Vrijeme je za Jadranku
Sudeći prema događajima na saboru hadezeja u Dalmaciji, slogan za Jacinu kampanju će biti «vrijeme je za Jadranku». To me neodoljivo podsjeća na 2000. godinu i Bareta i kampanju tadašnje oporbe «vrijeme je da se krene». Stoga zamišljam Kanadera i Super Jacu kako uz melodiju Baretove pjesme pjevuše zagrljeni «vrijeme jeeeeee za Jadrankuuuuu». I pišam od smijeha. Kao što sam neki dan zamrla od smijeha kada je Super Jaca izjavila da će ona biti super Predsjednica koja će znati braniti dignitet branitelja jer ona Povelju o zaštiti digniteta Domovinskog rata zna napamet. Kužite vi to, ona ju zna napamet i to je jamstvo zaštite digniteta Domovinskog rata. Osobno mislim da nam treba Ministarstvo zaštite digniteta čovjeka ili barem kao što Srbija ima, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.
Pratim priču sa studentima iz SiCG-a koji su poneseni pjesničkom slobodom odlučili napraviti kratki dokumentarac o zabrani hrvatskih vlasti da košarkaš sa tetovažom Draže Mihajlovića ubacuje hrvatsku loptu u hrvatski koš. Ja osobno tog kretena ne bi dodatno kažnjavala, dovoljna mu je kazna što ima na sebi tetovažu četničkog vojvode. A mladež koja je došla u hrvatsku metropolu na izložbu Picassa i poželjela se slikati sa slikom vojvode «ispod repa»? Dobili su pet dana zatvora zbog «vrijeđanja moralnih osjećaja građana RH». Opet mislim da je kazna preoštra jer osobe koje podižu spomenik Francetiću ili Budaku te pjevaju Jasenovac i Gradiška Stara ogrnuti zastavom sa velikim slovom U... «vrijeđaju moralne osjećaje građana». Nestašni Miomir i Kanader koji poriče cijelu aferu također «vrijeđaju moralne osjećaje građana».
Znam da šetnja centrom Zagreba sa Dražinom slikom ili tetovažom nije isto što i mažnjavanje nekoliko stotina tisuća kuna od hrvatskih poreznih obveznika, ali morate priznati da je oboje uvreda moralnih osjećaja pojedinih skupina građana. A slučaj studenata iz SiCG samo pokazuje da je i njihova omladina jednako zbunjena kao i naša oko toga tko je zločinac, a tko heroj. I za obje strane krivim državni vrh, kako hrvatski tako i SiCG-ovski koji nisu bili dovoljno jasni u distanciranju od fašizma, nacionalizma i ekstremizma bilo koje vrste. Jer na kraju 2005. godine ne bi trebalo biti apsolutno nikakve dvojbe niti zabune, ma niti najmanje, oko toga da li je Draža Mihajlović bio fašist, da li je Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima i da li Thompsonova pjesma govori o ljepoti pejzaža Jasenovca ili evocira «stara dobra ustaška vremena». A sada... ajmo svi zajedno! Vrijemeeee je za Jadrankuuuuu...