Pojeo vuk magare?
Pokušajmo zavrtjeti film unatrag. Drugog studenog u medijima je osvanula optužba novinarke Helene Puljiz da ju je Protuobavještajna agencija ucjenjivala i pokušavala potkupiti tijekom obavjesnog razgovora 5. listopada. Razgovor je počeo u kafiću, a nastavio se u prostorijama POA-e. Ispitivanje je trajalo 5 sati, a teme razgovora su bile predsjednik Mesić, Željko Bagić i Hrvoje Petrač. Iza ovog «službenog saslušanja» iliti obavjesnog razgovora nije ostao nikakav audio niti video zapis čak niti bilješka na papiru koji inače trpi sve. Helena Puljiz kaže da su joj prijetili snimkama njezinog seksualnog života, nudili joj da izabere posao koji god hoće (trenutno je nezaposlena), a sve to bez prethodno zatraženog pristanka na razgovor, što su dečki iz POA-e trebali znati...
Ratko Maček je u ime Vlade RH tada glasnogovorio da sve to nije istina i da su to «medijske špekulacije i insinuacije». Novinarka je nakon izlaska iz stanja šoka i konzultacije s kolegama, shvatila što joj se zapravo dogodilo te 17. studenog zatražila i sudsku zaštitu. Vjerojatno je u to isto vrijeme Mesić zažalio što je u svibnju zajedno sa Sanaderom potpisao imenovanje Podbevšeka na čelno mjesto POA-e. Pa je odlučio spasiti što se spasiti može i povukao potporu Podbevšeku te zatražio od Nabusadera da učini isto. Ali... kada je Nabusader u pitanju uvijek ima jedan veliki «ali»... 27.11. Nabusader je poslao pismo predsjedniku Mesiću u kojemu ga poziva da pitanja vezana za razrješenje ravnatelja POA-e riješe na sjednici Vijeća nacionalne sigurnosti. I onda je krenulo...
Stipe je vratio lopticu rekavši da Kanader ima ozbiljnih problema ako misli da POA može samo tako maltretirati građane. Onda je predsjednik Vlade koji uporno štiti svoje lažljive ministre dugih prstiju, nazvao predsjednika države djetetom.
Inače, nadzor cijelog slučaja obavili su Vijeće za civilni nadzor sigurnosnih službi i saborski Odbor za nacionalnu sigurnost koji su, kojeg li iznenađenja, zaključili da nitko nije prešao svoje ovlasti i da je sve super i za pet te su predložili da izvješće sastavi i Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi cijela laž bila uvjerljivija. Nitko od mjerodavnih «nije sa sigurnošću mogao ustanoviti» što se desilo i da li je to što se desilo normalna stvar u jednoj pravnoj državi ili grubo kršenje prava i pravičnosti.
I onda, kao šećer na kraju, ekskluzivna vijest jučerašnjih dnevno informativnih emisija na svim televizijicama ove zemlje. Stipe i Kanader čuli su se telefonom! I to nije sve... Dogovorili su se da će se čuti telefonom i sutra!
Pa jel' Nabusader to nas zajebava? Prestala sam brojati afere Nestašnog Miomira i Hebija jer ih sad već stvarno ima podosta. Falsificirali su saborsku većinu što nije samo protiv svih zakona, ustava, propisa, pravilnika i podzakonskih, nad-zakonskih i pored-zakonskih akata već i izraz krajnje arogancije svojstvene samo Šekiju i Nabusaderu. I sada on šalje pisma i telefonom dogovara buduće telefonske razgovore. Danas očekujem ekskluzivan intervju s premijerom za središnji dnevnik Hatevea u kojem će naciju obavijestiti da se danas čuo telefonski sa Stipom i da su nakon nekoliko izmjenjenih rečenica o padu atmosferskog tlaka u središnjoj Hrvatskoj i snijegu u Lici, zaključili da će se čuti OPET tijekom tjedna kako bi razmijenili i sportsku, a ne samo vremensku prognozu. Ma dajte molim vas ljudi... Zar će vuk opet pojesti magare?
Je li rano pisati o Božiću?
Imam osjećaj da trgovine svake godine sve ranije počinju božićnu euforiju. Očekujem za 10-ak godina da borovi i lampice osvanu u izlozima početkom rujna jer treba na vrijeme početi pripreme. Vi znate da nisam «aktivni vjernik» i da ne idem u crkvu, a svećenstvo prezirem. Ali to me ne sprječava da svake godine kupujem (i primam) božićne darove, pečem kolače, radim nekoliko tona francuske salate i jedem prase.
A najdraže mi je ukrašavanje «bora» što posebice nervira mog muža ateistu koji bi najradije da sve to nestane, ali mu se sviđa (guzica licemjerna) kada otvara darove... voljela bi da nam vrate Djeda Mraza i da se odustane od čestitanja formulacijom «Čestit Božić» jer ništa ne fali ako nekome zaželite «Sretan Božić». Onima koji si sada razmišljaju kako ja kao ljevičarski nastrojeno ateističko čeljade imam srama pisati o Božiću...poljubite me u dupe.
To je za mene, valjda zbog sjećanja iz djetinjstva, najljepše doba u godini iako ga ne vezujem uz «rođenje djetešca» već uz obiteljsku atmosferu, zajedništvo, finu papicu i poklone. Nisam od onih koji bjesomučno prazne kućni proračun tijekom božićno-novogodišnjih blagdana, kako bi tijekom prva dva mjeseca nove godine zaključili da nemaju ni lipice. Ipak sam ja djevica po horoskopu i polu-Slovenka po majci pa se moj gen štednje na vrijeme aktivira kako bi ipak odustala od kupovine preskupih poklona i špeceraja od kojeg bi se moglo nahraniti poveće afričko selo...
Prošle godine smo ja i sestra kupili za tatu odijelo Djeda Mraza i pripremili klince za ekskluzivni dolazak Djeda u njihovu kuću. Obojica su imali širom otvorene oči i veliki smješak kada su na vratima vidjeli mog tatu u crvenom odijelu, bijeloj bradi i kapi sa coflekom... Bilo je to veliko uzbuđenje i sve bi bilo u redu da mlađi nećak nije dječjom pronicljivošću zaključio (kak' su klinci pametni, ne možeš njih zeznuti...) da Djed Mraz ima identične tenisice kao i njihov djed (a lijepo sam mu rekla da se preobuje...). I tak'... veselim se što ću po n-ti put gledati crtić «Kako je Grinch ukrao Božić», veselim se poklonima koje ću podijeliti (djevice kupuju super poklone...hi,hi,hi...), veselim se francuskoj salati i veselim se kuglicama na boru koji možda ove godine bude i umjetni jer mi se ekološka svijest (i ljenost usisavanja iglica) probudila...
U prilogu prenosim super recept za pečenje praseta, preuzet sa bloga zanimljivog imena, Drkica, ali čiji sadržaj nema veze sa samim imenom...
Kupite prase. Popijte jednu rakiju. Stavite prase u rernu. Popijte jos dvije rakije.
Postavite celzijuse na 375 rerni. Popijte jos 3 rakije čašice. Uključite rernu.
Rakijte još 4 čašice. Prenite okrase. Rakijte još bocu jednu.
Povi pilo na prase. Čašite jos sipaj rakije jednu. Pecite rakiju jos 4 sata.
Izvadite rernu iz praseta. Ohladite da se prase sačeka. Uzmite rakije jos bocu jednu.
Isprasite sece. Stolirajte na servis. Bogolite se mogu. Prijatno!!!
Opet o osjećajima
Čitam vijest o tome kako je Ocjenjivački sud za izradu arhitektonsko-masturbističkog (dobro, piše arhitektonsko-urbanističkog) rješenja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini izabrao kako će njihovo «čedo» izgledati. Osim Ocjenjivačkog suda postoji i Glavni odbor za izgradnju te perverzije. Ljutite se jer crkvenu građevinu nazivam perverzijom? Pa nije ni prva ni zadnja takvoga tipa...pogledajte zgradu vojnog ordinarijata i svotu proračunskih novaca koju su u to «utukli» i perverzija će biti prva riječ koja vam padne na pamet. Jamačno.
I sada pod krinkom 510-te obljetnice Krbavske bitke, grade još jedan spomenik organizaciji koja u našoj Žemljica državi zabranjuje abortus, brani rad trgovina nedjeljom, protiv je spolnog odgoja u školama, ima iza sebe niz homofobičnih i pedofilskih afera i propagira skromnost dok nemilice troši naše novce. I onda pročitam da mladež te organizacije traži zabranu jedine emisije na HRT-u koja nije pro-hadezeovska. Ako Zlikavci vrijeđaju osjećaje katoličke mladeži, sve što crkva radi u posljednje tri godine, vrijeđa osjećaje svih onih u Hrvatskoj koji se zalažu za sekularizaciju, a ne petljanje crkve u politiku, ekonomiju, školstvo... Možda će se katolička mladež začuditi, šokirati čak, ali ima nas koji nismo vjernici, a isto tako uredno plaćamo porez iz kojeg se financiraju svi kaptolski manifetluci.
I uopće, tko su bili hrvatski mučenici? Da li je priznanje više zaslužio radnik u željezari koji prehranjuje tročlanu obitelj sa 1500 kuna plaće ili neki svetac koji je postio u pustinji i jeo skakavce kako bi dokazao ljubav prema Bogu? Ne mogu više pisati o tome...previše su povrijeđeni moji ateistički osjećaji...
P.S Današnja slika prikazuje slovensku podmornicu u hrvatskom moru...
Vrijeme je za Jadranku
Sudeći prema događajima na saboru hadezeja u Dalmaciji, slogan za Jacinu kampanju će biti «vrijeme je za Jadranku». To me neodoljivo podsjeća na 2000. godinu i Bareta i kampanju tadašnje oporbe «vrijeme je da se krene». Stoga zamišljam Kanadera i Super Jacu kako uz melodiju Baretove pjesme pjevuše zagrljeni «vrijeme jeeeeee za Jadrankuuuuu». I pišam od smijeha. Kao što sam neki dan zamrla od smijeha kada je Super Jaca izjavila da će ona biti super Predsjednica koja će znati braniti dignitet branitelja jer ona Povelju o zaštiti digniteta Domovinskog rata zna napamet. Kužite vi to, ona ju zna napamet i to je jamstvo zaštite digniteta Domovinskog rata. Osobno mislim da nam treba Ministarstvo zaštite digniteta čovjeka ili barem kao što Srbija ima, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.
Pratim priču sa studentima iz SiCG-a koji su poneseni pjesničkom slobodom odlučili napraviti kratki dokumentarac o zabrani hrvatskih vlasti da košarkaš sa tetovažom Draže Mihajlovića ubacuje hrvatsku loptu u hrvatski koš. Ja osobno tog kretena ne bi dodatno kažnjavala, dovoljna mu je kazna što ima na sebi tetovažu četničkog vojvode. A mladež koja je došla u hrvatsku metropolu na izložbu Picassa i poželjela se slikati sa slikom vojvode «ispod repa»? Dobili su pet dana zatvora zbog «vrijeđanja moralnih osjećaja građana RH». Opet mislim da je kazna preoštra jer osobe koje podižu spomenik Francetiću ili Budaku te pjevaju Jasenovac i Gradiška Stara ogrnuti zastavom sa velikim slovom U... «vrijeđaju moralne osjećaje građana». Nestašni Miomir i Kanader koji poriče cijelu aferu također «vrijeđaju moralne osjećaje građana».
Znam da šetnja centrom Zagreba sa Dražinom slikom ili tetovažom nije isto što i mažnjavanje nekoliko stotina tisuća kuna od hrvatskih poreznih obveznika, ali morate priznati da je oboje uvreda moralnih osjećaja pojedinih skupina građana. A slučaj studenata iz SiCG samo pokazuje da je i njihova omladina jednako zbunjena kao i naša oko toga tko je zločinac, a tko heroj. I za obje strane krivim državni vrh, kako hrvatski tako i SiCG-ovski koji nisu bili dovoljno jasni u distanciranju od fašizma, nacionalizma i ekstremizma bilo koje vrste. Jer na kraju 2005. godine ne bi trebalo biti apsolutno nikakve dvojbe niti zabune, ma niti najmanje, oko toga da li je Draža Mihajlović bio fašist, da li je Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima i da li Thompsonova pjesma govori o ljepoti pejzaža Jasenovca ili evocira «stara dobra ustaška vremena». A sada... ajmo svi zajedno! Vrijemeeee je za Jadrankuuuuu...
O vjetru i konzervama
Tu je bio tekst o muškoj opsesiji ženskim nogama koji je netragom nestao nakon kvara na blog.hr-u. Ali dio je sačuvan zahvaljujući providnosti Kemoterapije pa tko hoće neka čita...
19.11.2004. u 19:39 | 5 Komentara | Print | # | ^After all...
Tja… što reći nakon svega… nekako sam se ispuhala, ako me razumijete… (Drito)konjski incident početkom godine imao je velikog odjeka pa sam mislila da će takav imati i incident s Patkom. Ali nije imao... Vibbi je dobio premještaj i sada će imati vjerojatno istu plaću samo u drugoj zemlji tako da je jedini rezultat cijele priče nestanak njegovog bloga. Miomira Nestašnog nisu i neće smijeniti. Gospodin Nesrećko Vargek ipak nije toliko tolerantan kakvim se izdavao te više ne voli Sheve Nazionale.
Sada saznajemo da je Hrvatska Demonska Zajednica u skladu sa izbornim sloganom «pokre(te)nimo Hrvatsku» obećala Ujaku Samu malo više guze no što doliči jednoj samostalnoj, nezavisnoj, suverenoj i sve to ostalo, zemlji. A čemu nas povijest uči? Svi poligoni na kojima «najbolji vojnici najmoćnije zemlje na svijetu» bilježe povišene razine nekih zločestih malih čestica od kojih ljudi umiru. Vojnici svih nacionalnosti koji su bili na Kosovu, danas trpe teške posljedice kojekakvih sranja kojima su tamo bili izloženi.
Općenito, svi potresi u našoj maloj zemljici, imaju odliku «psi laju, karavane prolaze». Onda se osjetim kao prišt na guzici velikog kita koji živi u još većem moru sa još većim životinjama...uzaludno i usamljeno u razmišljanjima. Tada poželim pisati postove o ljubavi, seksu, nadi, ljudima, reproduktivnim sklonostima madagaskarskog skakavca i kemijskim procesima u kvascu. Pa napišem nešto potpuno drugačije misleći da ću o cvijeću, leptirima i dugama nekom drugom prilikom. Jesam li uopće sposobna napisati nešto vedro, prozračno, poletno, hranjivo, s malo kalorija, a opet ukusno? A možda i nisam, ali o tome ću glavu sebi (i vama), razbijati neki drugi put...
P.S. slušajući danas starog dobrog Stinga shvatila sam romantičarski, kako samo žena sa PMS-om može shvatiti, da me samo jedna stvar drži “iznad vode” stoga posvećujem niže citiranu pjesmu svojem “spasiocu ”…I love you honey-bunny.
You could say I lost my faith in science and progress
You could say I lost my belief in the holy Church
You could say I lost my sense of direction
You could say all of this and worse, but
If I ever lose my faith in you
There'd be nothing left for me to do
Some would say I was a lost man in a lost world
You could say I lost my faith in the people on TV
You could say I'd lost my belief in our politicians
They all seemed like game show hosts to me
If I ever lose my faith in you
There'd be nothing left for me to do
I could be lost inside their lies without a trace
But every time I close my eyes I see your face
I never saw no miracle of science
That didn't go from a blessing to a curse
I never saw no military solution
That didn't always end up as something worse, but
Let me say this first
If I ever lose my faith in you
There'd be nothing left for me to do
17.11.2004. u 14:11 | 19 Komentara | Print | # | ^
'enti šubaru!
Gledam ovaj vikend, kao i svaki pravi domoljub, nacionalnu nam televiziju i ne mogu vjerovati svojim očima. Prvo u Stankoviću trpim onog četnika Tijanića koji još nije odlučio da li je Draža Mihajlović fašist ili nije, a onda uz Čačića i onog ljudskog mediokriteta Viteza, ona mimikrična hadezeovka Ogresta pozove Vlatku Pokos(i Mi Travu) da nam ukaže na sve mudrosti koje je stekla tijekom svojeg života.
I onda ona nama dijeli savjete o životu, ljudima, ratu, politici, životinjama i poštenju. Žena koja u Klaićevom riječniku može naći svoju sliku kraj pojma «sponzoruša» smireno je i mudro govorila o strahotama rata, neimaštini, teškom životu i dignitetu Domovinskog rata. Ej, Vlatka Pokos! Pa to je kao da nam je Sheverina govorila o tradicionalnim vrednotama, Golfskoj struji i povijesti sukoba u Falluji.
Jedina stvar koja mi je pala na pamet jest da smo konačno otišli u krasni ku ... kutak. Jaca će postati predsjednica države, Ejčdizet će vladati ovim prostorima još 10 godina, Vlatka Pokos će dobiti počasnu titulu doktorice znanosti i postati najmlađa članica HAZU-a, a Bozanić će zbog velikog interesa ponovo uvesti sistem milodara za oprost grijeha.
Zapravo, kada malo bolje razmislim, Sponzoruša je u pravu. Osoba koja nosi haljine u vrijednosti moje mjesečne plaće (da bar!) i bunde od krzna «ne leoparda, već neke druge mačkice» (citat Sponzoruše), zaista se treba bojati za svoj život i sigurnost u zemlji u kojoj je svaki šesti čovjek siromašan. Tu ne spadaju kenjatori koji kukaju da nemaju para, a klade se u sportskoj kladionici, puše dvije kutije cigareta dnevno i za vikend zapiju pola prosječne rvacke plaće. Tu spadaju ljudi koji svaki mjesec razmišlaju hoće li jesti ili platiti račune, hoće li se grijati ili imati struju.
Da budem iskrena, i ja se bojim živjeti u takvoj zemlji, ali ne zbog sebe i svojeg života već zbog moje djece koja još nisu niti začeta, a već zaostaju u utrci za osvajanje glavne nagrade...života dostojnog čovjeka.
P.S. pozdrav drveću, pčelama, medvjedima, patkama (pa i onim ludim, hihihihihi), cvijeću i kupusu i mačkama (pogotovo onim ovisnim o TV-u), škorpionima, praščićima (malenim) i gerilcima (lijevim) ma gdje god bili...
Moj mali doprinos raspravi
Čitam u novom Nacionalu (gdje je predsjednik Uprave Ivo Pukanić) o Davoru Butkoviću kao prvom hrvatskom novinaru koji ima kuću na Pantovčaku i koji je navodno uložio 250.000 eura u neku češku kliniku. Onda otvorim novi Globus (gdje je bivši glavni urednik Davor Butković) i čitam o Ivi Pukaniću kao mafijaškom ortaku koji svoje veze sa «podzemljem» prikriva napadima na «nedužnog» Butkovića. Pa se počnem smijati jer plakati više ne mogu. A istina je negdje između, točno na pola puta između Pukija i Bukija...
Mediji su vrlo moćna stvar u Hrvata. Onaj tko ne izađe bar jednom u novinama, nema što tražiti u društveno-političkom životu malog plemena koje se u stoljeću (valjda) sedmom, spustilo na konjima do Jadranskog mora i odlučilo tu stvoriti državu. I blog je vrlo moćna stvar. Možete zbog njega dobiti otkaz ili opomenu, možete izgubiti prijatelje ili naljutiti rodbinu. I tu smo svi izloženi istoj opasnosti jer samo je pitanje vremena kada će vaš susjed shvatiti da ste opisali baš njega ili kada će se vaš šef naučiti služiti internetom i otvoriti baš vaš blog i saznati da više tisuća ljudi zna da je povalio Maricu iz računovodstva.
Stoga poučena iskustvom drugih blogera i njihovih neugodnosti, ovim putem vas molim. Ako mislite da me poznajete, zadržite to za sebe ili za nas dvoje. Sve što ovdje pišem namijenjeno je isključivo meni i vama, blogerima i blogericama. Nemojte slati postove za naslovnicu bloga u kojima otkrivate da je Ivo koji ima blog jasampremijer.blog.hr zapravo Ivo Sanader i da u svojim postovima kritički gleda na Jacine suknje i dekolte ili Hebijeve brkove. Zadržite to za sebe. Zato postoje e-mail adrese pa lijepo čovjeku napišite: «slušaj ti Kanaderu jedan»... Na kraju, nadam se da smo svi nešto naučili od vibbi-ja i da ćemo ubuduće biti i veća zajednica od Rvacke Demokracke... Pomoz blog!
Priča o jednoj djevojci
Kada sam imala 21 godinu, studirala sam u Zagrebu i živjela u studentskom domu. Najveća briga mi je bila kako proći ispite i izdržati do sljedećeg mjeseca sa đeparcem koji su mi slali roditelji. Išla sam u kina, na tulume i koncerte i bila sretno zaljubljena u tadašnjeg dečka koji mi je danas muž.
Olena je u svojoj 21 godini života završila u bolnici sa dijagnozom milijarne tuberkuloze, hepatitisa C, sifilisa te se je ne dočekavši 22 godinu života oprostila od svoga trogodišnjeg sina koji joj je bio jedina svijetla točka u životu.
Olenu je u bolnicu doveo jedan od mostarskih svodnika, Đenan Golić, koji ju je otkupio ili osvojio na kartama od tko zna kojeg nečovjeka koji ju je na njezinom putu iz rodne Ukrajine, zarobio na budimpeštanskom aerodromu i time joj zapečatio sudbinu. Osim u Mostaru, Olena je bila seksualna robinja i u Posušju kod stanovitog Milana Galića koji ju je u svom noćnom klubu držao kao dio inventara. Hercegovina je inače poznata kao područje duboko usađenih kršćanskih vrijednosti i morala. A to sve odlično ide uz prostituciju, švercanje i kriminal.
I sada su svi zabrinuti. Ne zato što je trogodišnji dječak koji živi sa bakom i djedom u Ukrajini, ostao bez majke. Ne zato što je Olena Popik u 21 godini života proživjela nešto što se ne može opisati dovoljno ružnim i oštrim riječima. Gospoda koji poštuju boga, idu redovito u crkvu, vole svoju ženu i djecu, zabrinuti su jer ne znaju jesu li se i oni zarazili dok su bili sa Olenom. Liječnici su se nakon obdukcije čudili što je djevojka tako krhke građe izdržala tako dugo kao robinja ljudi koji su joj ukrali dokumente i držali je zatočenu te je prisiljavali na spolne odnose sa svojim pajdašima, mušterijama, rođacima...A ona je samo željela bolji život za sebe i svoju obitelj. Koliko je «Olena» ostalo u Mostaru, Posušju... Zagrebu?
Bez naslova
U prošlom životu mora da sam bila medvjed. Ne govorim to zato što vjerujem u reinkarnaciju već jednostavno nemam drugog logičnog objašnjenja svojoj stalnoj potrebi za zavlačenje pod dekicu, izležavanja, spavuckanje, zijevanje... Moj mozak ozbiljno naginje hibernaciji što se odražava i na moje raspoloženje. Onda sjednem pred tipkovnicu kako bi napisala blog, ali prije toga «preletim» 25 drugih blogova... I onda me lupi, ravno u čelo, činjenica da ima drugih blogova koji su toliko bolji i kvalitetniji, postoje ljudi sa daleko ozbiljnijim problemima, a ja uporno nešto kao pišem...
Zato danas više neću pisati već ću vas ostaviti da čitate sve ostale puno bolje i zanimljivije blogove...na današnjem meniju nudim samo novu kamikaza izjavu predsjedničkog kandidata Miroslava Blaževića Ćire koji očito žarko želi ne pobijediti na izborima...
P.S. Slika prikazuje po čemu Hercegovci znaju da voze prebrzo. 09.11.2004. u 15:32 | 9 Komentara | Print | # | ^
Danas
Danas sam se opet aktivno bavila društveno-političkim radom. Pokušavala sam objasniti vozačima u firmi gdje radim, zašto Miomir Žužul neće biti smijenjen nakon što je mrknuo, zamračio iliti otuđmanio više od 250.000 kuna (za toliko barem znamo) te zašto će oni završiti s one strane rešetaka ako maznu ili zdipe nekoliko šteka nasušno im potrebnih cigara. Takav vam je život, objašnjavam ja njima, veliki lopovi imaju velike zaštitnike, a vi «mali» ljudi plaćate 500 kuna kazne zbog nevezivanja pojasa na stražnjem sjedalu osobnog vozila ili 300 kuna zbog neprelaženja ceste na «zebri».
Pa šta onda pošten čovjek može napraviti da se zaštiti od tih lopovluka sa 6 i više nulskim ciframa, pitaju se oni. Pa slušajte ljudi, recept je vrlo jednostavan. Ako ste zadovoljni sadašnjim stanjem, svakako nastavite zatvarati oči i okretati drugi obraz. Naravno da onda morate glasati za Super Jacu i njezinih sedam patuljaka (Kanader, Hebi, Žuky, Šeky, Batinaš, Kalmac i Čobi). I život će vam ostati bajka. E, a ako ste jedan od onih prokletnika koji se tobože bore za pravo i pravicu, dosta vam je plaćanja tuđih pogrešaka i općenito, hvata vas meka stolica prilikom izvještaja sa sjednice Vlade... onda vam nema druge nego pričekati izbore i odaslati svoju poruku.
Ma svi su ti gadovi isti, kažu meni vozači, bolje da ne glasamo za nikoga. Pa i to je opcija, nastavljam ja dnevnu društveno-političku lekciju, ali onda kada Jacini birači koji uvijek izađu u velikom broju nadglasaju vas «poštene, a jebene», onda morate začepit gubec sljedeće četiri godine jer niste dupetom mrdnuli da promijenite situaciju. Zaključak je bio da će još o svemu razmisliti i raspraviti tijekom gableca sa njihovom dnevnom dozom «jegera i četvrt bijelog». Ne znam, možda nisam ništa promijenila, a možda je ipak urodilo plodom pa su počeli posuđivat novine i pratiti sa zanimanjem što se dešava u našoj banana-kivi državi... kome je kokos pao na glavu i tko se opasno njiše na grani...skoro da će pasti...
Nekoliko nadasve i poglavito, pače, izuzetno čudnih stvari
Priča oko Silvije Koja Svijetli zavrtila se do neslućenih razmjera. Nepodopštine Miomira Nestašnog Žužula imat će izgleda više nastavaka nego Villa Maria. Ali meni su za očni organ zapele neke druge jednako, ako ne i više, ridikulozne, a možda i pomalo strašne priče i događaji.
"Naime, na famoznom Samoborskom fašniku nepoznat netko dao je napraviti golemu lutku tadašnjeg hrvatskog predsjednika i hrvatskom puku podvalio da tu lutku u histeričnom zanosu probada iglama kao u magijskom vudu obredu. Imam pouzdanu informaciju da je to koordinirano iz zagrebačke magijske središnjice, rekao je Kaćunko."
Pa ovo je tako fantastična-van - svake – pameti priča da uopće neću ništa komentirati. Samo molim da mi se jave osobe koje znaju nešto ili pripadaju «zagrebačkoj magijskoj središnjici» pa da mi daju upute oko tog vudua...
Pa... osim dijela sa sandukom... ja se u potpunosti slažem sa izrečenim. Radnici su zaista uložili puno truda da im firma ostane iznad vode, a Batinaš, pardon, Glavaš je zaista poznato po «manje suptilnim», gotovo nekonvencionalnim...skoro pa protuzakonitim metodama rješavanja problema. Ja ipak mislim da je Brane malo ljubomoran što su sva svjetla političke nam estrade bila uperena ili u Hebija ili Super Jacu pa onda u Konjak Efendiju (Šekija Ljubimac Žena), a sada mu ni Miomir Nestašni ne pripušta u medije. Pa kako da čovjek dođe do izražaja u takvoj konkurenciji? Hm, možda da prijavi primitak anonimnog pisma sa prijetnjom likvidacijom? Vrijedi pokušati...
Ajde ljudi (i hadezejci), ostajte mi zdravo!
P.S. Ovo sam neki dan dobila u emajlu:
Neku večer su me frendice pozvale na "ženski izlazak". Rekla sam mužu da ću doći doma do ponoći:"Obećajem!" Pa, sati su prolazili, margarite su se nizale prebrzo. Oko 3 sata, pomalo pripita, krenula sam doma. Čim sam ušla u kuću, oglasila se ura "kukavica" u hodniku i odkukala tri puta. Skužila sam da će mi se muž vjerojatno probuditi, pa sam nabrzinu ja odkukala preostalih devet puta. Bila sam stvarno ponosna na sebe kako sam u trenu tako domišljato odreagirala (iako sam bila totalno u komi). Tako sam izbjegla moguću svađu s mužem. Sljedećeg jutra me pitao kad sam došla, a ja mrtva - hladna odgovaram:"U ponoć." To ga nije uopće uzrujalo. Uh, ovog puta sam se izvukla! Tada je rekao:"Treba nam nova kukavica." Kad sam ga upitala zašto, odgovorio je:"Pa, sinoć je naša ura odkukala tri puta, zatim je rekla:"Oh, sranje," odkukala još četiri puta, pročistila grlo, odkukala još tri puta, zahihotala, odkukala još dva puta, zatim srušila stolić za kavu i prdnula." 05.11.2004. u 14:56 | 14 Komentara | Print | # | ^
U nedostatku ičega pametnijeg...
Danas imam dvije zanimljivosti. Pregledavala sam gugl upade na moj blog i ugledala «spolne bolesti životinja». Prilično sam sigurna da je to upisala ona ista osoba koja je spolno zlostavljala i zatim istukla one ovce u Sloveniji. Ma 100%. Stoga poruka jebaču ovaca: naći ćemo te, a onda ti neće pomoći ni to što si građanin EU. Tek tada ćeš vidjeti «čija majka crnu vunu prede»...iako nemam pojma što to uopće znači i zašto bi nečija majka prela vunu i još k tome crnu (zbunj)...
Druga zanimljivost tiče se drugog gugl upada na moj blog. Opet ja čitam, nevino, ni ne sluteć, kad ono, opa bato, ugledam «seks afera Sanader». Ha? Šta sad kažete? Meni su se odmah pojavila neka druga pitanja. Npr. kakve to seksualne sklonosti ima Kanader da je iz toga proizašla afera i kako je moguće da ja ne znam za nju. I zato braćo i sestre, junaci, dobri ljudi (to se ne odnosi na vas koji sodomizirate jadne ovce)... ukoliko ste vi osoba koja je ukucala te tri čarobne riječi na gugl...dakle da ponovimo... «seks afera Sanader»...ako boga znate, daj podijelite i s nama neukima o čemu se radi... Pa ima pravo narod znati ako im se premijer, s oproštenjem, seksa i to još na način da iz toga nastane afera.
Inače, stvarno mi se već povraća od silne pažnje koju mediji poklanjaju tamo nekoj pevaljki koja je «to» uradila pred kamerama i sada svi pišu... Sheverina prdnula, odjeknulo do Poljske... Sheverina letjela avionom i posvađala se sa dečkom... Sheverina promijenila frizuru (na glavi, dolje još ima istu)...Sheverina zapjevala u novom spotu (pa što drugo da pevaljka radi nego da pjeva, majkumu...). Ajmo ljudi (pa i novinari...), sigurno ima zanimljivijih stvari u ovoj našoj banana-kivi-mango državi.
P.S. Danas sam cijeli dan zabrinuta jer je Silvija Luks u dnevniku izjavila da duh Osame Bin Ladena kruži iznad američkih birališra, ali da su novinari (i ona se tu ubraja) usprkos tome hrabri... Jel' zvao neko one «ghost busterse»da riješe to? Pa brinem se za Silviju...ipak je ona nova-mlada- nada našeg inozemnog novinarstva.
O svemu i o ničemu
Slušam najavu na teveju...nova Mila donosi vam specijalni dodatak na 24 stranice sa svim detaljima o vašim omiljenim sapunicama. Stoga sam odlučila napisati pismo dragoj Mili i zamoliti ju da mi umjesto 24 stranice specijalnog dodatka, zabije 24 čavla u glavu. Izoštrit će mi razmišljanje, riješiti me glavobolje, a o čavlima i zakovicama kao modnim detaljima već je toliko toga rečeno...
Pa zašto mi Hrvati ne znamo glumiti osim u sabornici i zašto nemamo smisla za humor u humorističnim serijama domaće proizvodnje. Čovječe, pa radije bi gledala 12 sati «Boljeg života» nego 12 minuta «Ville Marie/Zabranjene ljubavi» ili sad ove serije koju Svilan potpisuje, a koja će biti «tako smiješna da ćete trebati liječničku pomoć». Mislim da će Svilan trebat liječničku pomoć kad ga gnjevno hrvatsko pučanstvo dohvati bejzbol palicom.
Ako je sliku hrvatske žene suditi po časopisima koje nam nude, ja se počinjem deklarirati kao pingvin dvospolac manđurijskog državljanstva i kolačojedačke vjeroispovjesti (to vam je vjera koja se zaklinje da su kolači fini i da će ih kao takve i jesti...). Cijene tiskovina namijenjenih ženama kreću se od 9,90 kuna do 25 kuna. One jeftinije imaju lošiji papir, manje stranica i više tračeva, a oni skuplji imaju finiji papir, više stranica i kopipejstane tekstove iz stranih izdanja istoimenih uradaka. Uz to nude nam se prijedlozi «modernih, a povoljnih» odjevnih kombinacija i recepti od kojih se ne deblja... Tako oni prosječnoj Hrvatici nude cipele po pristupačnih 1300 kuna, majicu kratkih rukava poznate marke za samo 480 kuna i stolić za dnevnu sobu koji jednostavno «morate imati» za pišljivih 3700 kuna. Recepti nisu komplicirani... pa svi u frižderu imate đumbir, losos i avokado (ako nemate, sram vas bilo).
Onda nakon prelistavanja na kiosku popizdim i kupim Playboy gdje ima za svakoga po nešto (i za mene i za bolju polovicu). Jesu li žene zaista odraz ženskih časopisa (e, sad bi Lebowski naravno rekao: pa naravno da jesu ako ne i gore od toga!)? Čitajući ženske blogerice brijem da ipak nisu. Što bi falilo jednom ženskom časopisu gdje bi urednice bile Annie, Bigmamma, Jordan, Bridge, Kupus(ica) i ostale blogerice, a bilo bi mjesta i za pokojeg blogera? Za takav časopis mi ne bi bilo žao pljunuti 25 kuna jer bi znala da ću ga pročitati sa užitkom i da će me u njemu umjesto uobičajenog njonjanja dočekati tekstovi o stvarnim ženama, a ne mutantima koji muku muče da li im je boja sjenila u skladu sa lakom na noktima i bojom torbice te da li su dovoljno iskvarcane...
