Wake up
Radije da me mrze zbog onog što jesam, nego da me vole zbog onog što nisam.
Propustio si sinoc super party. Gdje si bio?
U ksetu . Nije bilo nesto, ali jebiga nisam ni znao da ima party zatvaranja na subversive film festivalu. A i htio sam ici nekud gdje cu biti s prijateljima. Ljudima koji su mi dragi.
Taj dan odlucio sam ne ic na festival. Nastojao ucit taj dan da se osjećam korisno, ali me nije išlo jer me koncentracija u zadnje vrijeme ne drži. Samo spavam. I lebdim. Spavam nad knjigom, sanjarim i ne radim ništa konstruktivno. Bar se ne osjećam da radim išta konstruktivno. Prije sam sve moga. Sad se samo osjećam nesposobno. Evo nekidan sam uspio čak uništit grafiku u galeriji gdje radim. A samo je iša skinit da se ne razbije. Tako mi je bilo rečeno.
U glavi samo pjevam One more time od Daft punka. Jos samo jedan party. Voyage u zaborav, bijeg od realnosti, eskapizam. Radim sve samo da ne odrastem i sebi utješim da mi život nije sranje. Jer mi se odrast ne da
Šta sam postiga. Apsolutno ništa. Možda budem radio za festival ili kao turistički pratitelj, a i za to se ne osjećam sposobno. Samo dangubim i sanjarim. O svojoj budućnosti kad i počmem mislit odlutam. Spavam zato non stop. San kojim spavam vec pet i po godina studentskog života počinje da prestaje. Nestaje. Topi se, a ja još nisam siguran čime bi se bavio.
Što se smiješ? Gdje si?
Pitanje je koje mi postavljaju od malena.
Živim u svom svijetu ponekad. Gdje se sjećam svih gluposti koje sam radio zbog sebe i drugih, koji su drugi radili, a u posljednje vrijeme samo maštam o likovima.
Odgovor od nekih. Global. Sumljam. Ma to je samo loš klub u kojem sviraju cajke i Britney. Kurac ću tamo nekog upoznat.
Jedino što znam je plesat. Neki čak kažu da super plešem. Ima ih čak i dosta koji to govore. U zadnje mi vrijeme ponestaje inspiracije čak i za to. A rijetko šta me može da razveseli od stvari. Ne kukam non stop, ali bi ponekad samo otiša od svega. Mozak mi je doša na nulu. S obzirom šta je nekad bija. Samo se vrtim okolo i gubim energiju. Često uzalud se vrtim okolo. A kukat svemu i svakom se ne da. I kako ne radim ništa i ne osjećam se tim zadovoljno u svemu tome vremenu bivanja ne mogu niti da se pravo zabavim ili opustim.
Svoje biseksualnosti sam svijestan od srednje, ali da je to jedino što me muči očito se vidi da nije. Jedna riječ. Egzistencijalna kriza. I nesigurnost na svim planovima žiivota. Eto došao sam do faze da mi treba ono čim i počinje umjetnost. Tj da trebam da to napravim, a počet ću da ih radim ovog tjedna. Bar pokušat. Sebi nać oslonac jer sanjarit više ne mogu i vrijeme je da se krene
|