Marketing
Icebreaker post
Ćao,
mi smo ekipa iz firme Mikrotron. Imamo i web shop diykits.eu.
Pozdrav
Šalim se.
Da odmah riješim odgovor na najpoznatije pitanje: A što vi radite uopće? Robotski fitness! Tako nešto...
Stvaramo embedded sustave. To vam je mozak svih strojeva. Programiramo ga kako misliti i slažemo mikrokontolere, senzore, napajanja, wireless-e, module, ekrane, motore i drivere da bi taj mozak mogao uspješno upravljati tijelom stroja. Zvuči zanimljivo? Jer je :).
Osim toga razvijamo Internet of Things (IoT) projekte, izrađujemo i razvijamo 3D printere za kućnu i uredsku primjenu.
Naši projekti bazirani su na open source i open hardvare konceptima, nadograđuju znanje i trud drugih, a kada dospiju u zrelu fazu, vraćamo ih open source/hardware zajednici pod istim uvjetima pod kojima smo preuzeli njihove komponente.
Uz sve ostalo čime se bavimo, pružamo usluge programiranja u Javi i C-u (Arduino projekti), instalacije i održavanje Linux servera (pravih i virtualnih), PostgreSQL baza podataka, testiranja sigurnosti postojećih sustava, radionice izrade, kalibracije i korištenja 3D printera, prodaja filamenata, uslugu 3D printa vaših modela, izradu 3D modela prema narudžbi i još mnogo toga. I dalje vam je zanimljivo?
Jer fakat je :).
Imamo i web shop www.diykits.eu/shophr/control/main preko kojega prodajemo sve naše igračke.
'Dobro, a kako ste počeli s tim?'
Čuj...
Profesionalci i amateri koji ispunjenje nalaze u spajanju i razdvajanju različitih gadgeta svakako su se nebrojeno puta susreli s potražnjom koja nije imala ponudnu. Ne onakvu kakva vam odgovara, odmah, sada. Cijenom i kvalitetom. Mada živimo u vremenu eBay, Amazona i sličnih shopova problematika oko vremena dostave, cijene i kvalitete proizvoda je prvotni imperativ kod donošenja odluke oko kupnje kao i oko krajnje odluke započeti uopće s projektom ili ne.
Upravo iz toga razloga majstori skupljaju svakakve dijelove na hrpi jer nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Kaže se da je za velike stvari potreban je veliki rizik, međutim kada se radi o kompleksnim projektima koji zahtijevaju novac, znanje i vrijeme ne želite riskirati.
Upravo s takvim stavom započela je ideja oko pokretanja DIYkits-a prije godinu i pol dana u glavi inicijatora Josipa Almašija.
Elektronka polica: nabiješ ekrane na policu, spojiš na mikrokontroler, uštekaš u struju – piece of cake. Možeš misliti, čak ni kabela nema u Hrvata. Kupovao sam ih od Singapura do Amerike. Tim tempom do prototipa - godinu dana. I odlučismo stati tome na kraj, jednom za uvijek. Znaš ono kad uđeš u dućan i dođe ti da kažeš dajte mi sve? E, tako smo nešto napravili s par dućana: Arduino, Adafruit, ITead Studio, Seeed Studio, e-radionica (Croduino), BQ, RepRap Austria, Devil design, Robotdigg... Odnosno, kupili dovoljno robe da si osiguramo zastupstvo.
Do prije samo godinu i pol dana Josip je bio jedini zaposleni u firmi koja danas broji 4 člana i preko 400 različitih prodajnih proizvoda. Hrvatska smo firma, cijene su i više nego prihvatljive (recimo samo to da smo jednu poznatu lokalnu firmu natjerali da spusti cijenu filamenata s 300 na 160 kuna) i apsolutno smo svjesni koliko vrijedi open source hardware te ga kao takvog imamo i u ponudi. Kako svijet tehnike i softvera nikada ne spava i neprestano se razvija pa tako ujedno s njim funkcioniraju opskrbljivači.
#3DzaSVE
3D printing je vruća tema zadnjih par godina, usporediva s pojavom kućnih računala. Dvije su agende iza ovog boom-a: isteknuta patentna prava i open source elektronika. Scott Crump patentirao je Fused Deposition Modelling 1989-te, i osnovao kompaniju Stratasys. Patentna prava su istekla 2009-te ali copyright na FDM još traje stoga svi osim Stratasys-a koriste termin FFF -
Fused Filament Fabrication. Radi se o sljedećem: motor gura plastični filament kroz vruću diznu i niti topljene plastike slažu se red po red, sloj po sloj u gotove oblike. Postoje i druge 3D printing metode no daleko su manje popularne iz raznih razloga od cijena do uporabe opasnih materijala. Jedno je sigurno - FFF je idealna metoda za kućnu uporabu. Koriste se brojni materijali, no ubjedljivo najčešći je PLA (preko 70% prodaje). PLA plastika proizvodi se od kukuruza, a u novije vrijeme od kukuruznog otpada. Biorazgradiva je, a čak ni kad gori ne razvija nikakva otrovna isparenja, naprotiv - miriši. Materijal je nevjerojatno čvrst i lagan.
Jedina mu je mana termička nestabilnost - već na 70 C savija se rukom.
Međutim, njim ta termička svojstva i nisu tolika mana jer je tipična maksimalna radna temperatura elektronike 60-70 C. Kada se rade prototipovi zna se dogoditi da shvatimo da nam fali rupa za kabel ili vijak - nema problema, probušimo lemilicom.
'Sve mehaničke dijelove za 3D printer možete kupiti po željezarijama. No obilaženje dućana u potrazi za dijelovima vraća nas na početak priče. Mi su se stoga odlučili za kit sa svim potrebnim elektroničkim i mehaničkim dijelovima. No, i te dijelove treba doraditi: daske odrezati pod kutem, probušiti rupice za šarafe... Za ovaj model, prototip delta robota zvan Rostock, dvije ruke nisu dovoljno za slaganje. Slaganje je trajalo 20-tak sati, što smo rastegli na 5 dana po 4 sata. A što se tiče iskustva slaganja bilo je bolnih trenutaka poput žuljeva od šarafanja u drvo. No veći dio vremena bili smo u stanju svijesti u kojem su valjda bile naše bake dok su heklale: potpuni mir tijekom sklapanja preciznih mehaničkih dijelova', opisuje Almaši i dodaje kako se pri prvom uključenju opet pokazalo da elektronika radi na dim, jer kada dim iz nje izađe, više ne radi. S novom elektronikom, delta robot napao nas je brzinom 4800 milimetara u sekundi. Srećom, nitko nije ozlijeđen, pa ni robot. No ubrzo smo ga osposobili, i iz ničega su nastali oblici. No dorade su trajale mjesecima jer su prototipu nedostajali bitni dijelovi; naše smo rješenje nazvali Crostock.
Da bi to funkcioniralo, potrebni su motori i računala koja ih kontroliraju. Tu se pokazuje druga sila koja pokreće 3D printing - open source. Termin dolazi iz svijeta softvera; nekad se to govorilo free software no ljudi su brkali besplatno i slobodno. A radi se upravo o slobodi majstora da koristi i modificira tuđe majstorije. Source je u svijetu softvera izvorni kod a u elektronici elektroničke
sheme. No i jedno i drugo su intelektualno vlasništvo na koje autor polaže autorska prava. A za razliku od patentnih prava, koja traju 20 godina, autorska prava traju... pa, kako stoje stvari, nećemo pogriješiti ako kažemo da traju beskonačno. Jer svaki put kada treba isteći Mickey Mouse copyright Disney izlobira u kongresu produljenje za par desetljeća, a onda USA izlobira u WIPO,
koji onda natjera (skoro) cijeli svijet na produljenje.
Iz primjera 3D printing patenta vidimo koliko to koči razvoj. Stoga se ne trebamo čuditi rastu popularnosti open-source softvera zadnjih 20-tak, a open source elektronike zadnjih 10-tak godina.
Open source hardware market vrijedi oko milijardu dolara, a RepRap 3D printer market raste 200-250% godišnje.
Uradi sam? Može – odgovor za sve uzraste
Jedan od mnogih kit-ova koje nudimo na www.diykits.eu/shophr/control/main je i elektrokardiogram Srcotron http://www.diykits.eu/shophr/products/Arduino/Kits/p_10762 . Srce Srcotrona je elektronska pločica proizvedena u Kini, zasnovana na Talijanskom dizajnu oko Norveškog mikrokontrolera s Bugarskim mjernim sklopovima od Američkih čipova i Hrvatskim softverom.
Zvuči kao globalistička šala? Nije.
Zato su autorska prava riješili odgovarajućom licencom koja ukratko kaže: radi s tim što hoćeš i daj svima da rade što hoće. 35 EUR elektronike stavi se u kutijicu isprintanu od par kuna plastike i napravimo si EKG za kućnu upotrebu.
No, radi li?
U stvari i mi smo se ugodno iznenadili kada su nam kardiolozi potvrdili da je to to. Štoviše, može biti jako koristan za aritmije koje se rijetko ispoljavaju prepričava nam Almaši i opisuje ostale umotvorine.
Tek da pokažemo što se sve može, navest ćemo još par stvarčica. Sensotron http://www.diykits.eu/shophr/products/Arduino/Kits/p_10531 je uređaj koji "osjeća" svjetlo, zvuk, temperaturu, vlažnost, tlak, dodir, i plinove. Nismo našli senzor baš za miris, no može "nanjušiti" alkohol, ugljik monoksid i druge. Glavna namjena ovoga uređaja je učenje rada sa senzorima, a napisali smo i 35 strana uputa, objavljenih također pod
open source licencom, da ih svatko može neograničeno distribuirati.
Autotron je robotski autić, opremljen sonarom, spojen na internet. Bez dodatnih senzora nije baš koristan, ali je definitivno zabavan, i to ga čini još boljom učilicom. Autotron kit ne uključuje karoseriju - isprintajte si vlastitu karoseriju!
Svi ti uređaji su kitovi - skup potrebnih dijelova. Svaki kit je jedna ideja, osnova na kojoj se može dalje graditi, jer je sav hardver i softver open source. Pa se na robotski autić u WiFi mreži može nadograditi sonar, i tako spriječiti (ne)spretnog vozača da se zabije u zid. Ili zamijeniti WiFi modul Bluetooth modulom i upravljati autom s mobitela. Ili izbaciti ljudski faktor iz čitave priče (što je
danas jako popularno) i napisati tako pametan program da auto vozi sam i izbjegava sve prepreke.
Ili, ili, ili... ma :) #evolution #solution
Tina F.
Post je objavljen 27.12.2016. u 13:35 sati.