Zdenkov kulturni kombi

četvrtak, 30.03.2006.

Zemlja nijemih ljudi

Kako lijepo naše narodno ime kaže, gore gdje sam bio zadnjih dana žive neki nijemi ljudi, oni koji ne znaju govoriti da te ceo svet razume, ukratko Nijemci. Doduše, trenutno ondje u podjednakoj mjeri žive i Arapi, Crnci i Kinezi (Holandeze baš i nisam primijetio), kao i raznorazne pigmentom manje uočljivo definirane podvrste Homo sapiensa (L.) Te su i oni i Nijemci sve manje nijemi, a sve se više služe lingua francom suvremenog svijeta, odnosno engleskim, na moje veliko zadovoljstvo. Još jedan sjajan rezultat ovog melting pota jest poveći broj izrazito zgodnih žena po ulicama, pogotovo za nekoga kome su, poput nekog debelog i ćelavog tipa uočenog u Stuttgartu, Frankfurtu i okolici ovih dana, nebjelačka stvorenja ženskog spola odavno, a tamnoputa bjelačka (tipa Turkinje, Filipinke, Arapkinje...) otprije nekoliko dana novotkriveni fetiš.

Prvi sam puta proveo nešto više vremena u Njemačkoj, onih nekoliko sati na frankfurtskom aerodromu prije ponešto godina ne vrijedi ni računati. Ostao sam ugodno iznenađen, Stuttgart se doima ugodnim i lijepim gradom koji na prvi pogled, možda zbog dolaska proljeća, možda zbog poveće količine gastarbeitera, dosta izrazito živi na ulici - što je detalj koji mi se gotovo uvijek i gotovo svugdje sviđa. Ima i ponešto prirode, mahom u šumovitom obliku, što sumnjam da bih vidio da sam išao dalje na zapad. No, zato je sjeverna Bavarska kraj posve po mom ukusu, tijekom dvjestotinjak kilometara vožnje autocestom od Frankfurta prema Nurnbergu nekih 70% vremena čovjek je okružen šumetinama. Sjajno. Dakako, okružen je i drugim automobilima - njemačke su autoceste i za ni po čemu posebnih proljetnih dana u svako vrijeme nakrcane vozilima otprilike ili više nego naše za najjače turističke sezone. Vozio sam se po talijanskim, francuskim, austrijskim... Ali ništa nije usporedivo s ovom njemačkom gužvom.

Nasreću, osim posla imao sam i podosta slobodnog vremena, čiji sam lavovski dio potrošio na razgledavanje muzeja. Dakako, onih sa starim automobilima. Što znači da ćete ovdje u dogledno vrijeme mahom viđati slike iz njih. No, o tom potom, sada mi se još ne da... Ukratko, moji su dojmovi o Njemačkoj vrlo pozitivni i nije mi baš posve jasno zakaj su ti mamlazi svojim Vaterlandom bili toliko nezadovoljni i nezadovoljeni da su pokrenuli dva velika rata i željeli se proširiti gore nego moja škemba nakon nekoliko dana izloženosti njemačkim pivama i više nego obilatoj (a usput i odličnoj) kuhinji naše domaćice, gospođe Danice. No, dosta zasad, valja se odmoriti od ovog niza putovanja, vrlo brzo slijede nova: Rusija, Amerika, Monako... I, nadam se, najesen Kina. Ovo je, očigledno, godina u kojoj ću se više naputovati nego u svima dosadašnjima zajedno. I nije da se žalim previše.

- 11:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.03.2006.

Kad se vrnem iz Frankfurt na Majnu

...objavit ću idući blog.
Negdje potkraj drugog tjedna, valjda.
Dotada, auf wiedhersen.
Frankfurt i Stuttgart zovu.

- 21:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 18.03.2006.

Planica

Sunce li mu jebem, opet sam se napio ko kreten.
Ko i svake godine.
Bilo je savršeno.
Na povratku, nisam razbio auto.
Ni ostao bez dozvole.
Što više mogu tražiti?

Dodatak dan kasnije. Slika pobjednika Planice, njegove najveće hrvatske obožavateljice, i još se neki tip nasro tu sa strane.

- 21:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.03.2006.

Večeras je naša Pešta!

Na prvom se prvenstvu Rvacke u curlingu okupilo malobrojno, ali probrano društvance. Četiri kluba s po četiri igrača, dva od njih su poveli i rezervu, a bili su prisutni još kamerman, zapisničarka/mjeriterica vremena i nas dvojica "čistokrvnih" navijača, čije su se dužnosti mahom sastojale od pribavljanja klope i cuge za (klopi, cugi i curlingu) predane igrače CK Čudnovati čunjaš, davanje znakova podrške kroz staklo i studiozno proučavanje načina igre i položaja tijela igrača. Ovo zadnje smo mahom analizirali na igračicama jedinog ženskog kluba na natjecanju, dakako. Bilo je i nekoliko Mađara u našoj blizini, no to je, koliko sam primjetio, posve uobičajena pojava u Budimpešti, te sam ih odlučio preskočiti u nabrajanju.

Iako sam jedan od osnivača i krsni kum Čudnovatog čunjaša, do sada sam izbjegavao treninge, iz nekoliko razloga. Ponajprije zato što nikada nisam gledao dotični sport više od minute, što sve do ovog vikenda nisam imao pojma o pravilima i načinu bodovanja, a ponajviše zbog podloge na kojoj se odvija. Jer, gledajte, ja istinski mrzim led. Protiv hladnoće nemam ništa protiv, suhe zime su mi skroz ok, ali snijeg i led uistinu ne podnosim, i volio bih da ih nikada više ne moram gledati, a pogotovo ne hodati ili voziti po njima. I sada da dragovoljno idem vježbati sport na ledu? Ma, nema šanse. Iako, priznajem, nakon Budimpešte sam postao dovoljno zaintrigiran da bih volio makar probati. Doduše, uz termin treninga ponedjeljkom neznatno prije ponoći u gradu od kojeg sam udaljen tridesetak kilometara, nekako mi se čini da su šanse i dalje minimalne, ako i tolike.

No, curling jest zanimljiv sport i bilo mi je skroz ok gledati ga. Pogotovo vidjevši da se uloženi trud isplatio i da je ostvarena prva, povijesna pobjeda. Najednom, to je prestala biti samo zajebancija i, iako je i dalje, pogotovo tijekom vikenda, ostala DOBRA zajebancija (Ribafish je opisao detalje na blogu, pa se meni ne da ponavljati), ušao je i novi, ozbiljniji element u čitavu priču. Jedina je zamjerka vezana za termin: u subotu se nismo smjeli neumjereno zapiti, pošto se turnir održavao u nedjelju. A u nedjelju smo morali odmah natrag, te nismo mogli pošteno proslaviti. Mogu zamisliti kakva bi fešta bila da se sve skupa zbivalo u subotu! Pjevali bismo "Večeras je naša Pešta, večeras se curling hakla, nek se kliže, nek se baca, svaka kegla centar takla." Doduše, i ovako sam izazvao zbunjene poglede Mađara i zapisničarke zarevavši: "I stounom, i ledom, i partfišem u glavu, udari, razvali za Čunjaševu slavu." Neka, drugom prilikom...

Nego, vrijeme curi: prijave za Planicu na Ribafishevom blogu! Link je lijevo. Dakle: Leve iti da.

- 14:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

In pivo veritas

I među nama, članovima Društva prijatelja piva, ponovo je pokrenuta ona vječna rasprava: mislimo li, uistinu, zato što smo pivoljupci, da je taj eliksir života bolji od megapopularnog i svugdje obožavanog vina. Počeo sam ovo pisati kao odgovor na mail, da bih u jednom trenutku shvatio kako je to dovoljno opća tema da je radije preuredim za blog.

Vrhunsko vino jest bolje od bilo kojeg piva, ali unutar razreda prosječnih primanja piva koje si možemo priuštiti bolja su od vina. Ja sam, ne iz snobizma, nego zato što ne valjaju, prestao piti vina kojima je cijena butelje ispod 40-50 kuna (uz vrlo malo iznimaka) - a i za tu cijenu, realno, u najboljem slučaju mogu dobiti tek solidno vino. Za ono stvarno dobro morao bih dati minimalno nekoliko stotina kuna po butelji, što ni u ludilu ne namjeravam. S druge strane, jako dobra piva prostiru se uzduž čitave cjenovne skale, od 6-7 kuna naviše, bez pravog pravila. Također, valja napomenuti da su i najgora piva koja sam pio osjetno bolja od gomile najgorih vina koje sam imao nesreću probati. Recimo da, ako vino ima skalu kvalitete od 1 do 100, da pivo ide od 15 do 60. Pri čemu cijene dobrog piva rastu u najgorem slucaju aritmetičkom progresijom, ako uopće, dok cijene dobrog vina rastu geometrijskom.

To je ključni problem: kvaliteta vina je prepoznata, naplaćena i preplaćena. Pivo je, s druge strane, i dan danas prihvaćeno kao napitak za plebs i samim time i cijene su mu prilagođenije istom. Jedna od ideja Društva prijatelja piva jest promicanje pivske kulture, ne želimo da se nas pivoljupce shvaća kao pijandure, dok su vinoljupci otmjena gospoda, connossieuri. Što možda i nije toliko dobra ideja - želimo li uistinu da ona jako dobra piva koja danas plaćamo po 20-30 kuna odu na duplo veću svotu zbog ulaska u modu? Želim li zamišljati svijet u kojem Velebitsko ili češke masovke koštaju po dvadeset i više kuna? Ne moram se nikakvoj ženi ili curi opravdavati što volim popiti (premda sumnjam da kod čišćeg spola može pomoći i najbolja berba Chateau Laffitea - i opet ćeš ispati pijandura.) Sadašnja je situacija zapravo, zanemarimo li premalen izbor na našem pivskom tržištu, rekao bih vrlo dobra.

- 09:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>