Marketing
O svemu i o ničemu
Slušam najavu na teveju...nova Mila donosi vam specijalni dodatak na 24 stranice sa svim detaljima o vašim omiljenim sapunicama. Stoga sam odlučila napisati pismo dragoj Mili i zamoliti ju da mi umjesto 24 stranice specijalnog dodatka, zabije 24 čavla u glavu. Izoštrit će mi razmišljanje, riješiti me glavobolje, a o čavlima i zakovicama kao modnim detaljima već je toliko toga rečeno...
Pa zašto mi Hrvati ne znamo glumiti osim u sabornici i zašto nemamo smisla za humor u humorističnim serijama domaće proizvodnje. Čovječe, pa radije bi gledala 12 sati «Boljeg života» nego 12 minuta «Ville Marie/Zabranjene ljubavi» ili sad ove serije koju Svilan potpisuje, a koja će biti «tako smiješna da ćete trebati liječničku pomoć». Mislim da će Svilan trebat liječničku pomoć kad ga gnjevno hrvatsko pučanstvo dohvati bejzbol palicom.
Ako je sliku hrvatske žene suditi po časopisima koje nam nude, ja se počinjem deklarirati kao pingvin dvospolac manđurijskog državljanstva i kolačojedačke vjeroispovjesti (to vam je vjera koja se zaklinje da su kolači fini i da će ih kao takve i jesti...). Cijene tiskovina namijenjenih ženama kreću se od 9,90 kuna do 25 kuna. One jeftinije imaju lošiji papir, manje stranica i više tračeva, a oni skuplji imaju finiji papir, više stranica i kopipejstane tekstove iz stranih izdanja istoimenih uradaka. Uz to nude nam se prijedlozi «modernih, a povoljnih» odjevnih kombinacija i recepti od kojih se ne deblja... Tako oni prosječnoj Hrvatici nude cipele po pristupačnih 1300 kuna, majicu kratkih rukava poznate marke za samo 480 kuna i stolić za dnevnu sobu koji jednostavno «morate imati» za pišljivih 3700 kuna. Recepti nisu komplicirani... pa svi u frižderu imate đumbir, losos i avokado (ako nemate, sram vas bilo).
Onda nakon prelistavanja na kiosku popizdim i kupim Playboy gdje ima za svakoga po nešto (i za mene i za bolju polovicu). Jesu li žene zaista odraz ženskih časopisa (e, sad bi Lebowski naravno rekao: pa naravno da jesu ako ne i gore od toga!)? Čitajući ženske blogerice brijem da ipak nisu. Što bi falilo jednom ženskom časopisu gdje bi urednice bile Annie, Bigmamma, Jordan, Bridge, Kupus(ica) i ostale blogerice, a bilo bi mjesta i za pokojeg blogera? Za takav časopis mi ne bi bilo žao pljunuti 25 kuna jer bi znala da ću ga pročitati sa užitkom i da će me u njemu umjesto uobičajenog njonjanja dočekati tekstovi o stvarnim ženama, a ne mutantima koji muku muče da li im je boja sjenila u skladu sa lakom na noktima i bojom torbice te da li su dovoljno iskvarcane...
Post je objavljen 02.11.2004. u 15:16 sati.