CHAPTER I
Zašto nije dobro držati brojeve za taoce
Sama ideja o otvorenom pristupu informacija u tehnologiji počela je u software-skom inicijalnom kodu. U ranim danima (govorim o početku 20. stoljeća) matematičari su shvatili da se logika osim riječima može prezentirati i kroz brojke. Zatim su nastupili jezičari. Tehnička terminologija, software, pripisivao se kao termin kojim se opisuje konfiguracija uključenih kabela ili prekidača na vanjskim panelima elektroničkih uređaja. Tek se kasnije software počeo koristiti kao oznaka (gotovo) ljudskog jezika kojim kontroliramo ponašanje stroja.
Danas je druga priča. Tehnologija bazirana na manipulaciji digitalno kodiranih informacija je nova, socijalno dominantna tehnika. Od Tamagotchi-a preko mobilnih aplikacija, bankovnih sučelja, kompjuterskih programa do video uradaka i glazbe. Kod je sveprisutan izvor postojanja. Sadrži u sebi svu formu ljudske simbolike koja je modificirana kao uputstva koja opisuju prirodu ili socijalni svijet ljudske potrebe i znanja – pretočena u 'mozak' stroja.
Hardware je nešto što je 'genetički' predodređeno i određuje radijus 'tjelesnih' mogućnosti koje su dozvoljene stroju. Software je kao ljudska priroda, utvrđuje ju kultura programiranja a to je relativno slobodna forma jer ovisi o znanju i snalažljivosti programera.
Masovna adaptacija digitalne tehnologije prema onima koji ne razumiju principe digitalnih operacija čini ovaj tekst bitnim. Stoga, opće proširena moda pretvaranja da se 'NE razumije o čemu se priča' više nije opcija. Jedino tko tu profitira su 'vlasnici' software-a koji tako snažno podržavaju i potiču neznanje svih ostalih. Sorry, not sorry. Tko tu koga? We'll get there.
Dobar primjer 'kulture software-a' je CD plejer. Njegov primarni input je bitstream (kontinuirani prijenos podataka) čitača optičkog diska za pohranu podataka. Bitstream opisuje glazbu u terminima mjere preuzete 44,000 puta u sekundi, u to su uključene frekvencije i amplitude dva audio kanala. Plejerov primarni output je analogni audio signal. Kao i sve ostalo u digitalnom svijetu, glazba koju nam CD plejer dostavlja numerička je informacija. Primjerice: Arturo Toscanini i NBC-ov Simfonijski orkestar i zbor snimili su Beethoven-ovu Devetu Simfoniju koja nosi broj 1276749873424, dok snimka Goldbergove Varijacije muzičara Glenn-a Gould-a nosi broj 767459083268. 'Začudo', oba broja su zaštićena copyright pravima. To znači da ne smijete posjedovati kopiju tog broja jednom kada je fiksiran u fizičkoj formi. Zaštićeni broj zabranjeno je modificirati bez licence.
U isto vrijeme sličan čitač optičkog diska sadrži drugi broj, nazovimo ga 75374899532. Ovaj broj pripada algoritmu za linearno programiranje velikog sistema s višestrukim ograničenjima. U glazbenoj industriji, osim u svrhu zaštite, nije koristan osim ako notama ne planirate izraditi plan za optimalno korištenje voznog parka željeznice (što, opet, nije nemoguće). Taj broj je, u SAD-u, patentiran zakonskim pravom i strogo je zabranjena derivacija ili ikakva kreativnost u linearnom programiranju pomoću algoritma patentiranim pod tim brojem. Bez dozvole vlasnika nije dopušteno programiranje s tim algoritmom, bez obzira dali ste sami došli na ideju ili vam život ovisi o tome. It's a No-no. Izvorni kod Microsoft Word-a je 9892454959483. Osim što je zaštićen copyright pravima taj kod je i poslovna tajna. Otkrivanje tog broja i njegova distribucija strogo je kažnjiva – by Microsoft corporation. A s njima se baš i nije za šaliti. Zašto ga onda javno otkrivam?
Sada dolazimo do dijela kada vašu pozornost vraćam na prvu lekciju. Upoznajte IPdroid-a. Ovo biće ima sofisticirani um i visoke kriterije. Uživa u životu akademskog građanina, posjećuje HNK i kupuje u Bio&Bio. On je sitan ali bitan i želi da znate kako činim grešku miješajući Oličenje (embodiment) i Intelektualno vlasništvo. Nije broj patentiran. Patentiran je Kamarkarov algoritam (1984. godine Narendra Karmarkar predstavio je algoritam koji rješava problematiku linearnog programiranja). Broj može biti zaštićen copyright pravima jer copyright pokriva izražajne osobine određenog 'opipljivog' dijela ideje (u nekim slučajevima dozvoljeno je spojiti više dijelova ideje ali da ne budu previše spojene – Because: rupe u zakonu. Ali, to je neka druga priča.) ali algoritam NE može biti zaštićen. Algoritam predstavlja 'učenje', odnosno proces otkrivanja broja. A proces se ne može zaštiti. Što nas vraća na izvorni kod Microsoft Word-a. On je poslovna tajna, međutim ako ste do njega došli sami pomoću aritmičke manipulacije ostalih brojeva koje pruža Microsoft, radnja poznatija kao 'obrnuti inženjering' – nećete biti kažnjeni. Za potrebe ovog teksta recimo da sam tako došla do Word-ovog izvornog koda. #JaHaker.
IPdroid je najčešće u pravu, kao i ostali droidi. Droidov zadatak je da zna sve o nečemu i apsolutno ništa o svemu drugom. Pravovremenom i hitnom intervencijom droid je utvrdio da tadašnji sustav Intelektualnog vlasništva sadrži mnoge složene i genijalne značajke. Kombinacija kompleksnosti tih značajki omogućuje bogaćenje već bogatih članova društva koji su investirali u doba industrijske distribucije informacija. U to doba informacija je bila upisana u analogni oblik fizičke forme čija je cijena bila dovoljno simbolična da se razvija i prodaje. Promijenivši analogni u digitalni oblik koji se širi mrežom s gotovo nula marginalnih troškova po kopiji – sve je funkcioniralo još bolje.
U ovom momentu potrebno je staknuti da se naš svijet sastoji od sve veće količine velikih brojeva, poznatih kao bitstreams. Zbog sve veće potrebe za vlasništvom bitstreama pravni sustav tretira svaki slični broj radikalno drugačije. Što je sasvim ok. Međutim, kada se vlasništvo bitstreamas-a vrti oko nekolicine ljudi, i zbog raznih forma vlasništva nad tim brojevima network postane, više-manje, privatiziran – javlja se problem. Tko je smislio zakone o vlasništvu bitstream-a? Pa vlasnici. Uzmimo glazbu za primjer. Da se koderska revolucija nastavila prema tadašnjim zakonima sada bismo plaćali za svaki ton koji čujemo. Bilo to preko radija, interneta, šetajući po shopping centru. Pravo na glazbu bi bilo toliko ekskluzivno da se ne bi isplatilo stvarati glazbu. Zamislite to.
Ono što se tada dogodilo stvorilo je informacijski sustavu koji imamo danas. Krenuo je Otpor Otporu.Ispostavilo se da tretiranje software-a kao osobno vlasništvo stvara loš software. Ma koliko on bio briljantno napisan.
I tako se rodila Open-source kultura.
O prvim koracima Open-source-a i njegovim dječjim avanturama čitajte u sljedećem nastavku bloga.
Tina F.
DIY kits by Mikrotron
|
