Na prvom se prvenstvu Rvacke u curlingu okupilo malobrojno, ali probrano društvance. Četiri kluba s po četiri igrača, dva od njih su poveli i rezervu, a bili su prisutni još kamerman, zapisničarka/mjeriterica vremena i nas dvojica "čistokrvnih" navijača, čije su se dužnosti mahom sastojale od pribavljanja klope i cuge za (klopi, cugi i curlingu) predane igrače CK Čudnovati čunjaš, davanje znakova podrške kroz staklo i studiozno proučavanje načina igre i položaja tijela igrača. Ovo zadnje smo mahom analizirali na igračicama jedinog ženskog kluba na natjecanju, dakako. Bilo je i nekoliko Mađara u našoj blizini, no to je, koliko sam primjetio, posve uobičajena pojava u Budimpešti, te sam ih odlučio preskočiti u nabrajanju.
Iako sam jedan od osnivača i krsni kum Čudnovatog čunjaša, do sada sam izbjegavao treninge, iz nekoliko razloga. Ponajprije zato što nikada nisam gledao dotični sport više od minute, što sve do ovog vikenda nisam imao pojma o pravilima i načinu bodovanja, a ponajviše zbog podloge na kojoj se odvija. Jer, gledajte, ja istinski mrzim led. Protiv hladnoće nemam ništa protiv, suhe zime su mi skroz ok, ali snijeg i led uistinu ne podnosim, i volio bih da ih nikada više ne moram gledati, a pogotovo ne hodati ili voziti po njima. I sada da dragovoljno idem vježbati sport na ledu? Ma, nema šanse. Iako, priznajem, nakon Budimpešte sam postao dovoljno zaintrigiran da bih volio makar probati. Doduše, uz termin treninga ponedjeljkom neznatno prije ponoći u gradu od kojeg sam udaljen tridesetak kilometara, nekako mi se čini da su šanse i dalje minimalne, ako i tolike.
No, curling jest zanimljiv sport i bilo mi je skroz ok gledati ga. Pogotovo vidjevši da se uloženi trud isplatio i da je ostvarena prva, povijesna pobjeda. Najednom, to je prestala biti samo zajebancija i, iako je i dalje, pogotovo tijekom vikenda, ostala DOBRA zajebancija (Ribafish je opisao detalje na blogu, pa se meni ne da ponavljati), ušao je i novi, ozbiljniji element u čitavu priču. Jedina je zamjerka vezana za termin: u subotu se nismo smjeli neumjereno zapiti, pošto se turnir održavao u nedjelju. A u nedjelju smo morali odmah natrag, te nismo mogli pošteno proslaviti. Mogu zamisliti kakva bi fešta bila da se sve skupa zbivalo u subotu! Pjevali bismo "Večeras je naša Pešta, večeras se curling hakla, nek se kliže, nek se baca, svaka kegla centar takla." Doduše, i ovako sam izazvao zbunjene poglede Mađara i zapisničarke zarevavši: "I stounom, i ledom, i partfišem u glavu, udari, razvali za Čunjaševu slavu." Neka, drugom prilikom...
Nego, vrijeme curi: prijave za Planicu na Ribafishevom blogu! Link je lijevo. Dakle: Leve iti da.
Post je objavljen 16.03.2006. u 14:21 sati.