzakonitim ponašanjima progovoriti?
Jesu li problem u aferama državnih poduzeća zviždači ili protuzakonita ponašanja?
U našem narodu se kroz dugi vremenski period njeguje mentalitet zataškavanja, šuškanja i muteži…. prevelike tolerancije na nemoral.
Opoziciji je zadatak glasno zviždanje. Zviždali su pretiho!
Ovaj zvuk sada… nije više zvuk zviždanja u pogrešnom trenutku i na pogrešan način. Ovo sada ne zvižde više „mali“ koje će „pojesti mrak“ ili će ih jedan udarac cipelom ušutkati. Po sadržaju informacija svima nam je jasno da zvižde oni koji su dužni zviždati za sve nas… i nema ih malo. Bez obzira… kako će sve te priče završiti… ovaj zvižduk je od velike povijesne važnost. Nikada više… nitko od posrnulih, nemoralnih i slabih neće imati takav i taj osjećaj moći i nedodirljivosti. Nikada se više neće moći opustiti…. kao što su to mogli do sada…. jer zvižduk mogu začuti u svakom trenutku. Sviđa mi se ova atmosfera i ovaj zvuk…
Ovu temu će pročitati neki od onih kojima se zviždi, neki zviždači, čitat će je oni koji pljeskanjem udaraju ritam i podršku zviždačima, kao i oni koji bi najradje da se šuti.
Onima protiv kojih se zviždi, neću poručiti ništa…. posvetila sam im mnoge teme…. zbog njih sam ovaj blog i otvorila… oni dobro znaju što i kako mislim….
Onima koji bi najradje da se šuti, isto neću poručiti ništa…. neka uživaju u toplini močvare u kojoj su se utopili i s njom se srodili…
Onima koji pljeskanjem udaraju ritam i daju podršku zviždačima ću se cijelom svojom dušom pridružiti….
A zviždačima ću poručiti da se ponosim njima…. Oni su ono svjetlo na kraju tunela… koje je ugledao jedan čovjek. Nekima je to jureći vlak… a hrvatskom narodu je ta svjetlost spas…. to je zvijezda koja je simbol glasa savjesti, morala i težnje naroda da se ne pomiri s ponašanjima koja su nas dovela na dno močvare…
< | kolovoz, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)