Zdenkov kulturni kombi

Tamagochi blues

Samo jednom ga nisam nahranio
Samo jednom sam zaboravio
Samo jednom sam previše sanjao
Samo jednom krivo uradio
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

Samo jednom sam ružno postupio
Samo jednom ga smrtno ranio
Samo jednom, jednom ga slomio
Samo jednom, jednom sahranio
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

I tako ponekad eto se dogodi
Čovjek tiho i lagano izgubi
Netko proba sve dok ne uspije
Netko jednom, jednom i zauvijek
I to je sve
Samo jednom, jednom previše

---

U gužvi beskrajnih deadlineova, forsiranoj terapijskoj socijalizaciji na svim stranama, negdje na putu između Varaždina (jučer) i Vatikana (sutra), sjetih se da ovdje nisam ništa zapisao već više od tjedan dana.

U takvim situacijama najjednostavnijim se rješenjem čini vratiti starim pjesmama - mada ova, izvidno iz naslova, i nije baš toliko stara. A, sve je vjerojatnije, barem na ravni očekivanja, niti toliko točna.