Moj mali doprinos raspravi
Čitam u novom Nacionalu (gdje je predsjednik Uprave Ivo Pukanić) o Davoru Butkoviću kao prvom hrvatskom novinaru koji ima kuću na Pantovčaku i koji je navodno uložio 250.000 eura u neku češku kliniku. Onda otvorim novi Globus (gdje je bivši glavni urednik Davor Butković) i čitam o Ivi Pukaniću kao mafijaškom ortaku koji svoje veze sa «podzemljem» prikriva napadima na «nedužnog» Butkovića. Pa se počnem smijati jer plakati više ne mogu. A istina je negdje između, točno na pola puta između Pukija i Bukija...
Mediji su vrlo moćna stvar u Hrvata. Onaj tko ne izađe bar jednom u novinama, nema što tražiti u društveno-političkom životu malog plemena koje se u stoljeću (valjda) sedmom, spustilo na konjima do Jadranskog mora i odlučilo tu stvoriti državu. I blog je vrlo moćna stvar. Možete zbog njega dobiti otkaz ili opomenu, možete izgubiti prijatelje ili naljutiti rodbinu. I tu smo svi izloženi istoj opasnosti jer samo je pitanje vremena kada će vaš susjed shvatiti da ste opisali baš njega ili kada će se vaš šef naučiti služiti internetom i otvoriti baš vaš blog i saznati da više tisuća ljudi zna da je povalio Maricu iz računovodstva.
Stoga poučena iskustvom drugih blogera i njihovih neugodnosti, ovim putem vas molim. Ako mislite da me poznajete, zadržite to za sebe ili za nas dvoje. Sve što ovdje pišem namijenjeno je isključivo meni i vama, blogerima i blogericama. Nemojte slati postove za naslovnicu bloga u kojima otkrivate da je Ivo koji ima blog jasampremijer.blog.hr zapravo Ivo Sanader i da u svojim postovima kritički gleda na Jacine suknje i dekolte ili Hebijeve brkove. Zadržite to za sebe. Zato postoje e-mail adrese pa lijepo čovjeku napišite: «slušaj ti Kanaderu jedan»... Na kraju, nadam se da smo svi nešto naučili od vibbi-ja i da ćemo ubuduće biti i veća zajednica od Rvacke Demokracke... Pomoz blog!