Strah....

31.03.2008.

Borgman je na pretplošloj temi spomenuo strah.
Veæ smo razgovarali o strahu.... ali on zaslužuje više naše pažnje....
Kad ga prepoznamo postat æe manji.... ako mu poklonimo dovoljno pažnje možda se pretvori u nešto pozitivnije.
Neæu puno filozofirati.... proèitat æu vam jedno pismo koje sam pronašla na net-u.... a ono æe vam isprièati sve ono što vam želim poruèiti....

Pismo Katarini

Predložili su mi da ti napišem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo što želim reæi tebi odnosi se na sve tvoje vršnjake, zapravo na sve vas koji æete 2000. godine imati oko 20 godina.
Kad budeš èitala ovo što ti sad pišem, mene vjerojatno više neæe biti.
Zato ovo pismo ima i vrijednost testamenta jer mislim da drugi neæu pisati zato što ti ne mogu ostaviti ništa osim – sjeæanja.
Ne želim te ni savjetovati, ni upozoravati, ni bodriti, niti èiniti bilo što slièno tome. Mnoge savjete, dobre ili loše, veæ si imala prilike èuti i mnoge æeš tek èuti, pa sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nešto pomogao. Zato æu se zadovoljiti da ti ovdje izrazim svoje misli, osjeæaje, mišljenja i uvjerenja.
Ponavljam, naime, da je sjeæanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti.
Sjeæanje na jednu osobu koju si, vjerujem, voljela, i to neovisno o njenoj vrijednosti, što smatram još važnijim.
Tko zna što æeš ti raditi za dvadeset godina? Tko zna kakva li æeš biti? Tko zna hoæeš li i tada, kao danas, biti inteligentna, nježna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla za šalu?
Nadam se da hoæeš, ali je sigurno da æe svijet uèiniti sve da ti pomogne da izgubiš te lijepe osobine.
Protiv tebe æe se udružiti sile, a naroèito jedna – strah.
Strah od izolacije i zamjeranja društvu, strah od siromaštva, strah od neuspjeha, od obaveza i odgovornosti, od borbe, od samoæe, strah od ljudi, strah od smrti.
Èini mi se da je strah najteža bolest koja ugrožava èovjeèanstvo i oèigledno, sredstvo koje osigurava uspjeh svakoj ucjeni; osnovni instrument pomoæu kojeg se svatko može primorati da se prilagodi odreðenoj situaciji, ma kakvo da je zlo u pitanju.
Strah je najbolji put kojim se svatko može primorati da se odrekne svoje autonomije, neovisnosti i, na kraju, slobode.
Sada se nièega ne plašiš, i to je za mene veliko zadovoljstvo. U tebi još ne zapažam znakove onih strahova koje samo odrasli umiju usaditi u glavu djece.
Volim te promatrati kako sama stjeèeš iskustva, kako se kreæeš po mraènoj sobi, kako prouèavaš insekte i životinjice u prirodi, kako pokušavaš pomilovati psa lutalicu ili mirno prilaziš nepoznatim ljudima.
U ovom svijetu, ti i tvoji vršnjaci prava ste utjeha. Dakako, nadam se da æe to vjeèito trajati, da æeš uvijek biti takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i ljupka. Uspiješ li u tome, imat æeš, po mome mišljenju, sve uvjete da izabereš pravi put.
Mogu ti reæi, bar što se mene tièe, da sam sve ne baš sretne odluke u životu uvijek donosio pritisnut strahom i nesigurnošæu.
Jednom prilikom, pošto si mi ruèicom pokazala èetvrtinu Mjeseca, objasnila si mi da je slomljen. Zatim si me uvjeravala da si to ti uèinila i pokazala si mi kako si to uèinila: uhvatila si ga objema rukama i snažno njime tresnula o zemlju. Imala si tada osamnaest mjeseci.
Tvojoj mašti i mašti tvojih vršnjaka nema zapravo granica.
Uvjereni ste u svoju nesalomljivost, svoju svemoæ. Vjerujete da možete izmijeniti svijet. Pretjerujete.
Ali odrasli pretjeruju u drugom smislu. Oni su “praktièni”, “realni”, “konkretni”.
Vidjet æeš: govorit æe ti da je svijet oduvijek bio takav i da æe takav uvijek biti. Govorit æe ti da je oduvijek bilo siromašnih i bogatih, da je oduvijek bilo bijede, stoga i gladi, privilegija, ropstva, rata. Govorit æe ti da je svatko tko je pokušao nešto izmijeniti srljao ravno u propast.
Sasvim su lišeni mašte. Èak i nade.
Ako nešto nije veæ ostvareno, reæi æe ti da je to nemoguæe ostvariti. Da je èovjek sazdan tako, da je društvo takvo, da je svijet takav. I reæi æe ti da je mirenje sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagoðavanje isto tako.
Ako i nakon dvadeset godina budeš posjedovala kreativnost i samopouzdanje, kojima raspolažeš danas, i ako im odgovoriš da se, uz volju, sve može mijenjati, osobito položaj ljudi; ako im odgovoriš da se svijet može zasnivati na osjeæajnim odnosima umjesto na novcu; ako im odgovoriš da treba razmišljati o svijetu koji se sastoji od ljudi, a ne od gazda i slugu; ako im tako odgovoriš, reæi æe ti da je sve to samo – utopija.
U tvojoj kuæi bit æe 2000. godine još uvijek, barem se nadam, stvari koje su pripadale tvojim djedovima, njihovim roditeljima, njihovim djedovima i roditeljima njihovih djedova.
Bit æe tu knjiga, slika, namještaja, predmeta svake vrste, crteža, rukopisa, fotografija, svega što je pripadalo generacijama što su prethodile tebi. Stvarèica bez vrijednosti, ako hoæeš, ali svjedoèanstva duge povijesti èiji si i ti dio bila i prije nego što si se rodila.
Tradicija. Po meni ne treba sve to baciti. I tradicija ima svoje znaèenje, mada ne ono koje joj se najèešæe daje. Prije svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvijek i svuda slijediti, kao skup obièaja i navika koje treba netaknute saèuvati i u sadašnjosti i u buduænosti.
Ja, opet smatram da vrijednost tradicije nije u tome veæ u neèem posve drugom: tradicija, kao i sve što se odnosi na prošlost, treba iskljuèivo služiti kao polazna toèka da se uèini više i bolje, znaèi drukèije.
Pjesnik i filozof Gibran je rekao: “Život se nastavlja, ne zaustavlja se na juèer.” Mi se, meðutim, oèajnièki hvatamo za juèer, i onda tradicija postaje teret, koji nam ne dopušta da napredujemo, zatvor iz kojeg ne možemo izaæi, èak to i ne želimo, jer buduænost, nepoznato, novo, drukèije izazivaju – strah.
Eto, ta rijeè se opet vraæa. Reæi æe ti da je strah èuvstvo koje obuzima svakoga.
Da, toèno je. Ali strah ne uništava svakoga. Tebe neæe, na primjer, i ne samo zbog tvojega djeèjeg neznanja, veæ zato što si sva okrenuta stvarima i ljudima koje voliš, osvajanju i progresu, svijetu. Ukratko, ti si izvan i iznad svoje osobe. Oni koji, i kada odrastu ostanu takvi, mnogo su jaèi od bilo kakvog straha.
To su, kao što sam ti u poèetku rekao, moje misli i èuvstva koja me obuzimaju dok se igram s tobom. Ovo pismo koje ti ostavljam samo je djeliæ moga života.
Uèini od svoga, razumije se, samo ono što ti sama budeš željela.




(Napisao Marcello Bernardi, talijanski pedijatar i psiholog)



Blago onima koji nakon smrti bližnjih dobiju ovakvo bogatstvo na èuvanje...


DODATAK:

U trenutku kad sam pustila svoju temu... krenula sam švrljati uokolo i vidjela da je u istim trenucima još jedan bloger pustio temu pod istim naslovom. Tema mu je odlièna.... pogledajte...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)