utorak, 30.10.2007.
150 kuna = 2 godine zatvora
Evo ovih dana je na naplatu stigao novi glupi zakon o kažnjavanju zbog posjedovanja najmanjih količina droga (čak nije ni važno kojih droga).
Momak je radi posjedovanja 150 kuna marihuane dobio dvije godine zatvora.
Sada ja pitam poštovane zastupnike koji su donijeli ovaj glupi zakon, bi li trebalo zatvoriti barem 50% stanovnika Lijepe Naše jer su svi imali nekakav doticaj s njom.
Netko je puši ili je pušio, netko je prodao trave za dvadeset kuna, netko je nekome odnio i koliko god ja ne opravdavam nekoga tko prodaje travu, kazniti nekoga za 150 kuna trave s dvije godine zatvora je suludo.
Umjesto da se natjera policiju da hvata veće ribe, ovaj zakon im služi da nabiju statistiku, prikažu kako su zatvorili bilijune dilera, a ustvari ništa nisu napravili jer ljudi koji će prodati 50 ili 100 kuna trave ima koliko želite.
Kada bi ovo bila neka prekršajna kazna, policiju bi se jednostavno natjeralo da se pozabave većim dilerima, organizatorima prodaje droge, jer dok se njih ne uhvati ništa se dobra nije desilo.
Zato bih molio promjenu ovog suludog zakona jer uskoro će pola države u bajbuk.
In memoriam
Frane Matošić 1918-2007
OD ONE momčadi Hajduka (Beara, Kokeza, Broketa, Luštica, Krstulović, Viđak, Arapović, Katnić, Ivo Radovniković, Bajdo Vukas i Frane Matošić) koja je pedesetih godina prošlog stoljeća oduševljavala jugoslavenskim i europskim travnjacima, ostao je samo još čuveni Vladimir Beara.
Naime, jutros u 89. godini života preminuo je legendarni kapetan Hajduka Frane Matošić.
Frane Matošić je rođen u Splitu 25. studenoga 1918. godine, a deset godina kasnije, 1928. počinje igrati u tad tek nešto više od decenije starom Hajduku i to na terenu pokraj čuvene kolibe barbe Luke Kaliterne.
Frane je debitirao u dresu Hajduka šest godina kasnije, protiv sarajevske Slavije, koju je Hajduk dobio rezultatom 14:0. Frane je upisao hat-trick i odmah dao do znanja svima da se radi o nesvakidašnjem golgeteru.
739 utakmica i 729 golova
Matošić je odigrao za Hajduk nevjerojatnih 739 utakmica, postigavši pritom fantastičnih 729 golova. S Hajdukom je osvojio titule prvaka Jugoslavije 1950., 1952. i 55. godine, a dvaput je bio i najbolji strijelac lige.
Za reprezentaciju Jugoslavije zabilježio je 16 nastupa i postigao šest golova, a 1957. godine trenirao je A-selekciju reprezentacije.
Bio je sudionik Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu i nositelj srebrne medalje. Osim bijelog hajdučkog dresa nosio je i onaj beogradskog BSK-a godinu dana i onaj talijanske Bologne. Kasnije je postao i trener Hajduka, a jedno vrijeme i predsjednik.
"Žao mi je što Stankovića nisam udario i jače"
Stari(ji) navijači Hajduka na mlađe generacije su prenosili bezbrojne Matošićeve sentence i anegdote koje su svjedočile o fanatizmu kojeg je iskazivao u igri i kojeg tako kronično nedostaje današnjim Hajdukovim igračima.
Posebno mjesto zauzima i legendarna utakmica protiv Crvene Zvezde u listopadu 1950, za koju je vezan nastanak i osnivanje Torcide. Gosti iz Beograda su poveli, a u burnoj utakmici punoj grubosti, pa čak i tuče među igračima, Hajduk je preokrenuo i pobjedio sa 2:1.
Najžešći fizički obračun se odigrao upravo između Matošića i Zvezdaša Branka Stankovića, a zbog toga što je raspalio protivnika, Matošić se našao pred partijskom komisijom, pred kojom je "u svoju obranu" iznio sljedeće: "Žao mi je što Stankovića nisam udario i jače.
Ove istrage ne bi ni bilo da Zvezda nije izgubila", nakon čega su drugovi zatražili da ga se isključi iz Partije.
Legendarni Hajdukov kapetan traku je naslijedio od brata Joze, a među igračima i navijačima je važio za neupitni i najveći autoritet, na terenu i izvan njega, a što se tiče borbenosti i posvećenosti "bilom dresu", također mu do danas nema premca. Suvremenim igračima zamjerao je samo jedno, nešto bez čega nogomet gubi svoju ljepotu.
"Najgore je što igračima nedostaje tehnike, rekao bih da se bez osnovne škole ne može igrati nogomet" - svojedobno je primijetio Matošić,
Čuvena je i njegova rečenica, koju bi mnogi naši današnji igrači i klubovi mogli usvojiti.
Igrajući tada protiv gotovo nepobijeđene engleske reprezentacije, Matošić napominje: "Nismo se bojali ni njihovih imena ni slave njihova baluna. Kad izađeš na teren, ne treba se baš nikoga bojati".
Evo kako je to izgledalo pred važne utakmice Hajduka(izvadak iz Smojine "Hajdučke legende").
"Pred nastupe, u svlačionici strogi kapetan Matošić gledao je mlade igrače kako oblače bijelu majicu i pitao bi ih redom:"Jeste li spremni". "Igrat ćemo šjor Frane", odgovorili bi mu u jedan glas. "Ma ne pitam ja hoćete li igrat, nego hoćete li se borit?"
Frane je dopuštao da se ponekad može odigrat slabo, ali nikako nije mogao zamislit da se može igrati neborbeno, mlako, bez bolje i žara. Svaka utakmica za njega bila je bitka u kojoj se voljom i zalaganjem može pobijediti i puno boljeg od sebe i dok traje ta bitka do posljednjeg zvižduka igrač se ne smije miriti sa porazom."
ponedjeljak, 29.10.2007.
Splitski sajam SASO
Nakon nekoliko dana ponovno se javljam. Posao je razlog zbog kojeg me nije bilo.
Malo o upravo završenom splitskom sajmu SASO.
Prvo da kažem da je on nešto neophodno na ovom području i da bih preporučio svakoj firmi koja drži do sebe da se tamo izlaže. Pohvale organizatoru na silnom trudu, ali bilo je i po mom mišljenju manjkavosti koje se mogu izbjeći uz malo truda.
Pa krenimo.
1. Sanitarni čvorovi su katastrofa, skliski, nakošeni, svuda voda curi, a o urednosti da ne trošim riječi
2. Iz kojeg razloga nema natpisa iz koje hale u koju halu se ulazi. Ovako se nema orijentacije.
3. Na dosta mjesta jednostavno propadate u podu. Pod je loše spojen i osjećate se kao da skačete.
4. O samom prostoru na kojem se to nalazi je bespotrebno pričati jer Split treba jedan sajamski prostor.
5. Trebalo bi srediti zbrku s halama, jer kako su se poslovni darovi našli u hali s energetikom, a u halama 1-4 je bilo svega i svačega.
6. I najgori detalj od svih su kafići gdje ne možeš dobiti pristojnu kavu, gdje su konobari nesposobni (čast iznimci), i gdje janjetinu i prasetinu ne bih jeo ni da mi je poklone.
Možda ima još detalja ali ovo su bitniji.
utorak, 23.10.2007.
Bacanje magle u oči i kukavice na djelu
Sinoć emisija OTVORENO.
Tema: gospodarstveni programi stranaka
Gosti: petorica stručnjaka koji su predstavljali svoje programe
Epilog: malo toga suvisloga što je rečeno jer 5 ljudi ne može normalno raspravljati i u 50 minuta nešto reći ili objasniti.
Iz kojeg razloga to pišem.
Iz razloga što je ovo bilo po pravilima koji su na snazi za naredne izbore. Svakome isto pitanje. Ima minut-dva da nešto reče i gotovo. Bacanje prašine u oči.
Koje koristi za prosječnog gledatelja koji pokušava nešto shvatiti. Nema normalnog sučeljavanja, dim, prašina i magla je sve što može vidjeti iz ovih emisija.
A zamislite sudjelovali su vjerojatno najkompetentniji ljudi za gospodarstvo koje stranke imaju. Zamislite što će biti kad dođu neki drugi koji niti ne znaju što govore.
Još nešto i o Latinici.
Tema: zdravstveni sustav
Gosti: jedan HZZO-ovac, par liječnika i nekoliko predstavnika bolesnika, nikoga iz ministarstva zdravstva
Pitanje koje se nameće nakon zadnje dvije Latinice je: zar su u vladi samo kukavice koje niti ne pokušavaju braniti ono što rade, što rade ministri zaduženi za resore zdravstva i policije (prošla je bila o kornatskoj tragediji, nikoga iz MUP-a nije bio), zar je ovo način na koji se raspravlja o radu ili neradu u zadnje 4 godine ili kako poboljšati stanje u kojem smo se našli.
Šaljući neke pomoćnike, neka se puca po njima, a oni ako nešto obrane. Ako ne, manja je šteta, možda ih se neće povezati s nama.
ponedjeljak, 22.10.2007.
Zašto je uhićen Peratović
Eto napokon smo saznali kako radi i državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH).
Nakon što su uhitili novinara Željka Peratovića, I nakon što je nakon toga izbio skandal priličnih razmjera i kao i uvijek kod nas za to nema odgovornih saznali smo da je Peratović uhićen iz čiste gluposti.
Izjava DORH-a. Nakon saznanja razloga za uhićenje za čudno mi je zašto nije ostao u zatvoru bar mjesec-dva dana, ali kao što je netko primijetio, idemo na bolje.
Prije 10 godina bi nestao i negdje zaronio, a sada ga je samo uhitilo, kao što vidimo napredak je očit. Za još dvadeset do trideset godina biti ćemo na pravom putu za civilizirano društvo.
petak, 19.10.2007.
Jedna mudroslovica
Danas mi se ne piše vele pa evo jedna mudroslovica.
Ima mnogo načina da napredujemo. Prvi je toliko jednostavan da me je sram uopće ga spominjati: potroši manje nego što zaradiš.
Paul Clitheroe
četvrtak, 18.10.2007.
Easy money
Svi mi želimo biti bogati. I iako nas dobra, stara izreka uči da “Novac ne može kupiti sreću,” a istraživanja u psihologiji pokazuju da nakon određenog minimuma materijalno bogatstvo ima tek neznatan uticaj na osobno zadovoljstvo, privlačnost novca u ljudskom društvu ostaje konstanta.
Mene je učilo od malih nogu da samo radom možeš steći nešto ako se ne želiš baviti kriminalom (nema kruha bez motike).
Kako govori jedna stara izreka ’’ U radiše svega biše, u štediše i još više’’.
Ovu izreku sam stavio zbog sljedeće priče.
Poznanik mi je upao u dugove, par tisuća eura, plus imao je kredita prilično tako da nije mogao od plaće mnogo uštediti. I logičan korak je raditi mukotrpno, ako treba i dva posla I malo po malo štedjeti i tako vraćati novac. E, sada stupa na scenu poduzetnik u njemu koji smatra da se sve može vratiti u par mjeseci jer je ovaj koji izlazi iz kafića rekao da kafić odlično radi ali da on nema volje zarađivati pa eto ako on želi može ući u prostor.
Ovaj naivan kakav je, ne misli glavom i juriš u blagostanje. Dakako nakon par mjeseci radeći dva posla, na jednom dobije normalnu plaću, u kafiću izgubi i ono što ovamo dobije. Usput dođe do svih prekoračenja na karticama jer nikad nije znao s njima baratati i taj dug odjedanput nije par tisuća nego sam đava zna koliko.
I sad gleda u nebo i moli za pomoć.
Nažalost, stečaj ne može objaviti.
"Lak novac" i zašto se želimo obogatiti preko noći’’
Svi mi želimo biti bogati. I iako nas dobra, stara izreka uči da “Novac ne može kupiti sreću,” a istraživanja u psihologiji pokazuju da nakon određenog minimuma materijalno bogatstvo ima tek neznatan uticaj na osobno zadovoljstvo, privlačnost novca u ljudskom društvu ostaje konstanta.
Mene je učilo od malih nogu da samo radom možeš steći nešto ako se ne želiš baviti kriminalom.
Kako govori jedna stara izreka ’’ U radiše svega biše, u štediše i još više’’.
Ovu izreku sam stavio zbog sljedeće priče.
Poznanik mi je upao u dugove, par tisuća eura, plus imao je kredita prilično tako da nije mogao od plaće mnogo uštediti. I logičan korak je raditi mukotrpno, ako treba i dva posla I malo po malo štedjeti i tako vraćati novac. E, sada stupa na scenu poduzetnik u njemu koji smatra da se sve može vratiti u par mjeseci jer je ovaj koji izlazi iz kafića rekao da kafić odlično radi ali da on nema volje zarađivati pa eto ako on želi može ući u prostor.
Ovaj naivan kakav je, ne misli glavom i juriš u blagostanje. Dakako nakon par mjeseci radeći dva posla, na jednom dobije normalnu plaću, u kafiću izgubi i ono što ovamo dobije. Usput dođe do svih prekoračenja na karticama jer nikad nije znao s njima baratati i taj dug odjedanput nije par tisuća eura nego duplo.
Glavni problem glavnog junaka ove priče je što nije cjenio 1 kunu. Jer on je smatrao da kad ima 100 kuna da nema ništa i tako bi tih sto kuna nestalo.
Onog momenta kad shvati da jedna kuna ima svoju vrijednost, tada će vjerojatno i početi vraćati dugove.
Poanta je da stvarno rijetki dobiju na lotu, a još rjeđi su se s time usrećili, zato cijenimo što imamo i preko rada uz dobru organizaciju možda nešto i bude.
srijeda, 17.10.2007.
Malo o asocijaciji u koju smo ušli, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Evo malo o vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Da znamo u što smo ušli, i da vidimo vrijedi li to išta za ovu državu.
Vijeće sigurnosti je najmoćniji organ među glavnim organima Ujedinjenih nacija. U skladu sa UN-ovom Poveljom ovo Vijeće snosi glavnu odgovornost za ispunjavanje glavnog zadatka Organizacije, obezbjeđivanja mira i sigurnosti u svijetu. Ovakva nadležnost čini Vijeće sigurnosti jedinstvenim tijelom u oblasti međunarodne politike.
Kao što dijagram pokazuje, Vijeće sigurnosti sastoji se od 15 članova, pri čemu su 5 država - Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD - stalni članovi Vijeća i time im pripada posebna pozicija. Deset ostalih članova Vijeća bira Generalna skupština na period od dvije godine. Pritom se svake godine bira po pet ostalih članova Vijeća, tako da se njegov sastav mijenja svake godine.
Regionalni ključ za raspodjelu mjesta ostalih članova Vijeća:
3 afričke države
2 azijske države
2 južnoameričke države
2 zapadnoevropske i druge države
1 istočnoevropska država
Odluke u proceduralnim pitanjima se donose potvrdnim glasanjem devet članova. Prilikom glasanja o svim ostalim pitanjima postoji začkoljica da se potvrdno moraju izjasniti svi stalni članovi Vijeća kako bi odluka bila usvojena.
Time Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD imaju pravo na veto.
Ovakav poseban položaj pet stalnih članova Vijeća sigurnosti predstavlja najvažniju posebnost sistema Ujedinjenih nacija, koji u sebi sjedinjava različite osnovne principe. S jedne strane je to jednakopravnost svih suverenih država u Generalnoj skupštini ("jedna država - jedan glas"), a sa druge strane se kroz direktorij pet stalnih članova Vijeća sigurnosti osjeća nasljeđe poretka velesila iz 19. stoljeća.
Vijeće sigurnosti "može da ispituje svaki spor ili svaku situaciju koji bi mogli da dovedu do zategnutosti na međunarodnom planu ili da prerastu u spor i može u svakoj fazi spora ili situacije preporučiti odgovarajuće postupke ili metode uređenja.
U skladu sa poglavljem VI, uloga Vijeća ostaje savjetodavna, a to je uloga moderatora. Poglavlje VII predviđa upotrebu prisile putem Vijeća sigurnosti. U skladu sa članom 39, Vijeće mora da odluči o tome da li u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija.
Ukoliko Vijeće sigurnosti dođe do zaključka da u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija, ono može da preporuči odgovarajuće mjere za okončanje ove situacije ili spora. Vijeće može da naloži sprovođenje prinudnih mjera u cilju izvršenja njegovih odluka. U skladu sa članom 41, pri tome može da bude riječi o djelimičnim ili potpunim sankcijama, prije svega u oblasti ekonomije, a po članu 42. mogu se odrediti i mjere upotrebe oružane sile u cilju nametanja mira (...).
Preuzeo od Dadalosa.
Sve ovo izgleda idilično. Ali mene zanima što je ovo vijeće radilo kad se ovdje ratovalo, u Afganistanu kad se ratovalo, sada se ratuje u pola Afrike.
Što to koči ovo vijeće da donese odluku da se nekoga spriječi da ratuje.
Inače smatram da je ovo uspjeh Hrvatske, kako se za njega izborila nemam pojma, ustupci koji su načinjeni zbog ovoga, tek će vjerojatno doći na naplatu.
ponedjeljak, 15.10.2007.
Kornatska tragedija, još jedan čin
Latinica 15.10.2007.
Tema: Kornatska tragedija
Ne ulazeći tko je kriv za tragediju jer ja to neznam. Znam činjenice koje znaju mnogi i na meni nije da ih procjenjujem jer mnogo činjenica također i neznam.
U Latinici su sudjelovali obitelji žrtava, predstavnici vatrogasaca, bivša ministrica zdravstva gđa. Rukavina (dala ostavku zbog osjećaja odgovornosti prije 4-5 godina zbog afere Baxter iako nije bila kriva, tvornica je proizvela neispravne dijalizatore), a nije sudjelovalo, a bilo je zvano nekoliko kukavica iz ministarstva unutarnjih poslova (najsmješniji lik u hrvatskoj politici Kirin) i ravnatelj državne uprave za zaštitu i spašavanje (služba 112, Poldrugač). Izgovor je bio da još nemaju rezultate istrage. Inače istraga traje već 45 dana i vjerojatno kako to u nas ide neće nikad niti gotova.
U nas u zadnje vrijeme glavni izgovor je istraga traje i pustimo službe da odrade posao. To bi bilo idealno kada bi se te istrage radile neovisno i kad bi ih radili stručnjaci. Kako to u nas nije moguće, ni te rečenice nemaju baš smisla.
Inače taj isti Poldrugač je vatrogasnu sezonu prije mjesec dana proglasio uspješnom, a ministar Rončević je kornatsku tragediju u Gospiću na nekom skupu nazvao nevažnom.
Inače Poldrugačev sin je oženio kćer Sanaderova najboljeg prijatelja Marija Zubovića.
Najlakše je nakon tragedije odbiti pričati o nečemu o čemu si odgovoran.
Ako si na čelu nekog sustava koji ne funkcionira minimalno je da osjećaš odgovornost za nefunkcioniranje sustava i da snosiš posljedice za tako nešto. U ovom slučaju davanje ostavke je najmanje što možeš napraviti, da bi bar donekle sačuvao obraz, a neovisna istraga će ostalo utvrditi.
Nedavanje ostavke, odbiti sudjelovati u emisiji o kornatskoj tragediji govori sve što itko treba znati o ljudima koji su na čelu MUP-a i državne uprave za zaštitu i spašavanje (Kirin, Poldrugač).
Dvojac bez kormilara
Mjesec i nešto sitno dana pred izbore, a dvije najjače stranke grcaju u problemima. Od kampanje zasad ništa.
HDZ u problemima radi Haaga i svih ostalih idiotarija koje su napravili, a SDP ima samo jedan problem, a on se zove Zagreb. Ono što je bila najjača karta SDP pretvorilo se u najveći problem, jer bez problema koji se trenutno nalazi u Zagrebu (najviše voda, onda Kupska...doduše nešto problema zadaje i Jurčić), a HDZ bi se teško branio.
Ovako HDZ ne može pucati jer nema sa čime (krasno potkupljivanje glasača s ovim predizbornim darovima, žalosno je da nakon 4 godine vladavine nemaju veći adut od potkupljivanja glasača).
Pretpostavka je da će zatišje trajati još malo, a tada je scenarij ovakav.
SDP napada i predstavlja svoj plan za razvoj Hrvatske, a HDZ se brani tezom da su sve stranke jednake (isto korumpirane i da nema razlike između jednih i drugih), a da su oni ipak potplatili ljude da glasaju za njih, a da ovi drugi nisu.
Osim ovoga na CNN-u ima krasan primjer pravosuđa u Hrvata.
subota, 13.10.2007.
Pogled sa visoka
Javio se ovih dana Duje Draganja i umjesto da se pokrije ušima, on soli pamet građanima koji se razlikuju od njega.
Da malo podsjetim na životni put proslavljenog sportaša.
Iz splitskih klubova prelazi u riječko Primorje (zbog novca da pojednostavimo), iz Rijeke ide u Ameriku (obrazovanje i novac), tada već postaje svjetski priznat i trbuhom za kruhom ide u Katar, hoće promijeniti državljanstvo za vreću dolara i postati Kataranin, kada mu se to izjalovilo vraća se u Hrvatsku gdje mu se ispunja svaka želja u nadi da nas neće opet namagarčiti.
Sada opet iz riječkog Primorja ide u Zagreb, opet trbuhom za kunama (nekome nikad nije dosta). I što se mene tiče zasad je sve regularno, netko želi novac i tu mu se ne može ništa reći.
E sad se on javi da je u Splitu mentalitet malog grada i još neke gluposti.
Boli mene briga kakav je mentalitet u Splitu, ali gdje se našao svjetski putnik i trgovac da soli pamet ljudima koji žive u Splitu, drugim malim gradovima ili selima.
Što se ne ugleda na Blanku Vlašić koja živi i radi u istom tom Splitu, u uvjetima koji su samo njoj poznati i opet se ne žali, a ima veću karijeru on dotičnog trgovca.
Duji želim da pliva i dalje, radi što njemu odgovara ali ga molim da ne soli pamet sa visoka jer na to nema pravo.
petak, 12.10.2007.
Počinje cirkus
Završio je jedan cirkus, a drugi veći počinje.
Naime završio je ili danas završava rad sabora za ovi mandat, a ubrzo počinje predizborna kampanja praćena na televiziji pod ovim našim fantastično ravnopravnim pravilima.
Kada nešto treba maskirati tu smo pravi stručnjaci.
Za 130-140 zastupnika prijavi se nekoliko tisuća kandidata, što redikula, što ozbiljnih kandidata ali u ovakvom praćenju kandidata svi ispadaju redikuli.
Nije on najgori ali samo sam njega našao
Zar ne možemo imati neko normalno praćenje kandidata, s normalnim emisijama u kojima se može jasno raspravljati.
Ovako imamo brdo obećanja ničim ne potkrepljenih, nejasnoća, doduše kako naši političari rade teško je očekivati nešto drugačije ali ipak.
Ako imamo pet ili deset ozbiljnih stranaka ili petnaest, zar se ne može organizirati sučeljavanja dotičnih stranaka, a na urednicima emisija je da zovu one za koje misle da su relevantni čimbenici u pojedinim izbornim jedinicama.
srijeda, 10.10.2007.
Vježbanje rata
Evo još malo (koja godina) i biti ćemo primljeni u NATO pakt. I sve je to divno i krasno ali mene zanima jedna stvar.
Ja svaki dan vidim brodove u moru, jedan, dva, tri ili više i to mi smeta.
Budi mi neugodne uspomene kada su slični brodovi imali na milost i nemilost cijelu našu obalu.
Shvaćam ja da se trenirati mora, imati vježbe da svi budu spremni za slučaj nužde ali me zanima moraju li se te vježbe odigravati u našem akvatoriju.
Kada nigdje na svijetu nema boljih uvjeta za vježbanje.
Iskreno nisam protiv integracija, ali valjda ne moraju svaku godinu vježbati između naših otoka.
utorak, 09.10.2007.
Odgovornost
CNN je objavio jedno pismo Zoranu Milanoviću. Kako se u potpunosti slažem s tim, ovdje je moje mišljenje.
U Zagrebu već nekoliko tjedana vlada opsadno stanje. Zagreb se urušava na sve strane.
Stvaraju se nova jezera, potoci, krateri, nestaju povijesno zaštićene zgrade, a pola Zagreba pije neispravnu vodu.
Kao i uvijek, kod nas se osnivaju povjerenstva koja ništa ne zaključuju i sada kada je kasno odgovorni viču da se čeka očitovanje struke koja se očituje obično kada je već kasno.
Na potezu je zagrebački šerif koji bi trebao osjećati odgovornost za nered u koji je grad došao.
Kako dotični vjerojatno ne osjeća odgovornost za događaje u Zagrebu, na potezu je SDP koji bi ga trebao sankcionirati bez obzira što je Zagreb jedna od većih karika u njihovom lancu.
Ako želite biti drugačiji, tako se i ponašajte.
ponedjeljak, 08.10.2007.
Braniteljski registar
Večeras je bila Latinica.
Tema: Braniteljski registar.
Epilog: Treba objaviti braniteljski registar.
Svaki branitelj je ponosan na svoj ratni put.
Ponosni nisu samo varalice.
Treba ispraviti nepravdu.
nedjelja, 07.10.2007.
Po čemu ćemo pamtiti ovu vladu?
Par mjeseci je do izbora.
Predsjednik i premijer se svađaju oko toga tko će govoriti u UN-u.
Oporba kritizira vladu.
Vlada potkupljuje birače.
Nakon ove četiri godine postavlja se pitanje po čemu će se pamtiti ova vlada?
Račanovu ćemo pamtiti po autocesti i izlasku iz izolacionizma.
Po europskoj uniji, teško, još nismo ušli.
Po NATO-u, još teže, samo šaljemo naše vojnike gdje SAD-u zatreba.
Po fantastičnom izvozu i izvoznoj ofenzivi, opet ne ide, izvoz više manje stagnira ili raste puno manje od uvoza .
Možda po rješavanju korupcije, opet teško jer ova vlada je vjerojatno upletena u najveći broj afera dosada ali pozitivno je da se barem piše o njima.
Po smanjenju poreza neće jer se nije smanjio.
Po fantastičnom učinku u turizmu također neće jer nije fantastičan.
Po povećanju proizvodnje također neće jer nam je država postala jedna velika trgovina.
Po organiziranoj spasilačkoj službi također nećemo, prije neorganiziranoj.
Što ostaje?
Haag. Ovu vladu ćemo pamtiti po Haagu i svime što nam je donio.
Ako ćemo je pamtiti po još nečemu molim vas da me podsjetite.
Hvala.
četvrtak, 04.10.2007.
Dostojanstvo naroda
Iz kojega razloga svatko šamara našu malu državu?
Zadnjih par godina svjedoci smo da nas šamaraju sa svih strana. Malo nas lupi europska unija, prilično u zadnje vrijeme Haag, pa onda dođe neki trećerazredni političar pa podijeli dva, tri šamar, malo Slovenci i tako konstantno.
Iz kojeg razloga se to događa?
Po mom mišljenju iz razloga što mi nikoga ne ošamarimo to jest zbog toga što jednostavno primamo šamare, i uopće se na njih ne osvrćemo. Još malo pa će nam dostojanstvo naroda biti nepoznat pojam.
Svatko tko se javio i kritizirao, prolazi bez opaske, HDZ se busa u prsa kad je u Hrvatskoj, kad ih se mora čuti u nekoj, isprika na riječi, pripizdini u nadi da će ovi zapamtiti kako su odlučni i kako komunjarama ne smijemo dati da vode ovu državu, pod cijenu državnog udara, slučaj Splitske Rive.
Sad se opet busaju u prsa, nakon što su sve generale otpremili, a da ovi nisu ni bili svjesni da su na putu za Haag.
Šaljemo vojnike u Afganistan, Jordan, sad ćemo u Irak čim malo jače dignu ton. Vojnici su nedovoljno opremljeni, i premalo ih je ali tko vodi brigu o tome.
Ovo ljeto su kao skoro i svako požari bili na sve strane. Mi imamo dva kanadera ispravna, ostala dva su na remontu i ne mogu letjeti. Iako držim da se drugome mora pomoći ako se ikako može, šaljemo pola naše flote, to jest jedan kanader, na 7-8 dana u Grčku, a cijela Europska unija šalje ih 7, a mi sposobni jedan i desu nam se Kornati (ne ponovilo se). Sve da bi nas netko potapšao po ramenu.
Slijedi slučaj ZERP-a ili neproglašavanja ribolovnog pojasa na Jadranu. Ne daju nam Slovenci koji jedva da imaju more, a proglasili su ZERP i Talijani koji su ga također proglasili, a mi ne smijemo.
I tako se lijepo skidaju gaće kad god netko nešto zatreba.
Zanima me da li ćemo doživjeti da jedan političar reče ne u interesu ove države.
srijeda, 03.10.2007.
Majka Tereza ili možda ne
Prvo malo o novom fomatu kasnovečernje emisije OTVORENO. Mislim da je trajanje otvorenog od 30 minuta jedan od većih promašaja novoustoličene urednice Novak Srzić Za pola sata ne da se ne može obraditi nijedna tema na normalan način nego akoimate nesposobne voditelje to se može pretvoriti u monolog.
Kao jučer na primjer.
Gostuje: Zdravko Mamić i još neki (nebitni)
Tema: Sve njegove verbalne akrobacije
Voditelj: Dijana Čuljak
Epilog: polusatni monolog Zdravka Mamića o njegovoj veličini
Dakle emisija je počela sa monologom Zdravka Mamića, nakon 10-15 minuta malo su se uključili nebitni likovi jer mu se nisu htjeli zamjerati, onda je on napao novinare 24 sata i kolumnistu Jutarnjeg lista Židaka koji se nisu mogli braniti jer nisu bili tu.
Onda je javila Dijana koju je Mamić ušutkao i nastavio veličanje. Nakon 15-20 minuta javila se opet voditeljica koja je rekla da nema veze o nogometu (kojeg đavla onda radi emisiju o temi o kojoj nema pojma, može li se barem kvalitetno pripremiti, ali njena priprema je bila 10 minutno gledanje zadnje Mamićeve akrobacije).
Zadnje Mamićeva verbalna akrobacija ako je netko nije gledao
Nakon toga opet Mamić i emisija je gotova. Gledajući emisiju mogli su komodno staviti da je to plaćeni oglas Zdravka Mamića.
Nakon emisije je on izgledao kao Majka Tereza.
Bravo za pravu voditeljicu koja jedino dobro izgleda, ali bi se trebala vratiti čitati vremensku prognozu na nekoj lokalnoj televiziji jer nije za ništa drugo.
utorak, 02.10.2007.
Sprd Splita
Ne mogu se ponovno ne osvrnuti na Hajduk, nekad veličinu, sada sprd Splita.
Nažalost, užasno me boli kad o tome pišem ili kad uopće na njega mislim.
Ovo stanje je posljedica višegodišnjeg nerada i nereda koje nije počelo sa Brankom Grgićem ali kod njega je sve eruptiralo.
Imao je sedam godina da sredi klub, a nakon njega klub doslovno ne funkcionira na niti jednoj razini. Umjesto da se sredi omladinska škola, ona je nestala, umjesto da okupi cijelu Dalmaciju oko sebe (Šibenik, Zadar, Dubrovnik, Omiš, Solin, Trogir...), da crpi igrače iz cijelog podneblja, i da ih ovi klubovi usmjeravaju prema njemu, on iz svojeg omladinskog pogona gubi igrače koji idu u inozemstvo, a o igračima iz ovih klubova da ne govorim.
Modrić mu je najbolji igrač najvećeg sportskog suparnika...
Igrači se dovode iz BiH, nemam ja ništa protiv toga ali igrač koji dođe mora biti samo pojačanje, a ne dopuna broja. Ove godine su dovedeni igrači zbrda zdola, koji vjerojatno jesu kvalitetni ali su skupi i toliko ih je došlo da to ne može odmah profunkcionirati. Da ne kažem da je domaćih malo ili nimalo.
U organizacijskom rasulu kakvo je doli ne može normalno raditi ni Capello, ni Mourinho, tako da bi i oni vrlo brzo odletili.
Oko kluba se okupljaju mafijaši, zgubidani i slično koji se grebu za jedno piće, a kamoli da nešto daju klubu.
U omladinskom pogonu na djelu je politika plati pa ćeš igrati što djeluje vrlo stimulativno za mlade nade.
Nakon svega ovoga čudo je da se ovo nije desilo i prije.
Kako riba smrdi od glave, najprije treba glavu očistiti, a onda sve ostalo zaraženo tkivo da bi Hajduk ponovno bio gdje mu je i mjesto.
