Zdenkov kulturni kombi

nedjelja, 30.12.2007.

Džan dva

Svaki stjepko je težak.
Zato, počnimo radije s početkom.
Kraj je bio početkom rujna, kada sam napisao blog o džanu.
Otada, dogodilo se štošta.
Napisao sam još podosta postova, ali niti jedan bez grča i osjećaja da bih morao.
Doživio sam da mi najbolji prijatelj u lice kaže kako je mislio da ću se ubiti.
Tresao sam se dva dana (ne zbog toga), osjećajući kako nailazi moj prvi živčani slom, do kojeg ipak nije došlo.
Spašen sam, na najneočekivaniji način, od osobe kojoj nisam uspio zahvaliti, niti vjerojatno ikad hoću.
Najmanje sam se jednom zaljubio, i najmanje dvaput odljubio.
Saznao sam štošta o sebi, a jako malo o drugim ljudima.
Ili je bilo obratno?
Nakon mnogo godina, mislim bar, povrijedio sam, pa makar i nenamjerno, nekoga kome je uistinu stalo do mene.
I paradoksalno, ne samo jednu osobu.
Napravio sam neke korake prema radikalnim promjenama svog načina života.
I, mnogo više, beskrajno pričao o tome kako ih namjeravam napraviti.
Kraj jedne i početak druge godine dobro su, simbolično vrijeme za promjene.
Plašim se da je ovaj blog nešto što baš i neće preživjeti čistku.
Godi taštini ta čitanost i proboj na cool listu.
Pomogao mi je da upoznam mnogo dragih i zanimljivih ljudi.
Ali me, negdje usput, prestao veseliti.
I samim time postao je obaveza.
A to se kosi s njegovim smislom.
Ovo ne znači da ga gasim.
Samo da se više neću siliti na njega.
Možda bude novih zapisa, možda i ne, tko zna?
Hvala na pažnji...

- 14:31 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.12.2007.

Hvalospjev toplini

Neki zli ljudi dadoše mi zadatak da napišem blog-zadaćnicu na temu "Svijet nije hladno, mrtvo mjesto."

A to i nije baš najlakše kad je vani temperatura negativnog predznaka, sve zameteno snijegom, ja doma uz popaljene sve izvore grijalica umotan u deke i poplune, psujem sve svece onome tko izmisli zimu i hladnoću.

Volim toplinu. Gotovo u svim vidovima. Ljetos, na suhih plus četrdeset, uživao sam kao rijetko kada u životu. Obožavam naložiti kaljevu peć pa se nasloniti na nju i grijati guzicu i leđa, čitavu duljinu tijela... Kamini su vizualno efektniji, ali vole oprljiti, fali taj element naslanjanja. Kao i kod onih starih termoakomulacionih peći, na koje sjedneš pa dok izdržiš, do usijanja, ostaneš sjediti a potom odskočiš i čekaš da ti se hlače prestanu dimiti - do sljedeće runde.

A kaloriferi? Blaženstvo struje toplog zraka, u koju podmetneš barem ruke, ako ne i štogod drugo, uzmakavši hladnoći okoline. Odavno nisam okusio toplu struju kalorifera, najbliže tome danas ventilacijski su otvori automobila. Kod mene, čitave zime, suklja vrući zrak iz njih, po nogama, licu, a na svakom semaforu guram i ruke pred njih. Da kupujem novi auto po svojim specifikacijama, nekako slutim da bi grijana sjedala isto bila među prioritetima...

Okružen svim tim grijalicama promatram svijet. I zapravo zaključujem da me zabole neka stvar za to je li on hladno i mrtvo mjesto ili ne, dokle god imadem sredstva za borbu protiv toga. I dokle god ima tople vode - ostavljam hladne tuševe ekološki svjesnijima i onima koji se baš pod svaku cijenu žele razbuditi. Sebi prisvajam vruće mlazove, isto takve kupke, a nakon prvog iskustva parne kupelji, sada na Islandu, pridodajem i to listi želja, odmah do jacuzzija.

Kako je moja pokojna teta običavala govoriti, buneći se protiv ideje o provjetravanju sobe, od smrada još nitko nije umro, od hladnoće jest. Dajte mi sunaca amo, što praviš što umjetnih, a snjegove, ledove i hladnoću poklanjam kome god, samo nek je dostatno blentav da ih poželi.

- 21:29 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.12.2007.

Samo vas gledam...

...i da mi budete:
- dobre volje
- punih želudaca
- britkog humora
- na toplom
- u društvu
- nesuhog grla

...i tak.

- 18:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 22.12.2007.

Sotonski rifovi

Sotono

Na Pklatov zahtjev, a i zbog Žavijerovog interesa...

Svjestan sam da je zajedničko muziciranje, u trenucima kada se sudionici uvježbaju i pogode, jedan od najljepših i najmoćnijih puteva do katarze. Nikada nisam naučio svirati, ali u jednom kratkom periodu na kraju osamdesetih i početku devedesetih nekako mi je uspijevalo priključiti se braći i stvarati glazbu. No možda sam samo jednom svirajući prešao na neki drugi, viši nivo, samodostatno uživanje u glazbi koju stvaramo. Ono radi čega mora biti toliko lijepo biti pravi glazbenik, kreativac.

To se dogodilo tijekom snimanja ove pjesme. Ja sam bio na klavijaturama, jednom rukom svirajući, drugom mijenjajući jačinu tona na pojačalu, okrećući gumb amo-tamo. Ne čujem nažalost, i nikada nisam, ništa ni približno tako dobro i fascinantno kao tijekom samog snimanja, trenutak je to koji snimka ne može vjerno reproducirati. No draga mi je i ovakva kakva jest. Tekst je Boov, kao i glavni vokal, iako se glavnim možda ipak može nazvati Ratkovo prizivanje nečastivog.

Sotono, o sotono!
Priđi, otiđi, zaobiđi...

E da, ne preporučam slušanje ove pjesme ako niste pijani ili napušeni...

- 21:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2007.

Kratak osvrt na koncert Pankrta u Tvornici

Bulana.

Pa ma što god to značilo...

- 19:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

Tri točkice

...jako ih često koristim...

...denfam se, zapravo, pa nerijetko editiram već napisane postove i brišem po dvije, da ne ispadne da ih imam baš toliko...

...jer, nekako, stvari mahom ostaju nedorečene i nezavršene, odgođene za sutra, sljedeću godinu, kadli već...

... jednom sam, sjećam se, napisao iznimno mi dragu rečenicu o toj nedovršenosti, posljedičnosti, pretapanju stvari i nesigurnosti vremena...

...pa, rekoh, ne znam više je li u ovim neizvjesnim vremenima uopće još moguće napisati iskrenu, istinitu i uvjerenu rečenicu koja ne počinje rječcom "pa"...

...no tri su mi točkice ipak najbolje legle na onom sumanutom Jamaica partyu u Rupa Rupi u Starom gradu na Hvaru u ljeto 1996, ne varam li se...

...plakat je glasio "Rum, reggae, ..."

...kasnije se pokazalo da je naglasak definitivno bio na tri točkice...

...popili smo sav rum, sve rumove, dapače, slušali dvije kazete regea, pri čemu je na jednoj bio ubačen i "Mercy Street" Petera Gabriela, a gazda je na moje pitanje zašto samo odgovorio "Pa dobra je pisma..."

...što uistinu i jest...

...konobarica je pokazivala cice i u svakoj nam idućoj rundi točila sve više ruma i sve manje cole...

...razišli smo se ko rakova djeca, svatko na svoju stranu, da me Tamara nije lukavstvom okrenula ja bih zapičio na trajekt i tko zna kamo u svijet...

...ujutro smo jeli sjajna jetrica na žaru i gostili se domaćim paradajzom, što je otklonilo svaku pomisao na mogući mamurluk...

...a i idući dan je donio pregršt novih anegdota o kojima mi se ne da sada pisati...

...neka ostane nedorečeno, tome i služe ove tri točkice na kraju...

...i ne, jez, ne upucavam ti se, ali hvala ti na inspiraciji...

- 10:50 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2007.

Tamagochi blues

Samo jednom ga nisam nahranio
Samo jednom sam zaboravio
Samo jednom sam previše sanjao
Samo jednom krivo uradio
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

Samo jednom sam ružno postupio
Samo jednom ga smrtno ranio
Samo jednom, jednom ga slomio
Samo jednom, jednom sahranio
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

I tako ponekad eto se dogodi
Čovjek tiho i lagano izgubi
Netko proba sve dok ne uspije
Netko jednom, jednom i zauvijek
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

---

U gužvi beskrajnih deadlineova, forsiranoj terapijskoj socijalizaciji na svim stranama, negdje na putu između Varaždina (jučer) i Vatikana (sutra), sjetih se da ovdje nisam ništa zapisao već više od tjedan dana.

U takvim situacijama najjednostavnijim se rješenjem čini vratiti starim pjesmama - mada ova, izvidno iz naslova, i nije baš toliko stara. A, sve je vjerojatnije, barem na ravni očekivanja, niti toliko točna.

- 20:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2007.

Punk i odresci

Vozeći danas prema Zagrebu i slušajući Rutse (obligatornu "Babylon's Burning, dakako, s neke punk kompilacije), pomislio sam kako je to jedan od onih bendova koji čine da život bude lijep. I kako je zapravo čak možda i komplicirano da ne bude, slušamo li ih dovoljno.

Izrazito preferiram tužnu glazbu. Čak mi je jedared frend, komentirajući to što ne volim Vještice, hladno rekao "pa da, normalno, kad su veseli." Tužna glazba zanimljivija je i nekako dublja, čak i vesele pjesme privlače me više nose li u sebi neku više ili manje skrivenu sjetu.

U tom je kontekstu zanimljivo kako mi, što sam stariji, sve više paše punk. Ne toliko veseo, ali vrlo rijetko tužan ili sjetan, on predstavlja fazu kroz koju ljudi uglavnom prolaze u pubertetu, neki se zakače trajno, no većina odustane i okrene se nečemu drugom. Dok kod mene proces, izgleda, biva reverzibilan.

Dok ovo pišem vjerojatno već traje ljubljanski koncert Pankrta, na koji sam mislio ići, ali eto iz raznoraznih razloga nisam mogao. Zagrebački zato neću propustiti. Koncert, odrezak hoću, iako bih se dao nagovoriti pojavi li se tkogod sutra u vrijeme ručka u Samoboru, pa da se zaletimo do Vilinskih jama mrknuti jedan...

Postoji li negdje popis tih lokalnih odrezaka? Je li to više-manje isto, pa se samo zove drukčije u svakom gradu? Beogradska se Karađorđevićeva šnicla razlikuje od zagrebačkog, ne varam li se, samo po tome što u nju ide kajmak umjesto sira? Netko mi je jednom rekao da su zagrebački i ljubljanski isto, je li to točno? Jeo sam i novaljski, ali priznajem da se ne sjećam je li u njemu bilo išta specifično lokalnog...

Nekako mi se čini da je to imenovanje komada mesine sa šunkom i sirom unutra više-manje uistinu samo lokaliziranje općeg. Nešto poput onog nadobudnog lokalnog slastičara albanske nacionalnosti koji je u napadu entuzijazma umjesto Banana splita u svojem lokalu ponudio Banana Karlobag.

I da, ako vam se čini da je ovo nesuvislo trkeljanje nekoga tko je krenuo pisati večerašnji blog tek toliko da nešto napiše, bez ikakve prethodne ideje ili koncepta - posve ste u pravu. Srećom, siguran sam da će Kaco naći neku interesantnu poveznicu među pojmovima punk i odrezak, koja meni ne pada na pamet, pa tako spasiti ovaj post od brzog i potpunog potonuća u zaborav.

- 21:37 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>