srijeda, 17.10.2007.
Malo o asocijaciji u koju smo ušli, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Evo malo o vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Da znamo u što smo ušli, i da vidimo vrijedi li to išta za ovu državu.
Vijeće sigurnosti je najmoćniji organ među glavnim organima Ujedinjenih nacija. U skladu sa UN-ovom Poveljom ovo Vijeće snosi glavnu odgovornost za ispunjavanje glavnog zadatka Organizacije, obezbjeđivanja mira i sigurnosti u svijetu. Ovakva nadležnost čini Vijeće sigurnosti jedinstvenim tijelom u oblasti međunarodne politike.
Kao što dijagram pokazuje, Vijeće sigurnosti sastoji se od 15 članova, pri čemu su 5 država - Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD - stalni članovi Vijeća i time im pripada posebna pozicija. Deset ostalih članova Vijeća bira Generalna skupština na period od dvije godine. Pritom se svake godine bira po pet ostalih članova Vijeća, tako da se njegov sastav mijenja svake godine.
Regionalni ključ za raspodjelu mjesta ostalih članova Vijeća:
3 afričke države
2 azijske države
2 južnoameričke države
2 zapadnoevropske i druge države
1 istočnoevropska država
Odluke u proceduralnim pitanjima se donose potvrdnim glasanjem devet članova. Prilikom glasanja o svim ostalim pitanjima postoji začkoljica da se potvrdno moraju izjasniti svi stalni članovi Vijeća kako bi odluka bila usvojena.
Time Kina, Francuska, Velika Britanija, Rusija i SAD imaju pravo na veto.
Ovakav poseban položaj pet stalnih članova Vijeća sigurnosti predstavlja najvažniju posebnost sistema Ujedinjenih nacija, koji u sebi sjedinjava različite osnovne principe. S jedne strane je to jednakopravnost svih suverenih država u Generalnoj skupštini ("jedna država - jedan glas"), a sa druge strane se kroz direktorij pet stalnih članova Vijeća sigurnosti osjeća nasljeđe poretka velesila iz 19. stoljeća.
Vijeće sigurnosti "može da ispituje svaki spor ili svaku situaciju koji bi mogli da dovedu do zategnutosti na međunarodnom planu ili da prerastu u spor i može u svakoj fazi spora ili situacije preporučiti odgovarajuće postupke ili metode uređenja.
U skladu sa poglavljem VI, uloga Vijeća ostaje savjetodavna, a to je uloga moderatora. Poglavlje VII predviđa upotrebu prisile putem Vijeća sigurnosti. U skladu sa članom 39, Vijeće mora da odluči o tome da li u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija.
Ukoliko Vijeće sigurnosti dođe do zaključka da u određenoj situaciji ili sporu postoji prijetnja miru, povreda mira ili agresija, ono može da preporuči odgovarajuće mjere za okončanje ove situacije ili spora. Vijeće može da naloži sprovođenje prinudnih mjera u cilju izvršenja njegovih odluka. U skladu sa članom 41, pri tome može da bude riječi o djelimičnim ili potpunim sankcijama, prije svega u oblasti ekonomije, a po članu 42. mogu se odrediti i mjere upotrebe oružane sile u cilju nametanja mira (...).
Preuzeo od Dadalosa.
Sve ovo izgleda idilično. Ali mene zanima što je ovo vijeće radilo kad se ovdje ratovalo, u Afganistanu kad se ratovalo, sada se ratuje u pola Afrike.
Što to koči ovo vijeće da donese odluku da se nekoga spriječi da ratuje.
Inače smatram da je ovo uspjeh Hrvatske, kako se za njega izborila nemam pojma, ustupci koji su načinjeni zbog ovoga, tek će vjerojatno doći na naplatu.
