Christmas time in hell
Zakasnija na vlak. Opet. I. Iden sutra rano ujutro doma. Bar nece nikog bit u vlaku. Sam. To mi i treba. Bar neko vrime.
Nakon ovog san plaka na snijegu. Kako originalno. Kao i prije 5 godina. Jedino su mi nedostajali anđeli u snijegu. Postajen pravi američki psiho.
Iden sebi kupit nešto u dućan. Možda mi utaži glad, ali ljubav ne. Bar ću dobit malo masti. Ako uopće radi dućan.
Snimit ću film o ovm jednog dana. Jer je priča totalno filmska. Fuking omol jebeni. Na hrvatski, patetični način. Jedino se nadan da neće bit dosadnog akademskog govora. Bljak!
Zvučin ka stari. Još mi samo to i treba. Iden se ubiajt u manijakalnoj depresiji, hrani, filmovima i knjigama. Jebeš skripte.
Ponekad mislin da je jedina razlika između žene zvana nesreća i Narcisa to šta je ona bila ironična kolko on nije. Ona je bar uspila dokazat da san lud pred mason ljudi. A ja nju ispizdija do temelja. Neke stvari nisu vrijedne sjećanja. Iden vani i u sobi večeras slavit moju "Sudbinu". I ta brija kod Grka. Bar ću super proć kod čitateljica Glorie. Onih liberalnih. Ako postoje. Kod polupismenih sigurno. Iden se opet utapat u radu i hedonizmu. A za one koji su očekivali krisms spešl
It´s a season to be jolly!!!!
Fa la la la laa la la la la
Lijeni i cinični Dioniz
|