Dnevnik šašave mamice

ponedjeljak, 27.09.2010.

Bolujemo

Drage moje i dragi moji,

kiša je padala sve od petka navečer...ludilo u subotu...idem iz butige noseći četiri vrećice, novčanik, ključeve od auta i mobitel. Hodam k'o po jajima pazeći da se ne poskliznem, sretno stižem do auta i paf! Ispadne mi. Pogađate? Mobitel. Ubacim vrećice u auto i brzinski izvadim karticu iz moba i sve dijelove brzinski obrišem rukavom majice. Dođem doma i sve ponovno obrišem, sklopim i upalim mob. I? Radi!
Još od petka MŠ se žali na pupicu. U subotu svako malo trčka u banju a onda je naložila, sve do 40. Tuširanje, oblozi, čepić i prije spavanje sve o.k. Preznojila se, febra je spala i prespavala je cijelu noć. Ja, naravno, nisam.
Jutros smo odvezle brata u školu pa kod liječnice. Došle doma i nastavlja se trčkaranje. Dobro, barem smo uspijele do 10 doći u bolnicu jer smo morale odnijeti stolicu na analizu. Mala mora biti na strogoj dijeti a ja sam solidarna s njom.
Daklem, ovaj tjedan smo doma, čekamo nalaze koji će biti gotovi u četvrtak pa ćemo vidjeti što dalje. Totalno sam smantana, k'o zombi.
Vani je ludilo od vjetra ali barem ne pada kiša.
Pa - pa i čuvajte se viroza!!!

petak, 24.09.2010.

Što želiš od mene ?

Uživaš negdje daleko od mene. Priznaj! Uživaš u samoći svojeg tijela. U tišini koja ti godi. Ili...luđački stiskaš gas novog, crvenog, sjajnog zmaja? Gas do daske, glazba do daske...Tako lijepa, jedna od onih što kvare san...Ne želiš vjetar što luduje oko mene. Vjetar koji će me jednog dana ponijeti daleko, daleko...Neću biti tu kada se vratiš. Ključ je ispod otirača. Prozori širom otvoreni. Udahni! Izdahni! Stara priča, poznati film?

utorak, 21.09.2010.

Žalosno, žalosnije...

...ali istinito...


Drage moje i dragi moji,

nikada mi nije bila jasna nekolegijalnost na poslu. I nikada mi neće ni biti jasna.
Danas me zove kolegica i moli da joj provjerim nekakve podatke. Ona radi u prizemlju, ja na katu. Trenutak sam zastala iznenađena zašto me pita kada bi internu uputu, vezanu uz podatak radi kojeg me zove, i ona trebala imati. A sigurno znam da je kolegica koja radi u istom odjelu ima, čak i znam gdje je drži. Dobro, uzmem svoju uputu i u trenu nađem što joj treba (tko mi je kriv što imam fotografsko i slonovsko pamćenje). Nije mi jasno i nikada mi neće biti jasno zašto jednostavno nije ustala i napravila tih max pet koraka i zamolila kolegicu za pomoć.
Jesam li ja uopće normalna? Otkako radim u ovoj kući (tako je ja zovem) ovo je treća lokacija, treći grad u kojem radim. Možda mi broj tri jednostavno nije sretan.
U Zagrebu sve za pet plus. U rodnom mi Vukovaru još bolje, da bolje ne može biti. U odjelu u kojem sam radila bilo nas je sedam a ja najmlađa. Na seminarima, predavanjima, obučavanjima - uvijek sam ja bila izaslanik naše male družbe. "'Ajde mala, idi ti. Ti ćeš najbrže sve skužiti". Smiješno mi je bilo iza toga "držati predavanja" starijijm kolegicama. Ja sam bila ta koja je, s papirićem u ruci, išla po marende, postavljala stol i prala čaše po završetku proslava rođendana, blagdana...Kada bi bilo vrijeme od svinjokolja uvijek su slijedile marende s domaćim proizvodima, a kada bi se spremala zimnica uvijek se petkom našla kakva teglica u mojoj putnoj torbi da ponesem roditeljima. I obavezno petkom "Pozdravi svoje!" a ponedjeljak ujutro "Kako ti je stari?"
Kada sam došla u treću kuću-treći grad dočekalo me - tko je, na čije mjesto dolazi ? Svašta. Došla sam na godinama upražnjeno mjesto. Razbijala sam glavu razmišljajući zašto sam im trn u oku? Trebalo je vremena da shvatim da je to u ovoj kući normalno. Nažalost.
Jesam li ja uopće više normalna ?

Pozdrav s toplog juga gdje se ljudi još uvijek banjaju!

ponedjeljak, 20.09.2010.

Iz sata u sat

Drage moje i dragi moji,

već danima nosim u sebi ideju za post ali zbog nedostataka vremena nisam ga još stigla "posložiti". U međuvremenu vremenske (ne)prilike prikovale su me za mali ekran u tolikoj mjeri da su i mališi počeli pratiti što se događa po tom pitanju, pogotovo kakva je situacija u Zg jer je tamo "najdraža teta". Jučer je i kod nas od 19-20 h bilo ludilo - odjednom se naoblačilo, zacrnilo, vjetar koji puše od subote pojačao je i pljusnulo k'o ludo!!! Brzinsko gašenje kompa zbog grmljavine - prošli put je bila rikavela u susjedstvu - mnogi su se "ponovili" - hladnjaci, televizori, itd. Mi smo prošli "neoštećeni".
Jučer sam bila na rubu suza zbog išijasa koji me muči od četvrtka. Jučer je bilo finale. Da mi je netko rekao kako se stanje po tom pitanju može mijenjati iz sata u sat...pa, teško bih povjerovala. Zadnjim snagama završila sam objed po želji MM (malog muškog) = juha, lešo meso-piletina i crveni sos (tako mi zovemo sos od pomadore/rajčice/paradajza). Ja nisam mogla jesti, već sam krknula tabletu i uredila si plažu u boravku = ručnik na pod, namazala se Polar Ice kremom i na kraju i odspavala 20-tak minuta. Iza toga sam povezala križa majicom i...peglala dobrih sat vremena. jutros sam puno, puno bolje...ne mogu vjerovati !
Na poslu je zatišje pa stignem poviriti vjesti. Odahnula sam.
"IZVANREDNO stanje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj zbog naglog porasta vodostaja rijeka traje već treći dan, a nakon vodenog vala koji je Savom prošao noćas stanje se polako smiruje."

Dodatak za drage moje:
Pet najvećih mitova o ženama:
Mit 1: Ne možete zatrudnjeti u vrijeme menstruacije
Pogrešno! Vrlo je mala vjerojatnost da ćete zatrudnjeti, ali mogućnost ipak postoji.

Mit 2: Menopauza umanjuje želju za seksom
Netočno! Dakle, dame u najboljim godinama nemaju razloga za brigu.

Mit 3: Antibiotici smanjuju učinkovitost kontracepcijskih pilula
Ne! Većina antibiotika nema baš nikakav utjecaj na kontracepcijske pilule. Jedina iznimka je rifampin koji se koristi za liječenje tuberkuloze.

Mit 4: Ženama je potrebno više sna nego muškarcima
Istina! Žene jače od muškaraca osjećaju posljedice nastale nedostatkom sna.

Mit 5: Liječnik zna kada ste seksualno aktivni
Nikako nije točno! Ljudi obično misle da himen puca prilikom prvoga seksa, ali himen zapravo cijelo vrijeme ima rupicu na sebi. Ne postoji nikakav način na koji liječnik može vidjeti ili otkriti je li žena seksualno aktivna ili nije.

I nešto za sve vas, nas :

Ljudi su sretniji nakon pedesete godine

Nakon 50. godine tijelo pokazuje znakove starenja, no novo istraživanje sugerira kako se duh u tim godinama pomlađuje, a raspoloženje nam je bolje i pozitivnije.

Općenito govoreći, u 20-ima smo pod najvećim stresom i ljuti, a razina tih negativnih emocija se smanjuje kako starimo. Zabrinjava činjenica kako od 20-ih do 50-ih godina života nastupa stagnacija količine stresa i ljutnje, a smanjenje dolazi tek u dobi od 80 godina.

Rezultate istraživanja stručnjaci objašnjavaju činjenicom kako ljudi prestaju gledati unaprijed kada zađu u stariju godine, te počnu cijeniti sve što imaju u životu.





Puno pozdrava s juga gdje je trenutno 19 stupnjeva i puše bura !!!