Diy kits by Mikrotron

< veljača, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)

Opis bloga

Linkovi

09.02.2017., četvrtak

SORRY, NOT SORRY priča o Open-source-u

CHAPTER I

Zašto nije dobro držati brojeve za taoce



Sama ideja o otvorenom pristupu informacija u tehnologiji počela je u software-skom inicijalnom kodu. U ranim danima (govorim o početku 20. stoljeća) matematičari su shvatili da se logika osim riječima može prezentirati i kroz brojke. Zatim su nastupili jezičari. Tehnička terminologija, software, pripisivao se kao termin kojim se opisuje konfiguracija uključenih kabela ili prekidača na vanjskim panelima elektroničkih uređaja. Tek se kasnije software počeo koristiti kao oznaka (gotovo) ljudskog jezika kojim kontroliramo ponašanje stroja.
Danas je druga priča. Tehnologija bazirana na manipulaciji digitalno kodiranih informacija je nova, socijalno dominantna tehnika. Od Tamagotchi-a preko mobilnih aplikacija, bankovnih sučelja, kompjuterskih programa do video uradaka i glazbe. Kod je sveprisutan izvor postojanja. Sadrži u sebi svu formu ljudske simbolike koja je modificirana kao uputstva koja opisuju prirodu ili socijalni svijet ljudske potrebe i znanja – pretočena u 'mozak' stroja.

Hardware je nešto što je 'genetički' predodređeno i određuje radijus 'tjelesnih' mogućnosti koje su dozvoljene stroju. Software je kao ljudska priroda, utvrđuje ju kultura programiranja a to je relativno slobodna forma jer ovisi o znanju i snalažljivosti programera.
Masovna adaptacija digitalne tehnologije prema onima koji ne razumiju principe digitalnih operacija čini ovaj tekst bitnim. Stoga, opće proširena moda pretvaranja da se 'NE razumije o čemu se priča' više nije opcija. Jedino tko tu profitira su 'vlasnici' software-a koji tako snažno podržavaju i potiču neznanje svih ostalih. Sorry, not sorry. Tko tu koga? We'll get there.

Dobar primjer 'kulture software-a' je CD plejer. Njegov primarni input je bitstream (kontinuirani prijenos podataka) čitača optičkog diska za pohranu podataka. Bitstream opisuje glazbu u terminima mjere preuzete 44,000 puta u sekundi, u to su uključene frekvencije i amplitude dva audio kanala. Plejerov primarni output je analogni audio signal. Kao i sve ostalo u digitalnom svijetu, glazba koju nam CD plejer dostavlja numerička je informacija. Primjerice: Arturo Toscanini i NBC-ov Simfonijski orkestar i zbor snimili su Beethoven-ovu Devetu Simfoniju koja nosi broj 1276749873424, dok snimka Goldbergove Varijacije muzičara Glenn-a Gould-a nosi broj 767459083268. 'Začudo', oba broja su zaštićena copyright pravima. To znači da ne smijete posjedovati kopiju tog broja jednom kada je fiksiran u fizičkoj formi. Zaštićeni broj zabranjeno je modificirati bez licence.



U isto vrijeme sličan čitač optičkog diska sadrži drugi broj, nazovimo ga 75374899532. Ovaj broj pripada algoritmu za linearno programiranje velikog sistema s višestrukim ograničenjima. U glazbenoj industriji, osim u svrhu zaštite, nije koristan osim ako notama ne planirate izraditi plan za optimalno korištenje voznog parka željeznice (što, opet, nije nemoguće). Taj broj je, u SAD-u, patentiran zakonskim pravom i strogo je zabranjena derivacija ili ikakva kreativnost u linearnom programiranju pomoću algoritma patentiranim pod tim brojem. Bez dozvole vlasnika nije dopušteno programiranje s tim algoritmom, bez obzira dali ste sami došli na ideju ili vam život ovisi o tome. It's a No-no. Izvorni kod Microsoft Word-a je 9892454959483. Osim što je zaštićen copyright pravima taj kod je i poslovna tajna. Otkrivanje tog broja i njegova distribucija strogo je kažnjiva – by Microsoft corporation. A s njima se baš i nije za šaliti. Zašto ga onda javno otkrivam?

Sada dolazimo do dijela kada vašu pozornost vraćam na prvu lekciju. Upoznajte IPdroid-a. Ovo biće ima sofisticirani um i visoke kriterije. Uživa u životu akademskog građanina, posjećuje HNK i kupuje u Bio&Bio. On je sitan ali bitan i želi da znate kako činim grešku miješajući Oličenje (embodiment) i Intelektualno vlasništvo. Nije broj patentiran. Patentiran je Kamarkarov algoritam (1984. godine Narendra Karmarkar predstavio je algoritam koji rješava problematiku linearnog programiranja). Broj može biti zaštićen copyright pravima jer copyright pokriva izražajne osobine određenog 'opipljivog' dijela ideje (u nekim slučajevima dozvoljeno je spojiti više dijelova ideje ali da ne budu previše spojene – Because: rupe u zakonu. Ali, to je neka druga priča.) ali algoritam NE može biti zaštićen. Algoritam predstavlja 'učenje', odnosno proces otkrivanja broja. A proces se ne može zaštiti. Što nas vraća na izvorni kod Microsoft Word-a. On je poslovna tajna, međutim ako ste do njega došli sami pomoću aritmičke manipulacije ostalih brojeva koje pruža Microsoft, radnja poznatija kao 'obrnuti inženjering' – nećete biti kažnjeni. Za potrebe ovog teksta recimo da sam tako došla do Word-ovog izvornog koda. #JaHaker.



IPdroid je najčešće u pravu, kao i ostali droidi. Droidov zadatak je da zna sve o nečemu i apsolutno ništa o svemu drugom. Pravovremenom i hitnom intervencijom droid je utvrdio da tadašnji sustav Intelektualnog vlasništva sadrži mnoge složene i genijalne značajke. Kombinacija kompleksnosti tih značajki omogućuje bogaćenje već bogatih članova društva koji su investirali u doba industrijske distribucije informacija. U to doba informacija je bila upisana u analogni oblik fizičke forme čija je cijena bila dovoljno simbolična da se razvija i prodaje. Promijenivši analogni u digitalni oblik koji se širi mrežom s gotovo nula marginalnih troškova po kopiji – sve je funkcioniralo još bolje.

U ovom momentu potrebno je staknuti da se naš svijet sastoji od sve veće količine velikih brojeva, poznatih kao bitstreams. Zbog sve veće potrebe za vlasništvom bitstreama pravni sustav tretira svaki slični broj radikalno drugačije. Što je sasvim ok. Međutim, kada se vlasništvo bitstreamas-a vrti oko nekolicine ljudi, i zbog raznih forma vlasništva nad tim brojevima network postane, više-manje, privatiziran – javlja se problem. Tko je smislio zakone o vlasništvu bitstream-a? Pa vlasnici. Uzmimo glazbu za primjer. Da se koderska revolucija nastavila prema tadašnjim zakonima sada bismo plaćali za svaki ton koji čujemo. Bilo to preko radija, interneta, šetajući po shopping centru. Pravo na glazbu bi bilo toliko ekskluzivno da se ne bi isplatilo stvarati glazbu. Zamislite to.

Ono što se tada dogodilo stvorilo je informacijski sustavu koji imamo danas. Krenuo je Otpor Otporu.Ispostavilo se da tretiranje software-a kao osobno vlasništvo stvara loš software. Ma koliko on bio briljantno napisan.



I tako se rodila Open-source kultura.
O prvim koracima Open-source-a i njegovim dječjim avanturama čitajte u sljedećem nastavku bloga.

Tina F.

DIY kits by Mikrotron

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2017., srijeda

3D Print Za Sve!

Polako, ali kontinuirano svijet oko nas se mijenja, transformira i digitalizira. Zapravo, već smo zakoračili u budućnost kamo nas vodi i tehnologija 3D printanja koja nudi bezgranične mogućnosti brže i jednostavnije proizvodnje svega i svačega, od malih upotrebnih stvari, alata i pomagala do kuća i vozila. Iako je još prije nekoliko godina mnogima bio nepoznanica, sad je 3D print iz dana u dan sve je popularniji. Ponajprije, zahvaljujući tomu što su naprave koje omogućuju brzo i jednostavno kreiranje trodimenzionalnih struktura daljnjim razvojem postale manje i dostupnije široj populaciji i kao kućni alat. Ljudi su otkrili da mali 3D printeri stvaraju čuda pa je poraslo i zanimanje za tu novu tehnološku igračku. Najviše nas veseli što se 3D priča širi velikom brzinom kroz škole i udruge, otvara se sve više 3D radionica za djecu i mlade, a to je važno jer osmišljavanje i stvaranje trodimenzionalnih modela potiče dječju maštu i kreativnost.


Deltatron 3D printer

Danas već postoji bezbroj 3D printer kitova - velikih i malih, jeftinih i skupih, ali svaki od njih ima i mana: ako je jeftin - nije kvalitetan, ako je kvalitetan - nije lijep, ako je skup - ne znači da je i kvalitetan. Zato smo i mi, koji smo se među prvima priključili tom novotehnološkom pokretu odlučili osmisliti 3D printer u kitu u kojemu smo spojili sve najbolje. Tako je nastao naš deltatron, moderni 3D delta printer u kitu, prihvatljiv i plićem džepu, kompaktan a ne prevelik - da stane na radni stol i pritom ne smeta u normalnom radu.
Namijenjen za sve, no ponajprije za prototipiranje i edukaciju, a dvije glavne ciljane skupine su obrazovne ustanove od osnovnih do visokih škola te elektroničari i dizajneri iz svih područja. 3D printer u školi može pomagati nastavnicima i rješavati niz problema s kojima se svakodnevno susreću, jer se nastavna sredstva i pomagala mogu dobiti brzom i jeftinom vlastitom proizvodnjom što diže i kvalitetu edukacije.



U tehničkim školama, 3D printer kit ima još veću vrijednost nego u ostalima, jer ga učenici sastavljaju sami no, primjenljiv je u svim edukacijskim sadržajima jer se njime mogu isprintati pomagala za nastavu iz svih predmeta, naprimjer za biologiju modeli ljudskih organa, za matematiku geometrijska tijela, za zemljopis mape u bojama poput mozaika zemalja Europske Unije i još mnogo toga. Dizajnerima elektroničkih uređaja 3D printer je već postao nezamjenljiv, jer im omogućuje brzu izradu kutijica za uređaje i općenito, drastično ubrzava izradu prototipova. Zato smo odlučili ponuditi Deltatron na testiranje školama i udrugama kako bi i mladi sudjelovali u daljnjem razvoju inovacije. Ako žele nešto poboljšati novi dio mogu jednostavno isprintati, a nadamo se da će i sami dizajnirati pojedina poboljšanja.
Zasad je Mikrotron prvi i jedini hrvatski dobavljač svega što vam treba da si sami napravite 3D printer i da ga održavate u radu uključujući tehničku podršku. Naš Deltatron je plod dvogodišnjeg razvoja, a prezentirali smo ga na izložbama inovacija u Ivanić Gradu i Zagrebu gdje smo dobili pohvale, a i publika je pokazala veliki interes za naš printer. Također smo ga prezentirali u tehničkom časopisu Majstor i u Bug Online

Doduše, nije bio uključen u službeno natjecanje, jer nije patentiran, no imamo tehničke kompetencije, jer smo dosad vodili nekoliko ICT projekata milijunske vrijednosti u privatnom sektoru, s malim timovima, ali i interdisciplinarne projekte s velikim ekipama i one u kojima je sudjelovalo nekoliko tvrtki. Dugo smo ga i pažljivo razvijali pa vjerujemo da smo napravili najbolji delta 3D printer kit u mini kossel kategoriji i jedva čekamo da se to potvrdi nakon testiranja.

Iako smo zasad najpoznatiji kao dobavljač komponenti i materijala za 3D print, vjerujemo da će nas naša publika prepoznati i kao vrhunske kreatore, jer u mini kossel kategoriji svi su barem 50 posto skuplji, a tehnički slabiji. Projekt je objavljen na GitHub Deltatron te je javno dostupan. Napravili smo najbolji delta 3D printer kit u svojoj kategoriji a prvi put je predstavljen na 4. otvorenim danima 3D ispisa na Arhitektonskom fakultetu 18. studenoga .U redovitoj prodaji košta 3250 kuna. Dakako, u kompletu su i sve upute za sastavljanje, kalibraciju i upotrebu, a uz to dobivate i poklon - 0,33 kg filamenta za kalibraciju i testiranje postavki.





Mikrotron & DIY kits

Tina F.
- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2017., ponedjeljak

Balada o Murphy-u

Unutar jedne prostorije sjedi četiri osoba i Murpyjev zakon.To je egzaktni opis našeg malog, ali upornog radnog mjesta. Najveći dio radnog vremena smijemo se svojim pogreškama i razgovaramo s monitorom. Ne, to ne znači da smo skrenuli s uma, to govori o našem entuzijazmu i ljubavi prema inovacijama, koje kad-tad prorade. I o strpljenju.



Deltatron



Deltatron 3D print kit

Jedan od Murpyjevih zakona kaže - Za sve treba duže vremena nego što misliš. Makeri ovoga svijeta, ujedinite se i klimnite glavom. Ta kratka tjelovježba dovodi nas do priče o Deltatronu, 3D printeru u obliku delta robota – naš open-source projekt.
Deltatron je Kossel mini na steroidima: Kossel je najnapredniji RepRap 3D printer, koji razvijaju nebrojeni entuzijasti iz cijelog svijeta, a mi smo skupili najbolje dizajnirane komponente. Malen, kompaktan, seksi stroj koji pomoću ispodprosječne ljudske snage postaje prijenosni 3D printer. Printa brzinom od nevjerojatnih 80 mm/s, a stane uz računalo na radni stol, ilitiga je desktop-friendly. Našim gotovim uradi-sam 3D printerima isprintali smo dijelove za Deltaron, a kupili smo metalne i elektroničke dijelove. Kada smo našli dobavljače, u ponudu smo uvrstiti kompletan kit, začinjen detaljnim uputama za sastavljanje.

Deltatron će biti dostupan svima, mislili smo. Ali ne, rekao je Murphy i pokazao na hot-end. Up yours, Murphy. Taj prokleti ekstruder, dio kroz koji izlazi topljena plastika, odnosno, hot-end. Probali smo RobotDiggov J-Head – nije položio ispit. Prebacili smo nadu na J-Head Sain Smarta – ista stvar. Pokušali smo i uspjeli s nekim našim hakiranim ekstruderima, no i dalje nismo naišli na sretan kraj, jer nama je krajnji cilj bio osigurati kvalitetne komponente jednostavne za sastavljanje. Sve smo imali, sve je radilo, ali još nismo našli hot-end prihvatljive cijene i zadovoljavajuće kvalitetu.Čak smo poslali open plead kroz časopis Majstor tražeći ideje gdje i kako doći do ekstrudera. Kako smo riješili problem? Vratili smo se na sami početak, uzeli smo J-Head od Sain Smarta i preradili Boga u njemu. Sad sve štima. Ha-Ha, Murphy. We got this war. (više o Deltatronu u sljedećem blogu)

Srcotron



Srcotron - EKG

Murphyjev zakon koji se odnosi na naš sljedeći projekt kaže: jednostavno je napraviti nešto komplicirano, ali komplicirano je napraviti ga jednostavnim. Taj zakon je dvosmisleno humorističan, jer je uvod u priču o našem kitu za EKG, zvanom Srcotron. Elektrokardiogram Srcotron namijenjen je za kućnu upotrebu, ultra jednostavno se sastavlja, takoreći, dječja igra. A koliko je nama poznato najjeftiniji je na svijetu. Služi za mjerenje pulsa i otkrivanje srčanih aritmija. Dakako, postavlja se pitanje može li nešto tako jeftino i jednostavno biti korisno. Ono što takav uređaj može vrlo pouzdano odraditi je mjerenje RR intervala. Takav se podatak ispostavlja vrlo korisnim za praćenje, može ukazati na mnoge opasne poremećaje rada srca. Ovisno o poremećaju, ritmični otkucaji srca mogu imati vrlo različitu učestalost pojavljivanja. Poremećaji koji se često pojavljuju vrlo se lako otkriju na redovnom bolničkom pregledu, no, oni koji se pojavljuju jednom u nekoliko dana mogu vrlo lako biti previđeni. Situaciju dodatno otežava nasumičnost pojavljivanja - uređaj mora biti brzo dostupan za snimanje kako bi se takve kratkotrajne pojave uhvatile, a detekcija pulsa mora biti vrlo pouzdana. U tu svrhu uzeto je 30 minuta EKG zapisa pacijenta s aritmijom iz MIT-BIH baze podataka te je na njima testirana detekcija pulsa. Testiranja su dala vrlo visoku točnost. Od 2115 QRS kompleksa, detektirano ih je 2113, a detektiran je jedan lažni što ukazuje na točnost postupka od 99,86 %. Prije puštanja uređaja na tržište, savjetovali smo se sa stručnim timom kardiologa iz udruge Veliko srce Malom srcu, a reakcije na Srcotron bile su odlične. Takav lako prenosivi mali EKG uređaj pouzdanih mjernih rezultata pokazao se kao poželjan dodatak svakom kućanstvu, pogotovo gdje ima bolesnika, posebno djece s aritmijama i sumnjama na srčane mane. Srcotron dolazi u paketu s 3D printanom kutijom u kojoj se nalazi Iteaduino UNO mikrokontroler ploča. ECG shield, Olimexove pasivne elektrode za ECG, M3x8 vijci te USB kabel Type A/Mini vanjski su dijelovi, a na vama je da ih sastavite u vaš osobni kućni EKG. Softver za očitanje, prikaz i snimanje rezultata je otvoren i besplatan – skinite ga sa GitHub-a Srcotron -GitHub

Zrakotron



Zrakotron

Zrakotron je umreženi prijenosni uređaj za mjerenje kvalitete zraka. Što će vam to? Dobro pitanje koje nećemo postavljati nikome u Slavonskom Brodu. Kako bi rekao Murphy: informacija koja vam treba nije ona koju možete dobiti. Zagrebački biciklisti idu na posao po zelenom valu, a podatke o zagađenju dobivaju za Vukovarsku aveniju gdje je najbliža mjerna stanica. Što li dišu dok se u najvećoj gužvi guraju sa svim zagrebačkim automobilima? Odgovor na to pitanje ponudit ćemo u suradnji s udrugom Sindikat biciklista: mi ćemo napraviti uređaj, a oni će obaviti mjerenja. I napravili smo! Naš uređaj mjeri koncentracije ugljičnog monoksida i dioksida, ozona, sumporovodika, benzena i lebdećih čestica, a usput mjeri temperaturu i vlažnost zraka što utječe na mjerenja koncentracije plinova. Od glavnih zagađivača nedostaju sumporov dioksid i dušikov dioksid, no ti senzori koštaju više od svih ostalih komponenti zajedno. Zrakotron se spaja na raspoloživi Wi-Fi, bilo na mobitelu ili u kojem god kafiću i šalje podatke o mjerenjima na internet. Uobičajeni izraz za to svojstvo uređaja je Internet of Things – IoT. Uporabu u kafićima ipak ne preporučujemo, jer će mjerenje pokvariti prva zapaljena cigareta. Uređaj je vrlo složen za objašnjavanje, no detalje i napredak možete vidjeti na stranici Hackaday projekta Zrakotron (Aerotron)
Prva mjerenja su obećavajuća – promjene koncentracije CO2, CO i lebdećih čestica (mjerene senzorima MG811, MQ7 i PD42NS) mijenjaju se kad otvorimo prozor! Pred nama je još dugačak put, većim dijelom softverski – iz očitanih vrijednosti treba izračunati koncentracije. Softver će naravno biti otvoren i besplatan. GitHub - Zrakotron
- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2017., ponedjeljak

Internet of Trash = Internet of Cash / Ekotron

Otpad nastaje svugdje, njime smo okruženi na svakom koraku, svakog ga je dana sve više i - sve je različitiji. Zato je pravilno gospodarenje otpadom jedna od najvažnijih zadaća kako bismo zaštitili okoliš i spriječili da štetno djeluje na ljudsko zdravlje. Ali ne samo to, u otpadu se krije pravo bogatstvo, samo ga treba iskoristiti na pravi i pošten način. Otpad je zanimljiva tema i za kreativce pa smo mu posvetili ovaj blog, a kad ga pročitate i smeće na internetu dobit će sasvim drugo značenje. Doslovce.




U gospodarenje otpadom uključili smo se kroz projekt koji radimo s karlovačkom tvrtkom Veta. Veta izrađuje mobilne ekootoke - kontejnere za pet tipova otpada, a naš zadatak bio je dati kontejnerima pamet i tron-karakter. Tako je nastao - EKOTRON, uređaj koji mjeri popunjenost svake frakcije i šalje podatke na internet. Početna ideja vuče temeljne iz potrebe za racionalnim gospodarenjem otpadom i uštedom novca na prijevozu. Nećemo automatizirati cijeli proces, samo ćemo prikupljati podatke i objavljivati ih na internetu.
Kamioni za prijevoz otpada koštaju građane 50 eura po satu rada, a većinu radnog vremena barataju s polupraznim kontejnerima,
veličajući time pojam praznog hoda – skupog sporta. Kad bismo evidentirali popunjenost kanti eliminirali bismo glavni faktor neodrživog gospodarenja otpadom i time uštedjeli od 70 do 94 % troškova. Imamo li sada vašu pozornost?
U Hrvatskoj vlada dugogodišnji trend neprimjereno skupog zbrinjavanja otpada, niskog povrata financija od recikliranog materijala i sveukupno bogaćenje nekolicine pojedinaca iz svijeta u kojemu se barata otpadom. Uzevši u obzir da najviše novca u državni proračun dolazi od poreza, turizma, trošarina na naftne derivate te najamnica i povratnica – dok se u projekciji proračuna do 2018. godine otpad ni ne spominje – postavlja se pitanje - zašto? Povucimo paralelu s ostalim zemljama članicama Europske Unije koje prihode od gospodarenja otpadom stavljaju na visoku poziciju kad se gleda bogatstvo državne blagajne i opći boljitak građana. Zbog čega Hrvatska ne iskorištava bogatstvo koje se nalazi u otpadu? Vjerujemo da će mnogi od vas pomisliti da s tim imaju veze pojmovi - mutni poslovi, mafija i korupcija. To je točno.
Ono što Mikrotron u suradnji s karlovačkom tvrtkom Veta nudi u ovom projektu je transparentno, točno i činkovito baratanje otpadom. Informacije koje se prikupljaju o popunjenosti i lokaciji otpada dostupne su svima koji imaju pristup internetu.

Kako radi?

Naš uređaj Ekotron mjeri sonarom u kontejneru visinu smeća i temperaturu, a izmjerene podatke šalje GSM mrežom na internet, uključujući vlastitu lokaciju; da, ima ugrađen i GPS. Napaja se baterijom koja se puni sa solarnog panela pa je uređaj potpuno autonoman. No, baterija je i bez sunca dovoljno jaka da osigura dvjesto dana napajanja. Napajanje je kompliciran posao pa mjerimo i napon baterije i solarnog panela i sve to šaljemo na internetski server. A ako se solarni panel zaprlja, poslat ćemo drona da ga počisti. Sve to je ukomponirano u metalnu kutiju koja je montirana s unutrašnje strane velikog kontejnera, a solarni panel se nalazi s gornje strane ekootoka. Sve je sigurno od krađe, vremenskih nepogoda i ostalih incidenata pogubnih za elektroniku. Dakako, za sve te podatke treba osigurati mjesto na internetu gdje će se prihvaćati, spremati i dostavljati prijevozniku.

Koncesionar zadužen za organizaciju odvoza otpada dobiva korisničko ime i jedinstvenu lozinku za pristup web aplikaciji na kojoj se nalaze podaci. Tako ima potpuni pregled spremljenih očitavanja. Za pregled služi karta na kojoj je, ovisno opopunjenosti ekootoka, signalna točka. Ta točka može biti crvene, žute ili zelene boje. Primjerice, vi kao koncesionar, otvarate aplikaciju pomoću svoje lozinke i prikazuje vam se karta područja na kojem držite koncesiju i recimo sedam točaka - ako imate koncesiju na sedam ekootoka. Neke su točke zelene što označava da nijedan pretinac ekootoka nije ni dopola pun. Klikom miša na žutu točku otvara se prozor gdje piše u postocima koliko je koja frakcija puna, kad je zadnji put senzor mjerio (po europskom vremenu), koje su koordinate ekootoka te koliki je postotak napunjenosti baterije. To važi i za crvenu točku koja označava da je najmanje jedna od frakcija napunjena 90 posto. Zbog toga smo napisali serverski softver koji prihvaća, sprema i prezentira podatke kao datoteke koje možete učitati, recimo, u excel ili vidjeti na karti.



Kad su ti podaci dostupni prijevoznik zna planirati odvoz. Planiranje rute nismo isprogramirali – ima puno programa i web-servisa, pa i besplatnih, koji to rade; kada zatreba, naš će ih softver pitati za savjet. I, kao uvijek, sve što smo napravili je slobodno i besplatno, objavljeno pod open source AGPL licencom, a sve tehničke detalje možete vidjeti na stranici projekta: Internet of Trash

Komu, čemu?

Ovakav pametan način skupljanja otpada prihvatljiv je za sve gradove, općine i za sve države ovoga svijeta. S obzirom na to da se na cijeni prijevoza može uštedjeti najmanje tri, a najviše do dvadeset puta, takav inovativni način napravio bi u upravljanju i gospodarenju otpadom pravu revoluciju. Mobilni ekootok V-EKO na koji je instaliran Ekotron sastoji se od pet odvojenih posuda za sortiranje - papir, plastika, staklo, limenke i tekstil. Ekotron mjeri popunjenost svake od tih pet posuda i dostavlja na internet zasebne podatke za svaku pojedinu posudu. Kad bismo pratili zahtjeve tržišta, društva i vremena u kojem živimo te pustili u pogon ekootoke koji su opremljeni ekotronom, cijena otoka bi se isplatila u prvih sto sati vožnje. Nakon toga zarađuju i građani i država.



Stoga, da rezimiramo – svijet se razvija brže negoli ikad u povijesti ljudskoga roda. Tehnologija je uzela maha i svake sekunde inovatori diljem ovog planeta smišljaju i nude tehniku koja nam olakšava život, štedi vrijeme i novac. Kao što su obične mobitele koji su nam služili samo za nazivanje i slanje poruka zamijenili pametni telefoni pomoću kojih danas fotografiramo, snimamo, plaćamo račune, upravljamo kućanskim uređajima, surfamo internetom i svašta nešto, takva tehnološka evolucija zahvatila je i bezbroj drugih uređaja. A što je s industrijom otpada? U uređenim zemljama ta industrija ima visoku iskoristivost i donosi golemu korist, podjednako financijski i ekološki. U Hrvatskoj je gospodarenje otpadom zlatna koka samo za neke pojedince. Oni privatnici koji imaju ekskluzivno pravo na skupljanje korisnog otpada dobivaju zapravo skupu sirovinu i na tomu debelo zarađuju, a oni koji se otpada žele riješiti moraju uslugu odvoženja još i platiti! Moćnik dobiva besplatnu robu, a njegov je i sav profit od preprodaje tuđeg vlasništva! Ekotron bi to mogao promijeniti, jer bi cijeli proces prijevoza i manipuliranja otpadom bio transparentan i lako provjerljiv.
Jasno je da jedan proizvod neće spasiti hrvatsko gospodarstvo i da naši gospodari otpada ne žele poslovati transparentno, no stvari se moraju promijeniti - kad-tad. Brigom za pravedno i ispravno gospodarenje otpadom može se unijeti više reda u poslovanje, znatno uštedjeti na troškovima i dobro zaraditi, ali i sačuvati okoliš i ljudsko zdravlje. Ekotron može tomu uvelike pridonijeti. Valjda će i Hrvatska postati zemlja gdje se otpad tretira kao važan gospodarski segment i gdje država stavlja socijalnu brigu na prvo mjesto. No, svjesni smo da se bitka za poštenje neće voditi u saborskim klupama već na tržištu rada. A tržište rada ste vi i mi - opcije postoje - što ćete izabrati?



Mikrotron & DIY kits

Tina F.
- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2017., ponedjeljak

Naša prva nagrada - E-polica

10. travnja 2016. godine osvojili smo svoju prvu nagradu. Na izložbi Inventum u Iloku pripala nam je srebrena medalju za naš izum, E-polica.


Što je to i čemu to služi?

Kad uđete u neki dućan i tražite određeni proizvod najprije tražite - cijenu koja je ispisana na naljepnici. A što kad bi se umjesto naljepnice uz proizvod na polici pojavio mali ekran. Bilo bi to ugodno iznenađenje za kupce, a velika prednost za prodavače - cijene se mogu promijeniti trenutno, štedi se na vremenu i specijalnom papiru, a usput i pozitivno djeluje na okoliš, jer boje s bačenih naljepnica zagađuju otpadne vode.

Zakonski je propisano da svaki proizvod mora imati istaknut naziv i cijenu pa ako se cijene često mijenjaju zbog raznih akcija i popusta to je opsežan posao. Nova cijena mora biti odmah evidentirana na blagajni zbog izdavanja računa, no prije toga treba ispisati nove naljepnice te ih zalijepiti na police. To traje, a kupci čekaju. Može li se taj posao ubrzati i pojednostaviti?
Može, ako se umjesto naljepnica na polici uz proizvod pojavi mali ekran. Da, ali u tom slučaju ekran mora biti povezan s blagajnom i treba struju. Zvuči jednostavno nema je trebalo godinu dana od ideje do prototipa - kupovali smo ekrane kablove lemili programirali... a izradili smo i dva 3D printera. Zapravo, pokupovali smo toliko opreme da smo dobili zastupstvo nekoliko proizvođača elektronike, 3D printera i filamenata, od kojih je najpoznatiji Arduino.
No, lakše ide kad je koncept dokazan. Uz potporu Grada Zagreba osnovali su tvrtku, prošli poduzetničku edukaciju u Razvojnoj agenciji Zagreb i već nakon godinu dana postali smo vodeći dobavljač opreme Arduino i RepRap. Sad se u našem webshopu na adresi Diy kits može kupiti više od dvjesto tipova elektroničkih komponenti i stotinjak tipova filamenata za 3D printere.

Mi smo entuzijasti i kreativci koji želimo pomoći drugim kreativcima da sve što im treba za izradu 3D modela nađu na jednom mjestu pritiskom na gumb. Naš prvi vlastiti proizvod, montažna e-Polica, od 3D printanih i laserski rezanih dijelova dobiva struju i informacije preko USB kabela. Ima šest plavih ili zelenih ekrana, a kupcima se isporučuje poštom. Osim police moguće je naručiti
i pojedine komponente – kontroler, ekrane, žice, laserski rezane ili 3D printane dijelove, pa čak i digitalne modele, ako želite sami printati ili rezati plastiku. Ipak valja upozoriti kupce da e-Polici za promjenu cijena treba prilagoditi softver. Kad se malo promisli polica s displejem mogla bi se primjenjivati i u druge svrhe, naprimjer u kućnoj apoteci za doziranje lijekova točno na vrijeme.
Možete je spojiti na PC, programirati ugrađeni mikrokontroler kroz Arduino IDE da pali ekrane točno kad treba popiti pojedini lijek, a ispod svakoga nek piše i koliku dozu treba uzeti. Možda bi se e-Polica mogla iskoristiti i u kuhinji za držanje i doziranje začina, a možda i sami možete osmisliti neku posebnu namjenu.



Elektronička polica s ugrađenim ekranima i kontrolerom isporučuje se u kitu, a sadrži 3D-printane i laserski rezane plastične dijelove te Arduino elektroniku. Lako se sastavlja, sve na klik-klak. Open source hardver i softver!
Ima šest ugrađenih ekrana namijenjenih prikazivanju naziva i cijena proizvoda, no i drugih podataka o izloženoj robi. Na PC ili PoS terminal spaja se USB kabelom, s kojega dobiva informacije i struju pa ne zahtijeva dodatno napajanje. Sve elektroničke komponente su testirane i open source, zasnovane na Arduinu. Kontroler dolazi preprogramiran s našim open source firmwareom. Napisali smo i open-source python web-aplikaciju. Aplikacija je za PC i daje jednostavno sučelje za promjenu sadržaja ekrana, no daje i jednostavni web API - HTTP GET. Softver za e-Policu nalazi se na githubu.

E-Polica je patentirani hrvatski izum za automatizaciju cijena u maloprodaji razvijen uz potporu Grada Zagreba i uz pomoć Razvojne agencije Zagreb. Na 6. međunarodnom sajmu inovacija, gospodarstva i stvaralaštva mladih INVENTUM u Iloku e-Polica osvojili je srebrnu medalju.

Link na policu (koja je na 70% popusta):
E-POLICA






Mikrotron & Diy kits

#evolution #solution

Tina F.
- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.12.2016., utorak

Icebreaker post

Ćao,
mi smo ekipa iz firme Mikrotron. Imamo i web shop diykits.eu.

Pozdrav

Šalim se.

Da odmah riješim odgovor na najpoznatije pitanje: A što vi radite uopće? Robotski fitness! Tako nešto...
Stvaramo embedded sustave. To vam je mozak svih strojeva. Programiramo ga kako misliti i slažemo mikrokontolere, senzore, napajanja, wireless-e, module, ekrane, motore i drivere da bi taj mozak mogao uspješno upravljati tijelom stroja. Zvuči zanimljivo? Jer je :).
Osim toga razvijamo Internet of Things (IoT) projekte, izrađujemo i razvijamo 3D printere za kućnu i uredsku primjenu.
Naši projekti bazirani su na open source i open hardvare konceptima, nadograđuju znanje i trud drugih, a kada dospiju u zrelu fazu, vraćamo ih open source/hardware zajednici pod istim uvjetima pod kojima smo preuzeli njihove komponente.
Uz sve ostalo čime se bavimo, pružamo usluge programiranja u Javi i C-u (Arduino projekti), instalacije i održavanje Linux servera (pravih i virtualnih), PostgreSQL baza podataka, testiranja sigurnosti postojećih sustava, radionice izrade, kalibracije i korištenja 3D printera, prodaja filamenata, uslugu 3D printa vaših modela, izradu 3D modela prema narudžbi i još mnogo toga. I dalje vam je zanimljivo?
Jer fakat je :).
Imamo i web shop www.diykits.eu/shophr/control/main preko kojega prodajemo sve naše igračke.

'Dobro, a kako ste počeli s tim?'
Čuj...
Profesionalci i amateri koji ispunjenje nalaze u spajanju i razdvajanju različitih gadgeta svakako su se nebrojeno puta susreli s potražnjom koja nije imala ponudnu. Ne onakvu kakva vam odgovara, odmah, sada. Cijenom i kvalitetom. Mada živimo u vremenu eBay, Amazona i sličnih shopova problematika oko vremena dostave, cijene i kvalitete proizvoda je prvotni imperativ kod donošenja odluke oko kupnje kao i oko krajnje odluke započeti uopće s projektom ili ne.
Upravo iz toga razloga majstori skupljaju svakakve dijelove na hrpi jer nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Kaže se da je za velike stvari potreban je veliki rizik, međutim kada se radi o kompleksnim projektima koji zahtijevaju novac, znanje i vrijeme ne želite riskirati.
Upravo s takvim stavom započela je ideja oko pokretanja DIYkits-a prije godinu i pol dana u glavi inicijatora Josipa Almašija.
Elektronka polica: nabiješ ekrane na policu, spojiš na mikrokontroler, uštekaš u struju – piece of cake. Možeš misliti, čak ni kabela nema u Hrvata. Kupovao sam ih od Singapura do Amerike. Tim tempom do prototipa - godinu dana. I odlučismo stati tome na kraj, jednom za uvijek. Znaš ono kad uđeš u dućan i dođe ti da kažeš dajte mi sve? E, tako smo nešto napravili s par dućana: Arduino, Adafruit, ITead Studio, Seeed Studio, e-radionica (Croduino), BQ, RepRap Austria, Devil design, Robotdigg... Odnosno, kupili dovoljno robe da si osiguramo zastupstvo.

Do prije samo godinu i pol dana Josip je bio jedini zaposleni u firmi koja danas broji 4 člana i preko 400 različitih prodajnih proizvoda. Hrvatska smo firma, cijene su i više nego prihvatljive (recimo samo to da smo jednu poznatu lokalnu firmu natjerali da spusti cijenu filamenata s 300 na 160 kuna) i apsolutno smo svjesni koliko vrijedi open source hardware te ga kao takvog imamo i u ponudi. Kako svijet tehnike i softvera nikada ne spava i neprestano se razvija pa tako ujedno s njim funkcioniraju opskrbljivači.

#3DzaSVE

3D printing je vruća tema zadnjih par godina, usporediva s pojavom kućnih računala. Dvije su agende iza ovog boom-a: isteknuta patentna prava i open source elektronika. Scott Crump patentirao je Fused Deposition Modelling 1989-te, i osnovao kompaniju Stratasys. Patentna prava su istekla 2009-te ali copyright na FDM još traje stoga svi osim Stratasys-a koriste termin FFF -
Fused Filament Fabrication. Radi se o sljedećem: motor gura plastični filament kroz vruću diznu i niti topljene plastike slažu se red po red, sloj po sloj u gotove oblike. Postoje i druge 3D printing metode no daleko su manje popularne iz raznih razloga od cijena do uporabe opasnih materijala. Jedno je sigurno - FFF je idealna metoda za kućnu uporabu. Koriste se brojni materijali, no ubjedljivo najčešći je PLA (preko 70% prodaje). PLA plastika proizvodi se od kukuruza, a u novije vrijeme od kukuruznog otpada. Biorazgradiva je, a čak ni kad gori ne razvija nikakva otrovna isparenja, naprotiv - miriši. Materijal je nevjerojatno čvrst i lagan.
Jedina mu je mana termička nestabilnost - već na 70 C savija se rukom.
Međutim, njim ta termička svojstva i nisu tolika mana jer je tipična maksimalna radna temperatura elektronike 60-70 C. Kada se rade prototipovi zna se dogoditi da shvatimo da nam fali rupa za kabel ili vijak - nema problema, probušimo lemilicom.

'Sve mehaničke dijelove za 3D printer možete kupiti po željezarijama. No obilaženje dućana u potrazi za dijelovima vraća nas na početak priče. Mi su se stoga odlučili za kit sa svim potrebnim elektroničkim i mehaničkim dijelovima. No, i te dijelove treba doraditi: daske odrezati pod kutem, probušiti rupice za šarafe... Za ovaj model, prototip delta robota zvan Rostock, dvije ruke nisu dovoljno za slaganje. Slaganje je trajalo 20-tak sati, što smo rastegli na 5 dana po 4 sata. A što se tiče iskustva slaganja bilo je bolnih trenutaka poput žuljeva od šarafanja u drvo. No veći dio vremena bili smo u stanju svijesti u kojem su valjda bile naše bake dok su heklale: potpuni mir tijekom sklapanja preciznih mehaničkih dijelova', opisuje Almaši i dodaje kako se pri prvom uključenju opet pokazalo da elektronika radi na dim, jer kada dim iz nje izađe, više ne radi. S novom elektronikom, delta robot napao nas je brzinom 4800 milimetara u sekundi. Srećom, nitko nije ozlijeđen, pa ni robot. No ubrzo smo ga osposobili, i iz ničega su nastali oblici. No dorade su trajale mjesecima jer su prototipu nedostajali bitni dijelovi; naše smo rješenje nazvali Crostock.
Da bi to funkcioniralo, potrebni su motori i računala koja ih kontroliraju. Tu se pokazuje druga sila koja pokreće 3D printing - open source. Termin dolazi iz svijeta softvera; nekad se to govorilo free software no ljudi su brkali besplatno i slobodno. A radi se upravo o slobodi majstora da koristi i modificira tuđe majstorije. Source je u svijetu softvera izvorni kod a u elektronici elektroničke
sheme. No i jedno i drugo su intelektualno vlasništvo na koje autor polaže autorska prava. A za razliku od patentnih prava, koja traju 20 godina, autorska prava traju... pa, kako stoje stvari, nećemo pogriješiti ako kažemo da traju beskonačno. Jer svaki put kada treba isteći Mickey Mouse copyright Disney izlobira u kongresu produljenje za par desetljeća, a onda USA izlobira u WIPO,
koji onda natjera (skoro) cijeli svijet na produljenje.

Iz primjera 3D printing patenta vidimo koliko to koči razvoj. Stoga se ne trebamo čuditi rastu popularnosti open-source softvera zadnjih 20-tak, a open source elektronike zadnjih 10-tak godina.
Open source hardware market vrijedi oko milijardu dolara, a RepRap 3D printer market raste 200-250% godišnje.

Uradi sam? Može – odgovor za sve uzraste

Jedan od mnogih kit-ova koje nudimo na www.diykits.eu/shophr/control/main je i elektrokardiogram Srcotron http://www.diykits.eu/shophr/products/Arduino/Kits/p_10762 . Srce Srcotrona je elektronska pločica proizvedena u Kini, zasnovana na Talijanskom dizajnu oko Norveškog mikrokontrolera s Bugarskim mjernim sklopovima od Američkih čipova i Hrvatskim softverom.
Zvuči kao globalistička šala? Nije.
Zato su autorska prava riješili odgovarajućom licencom koja ukratko kaže: radi s tim što hoćeš i daj svima da rade što hoće. 35 EUR elektronike stavi se u kutijicu isprintanu od par kuna plastike i napravimo si EKG za kućnu upotrebu.
No, radi li?
U stvari i mi smo se ugodno iznenadili kada su nam kardiolozi potvrdili da je to to. Štoviše, može biti jako koristan za aritmije koje se rijetko ispoljavaju prepričava nam Almaši i opisuje ostale umotvorine.
Tek da pokažemo što se sve može, navest ćemo još par stvarčica. Sensotron http://www.diykits.eu/shophr/products/Arduino/Kits/p_10531 je uređaj koji "osjeća" svjetlo, zvuk, temperaturu, vlažnost, tlak, dodir, i plinove. Nismo našli senzor baš za miris, no može "nanjušiti" alkohol, ugljik monoksid i druge. Glavna namjena ovoga uređaja je učenje rada sa senzorima, a napisali smo i 35 strana uputa, objavljenih također pod
open source licencom, da ih svatko može neograničeno distribuirati.
Autotron je robotski autić, opremljen sonarom, spojen na internet. Bez dodatnih senzora nije baš koristan, ali je definitivno zabavan, i to ga čini još boljom učilicom. Autotron kit ne uključuje karoseriju - isprintajte si vlastitu karoseriju!


Svi ti uređaji su kitovi - skup potrebnih dijelova. Svaki kit je jedna ideja, osnova na kojoj se može dalje graditi, jer je sav hardver i softver open source. Pa se na robotski autić u WiFi mreži može nadograditi sonar, i tako spriječiti (ne)spretnog vozača da se zabije u zid. Ili zamijeniti WiFi modul Bluetooth modulom i upravljati autom s mobitela. Ili izbaciti ljudski faktor iz čitave priče (što je
danas jako popularno) i napisati tako pametan program da auto vozi sam i izbjegava sve prepreke.

Ili, ili, ili... ma :) #evolution #solution

Tina F.


- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #