Kako lijepo naše narodno ime kaže, gore gdje sam bio zadnjih dana žive neki nijemi ljudi, oni koji ne znaju govoriti da te ceo svet razume, ukratko Nijemci. Doduše, trenutno ondje u podjednakoj mjeri žive i Arapi, Crnci i Kinezi (Holandeze baš i nisam primijetio), kao i raznorazne pigmentom manje uočljivo definirane podvrste Homo sapiensa (L.) Te su i oni i Nijemci sve manje nijemi, a sve se više služe lingua francom suvremenog svijeta, odnosno engleskim, na moje veliko zadovoljstvo. Još jedan sjajan rezultat ovog melting pota jest poveći broj izrazito zgodnih žena po ulicama, pogotovo za nekoga kome su, poput nekog debelog i ćelavog tipa uočenog u Stuttgartu, Frankfurtu i okolici ovih dana, nebjelačka stvorenja ženskog spola odavno, a tamnoputa bjelačka (tipa Turkinje, Filipinke, Arapkinje...) otprije nekoliko dana novotkriveni fetiš.
Prvi sam puta proveo nešto više vremena u Njemačkoj, onih nekoliko sati na frankfurtskom aerodromu prije ponešto godina ne vrijedi ni računati. Ostao sam ugodno iznenađen, Stuttgart se doima ugodnim i lijepim gradom koji na prvi pogled, možda zbog dolaska proljeća, možda zbog poveće količine gastarbeitera, dosta izrazito živi na ulici - što je detalj koji mi se gotovo uvijek i gotovo svugdje sviđa. Ima i ponešto prirode, mahom u šumovitom obliku, što sumnjam da bih vidio da sam išao dalje na zapad. No, zato je sjeverna Bavarska kraj posve po mom ukusu, tijekom dvjestotinjak kilometara vožnje autocestom od Frankfurta prema Nurnbergu nekih 70% vremena čovjek je okružen šumetinama. Sjajno. Dakako, okružen je i drugim automobilima - njemačke su autoceste i za ni po čemu posebnih proljetnih dana u svako vrijeme nakrcane vozilima otprilike ili više nego naše za najjače turističke sezone. Vozio sam se po talijanskim, francuskim, austrijskim... Ali ništa nije usporedivo s ovom njemačkom gužvom.
Nasreću, osim posla imao sam i podosta slobodnog vremena, čiji sam lavovski dio potrošio na razgledavanje muzeja. Dakako, onih sa starim automobilima. Što znači da ćete ovdje u dogledno vrijeme mahom viđati slike iz njih. No, o tom potom, sada mi se još ne da... Ukratko, moji su dojmovi o Njemačkoj vrlo pozitivni i nije mi baš posve jasno zakaj su ti mamlazi svojim Vaterlandom bili toliko nezadovoljni i nezadovoljeni da su pokrenuli dva velika rata i željeli se proširiti gore nego moja škemba nakon nekoliko dana izloženosti njemačkim pivama i više nego obilatoj (a usput i odličnoj) kuhinji naše domaćice, gospođe Danice. No, dosta zasad, valja se odmoriti od ovog niza putovanja, vrlo brzo slijede nova: Rusija, Amerika, Monako... I, nadam se, najesen Kina. Ovo je, očigledno, godina u kojoj ću se više naputovati nego u svima dosadašnjima zajedno. I nije da se žalim previše.
Post je objavljen 30.03.2006. u 11:26 sati.