Kad se nasip rasprsne
Zapravo sam želio ovdje staviti naslov When The Levee Breaks, ali nedavno sam rogoborio protiv engleziranih naslova na drugim blogovima, a pošto znam kakva su zlopamtila neki od tih ljudi na koje sam se obrušio, onda neću izazivati vraga.Uglavnom, samo je ta pjesma Zeppelina (za koju sam kao klinac mislio da joj naslov znači Kad se lavabo razbije) nedostajala jučer za potpuni ugođaj na nasipu - nažalost, tkogod da je puštao glazbu prije koncerta nema smisao za postmodernu ironiju kompatibilan s mojim.
Woodstock se vratio u Zagreb, zahvaljujući Mati i, iako nisam bio nešto impresioniran nastupima samima, bilo je super. A u dijelu kada je Društvo Japansko-Hrvatskog prijateljstva improviziralo čak sam i u zvukovlju poprilično uživao. Nažalost, nedostajao je dječji zbor posthiroshimskih stroncijem inficiranih kastrata koji s ushitom, kakav će u kasnijim godinama biti rezerviran isključivo za pregibe i zgrčke tijekom jutarnje korporativne gimnastike, pjeva U boj u boj za Nippon svoj... Neka, povukli smo se sredinom druge pjesme Acid Mothers Temple, one iritantne s limunadom, iza i slušali poglavicu zagrebačkog mod plemena kako nam priča o Omladinskim festivalima u Subotici prije frtalj stoljeća.
Sišli smo do rijeke, večeras sam i ja bio dolje, komarci me izgrizli nisu iako se nisam autanazirao, ljepše je sve udvjesto... Valja nama preko rijeke, ponekad, no ima onih lijepih ljetnih večeri kada je uistinu dovoljno i samo sići do nje.
|