Dionizije nad Dinaridima

petak, 29.02.2008.

Veliko D kao determinanta

Jedno je sigurno. Sebe više ne dovodim u takve situacije. Nisam grof Vaulmont. Opasne veze su definirale moju seksualnost dvaput ili uvjetno četri puta. Ma koga više briga. Zvale se te osobe Amor, Psiha, Narcis, Maja, Terpsihora, Helije, Hermes, Perzefona ili Apis u takve situacije vise sebe ne dovodim. Izgubio na to prošlih pet godina emocionalnog života i više mi se ne da. Ja ću to riješit sam. Ne možeš pomoć drugima ako ne možeš pomoć sebi. Najgore ljubavi su one koje počmu sa sažaljenjem. Primao ja kroz prkno ili davao vlažnoj nije mi više ni važno. Neću više sebi dopustit bit determiran tom situacijom. Niti radit žrtvu od sebe.
Druga sa veliko D je situacija Lost in translation. Oboje se sviđamo jedno drugom, ali nitko ništa ne poduzima. Svemirac, Euridika, Orfej ili Anđeo destrukcije.
Priča mog života je da prekasno se sjetim poduzet nešto. Ili prenaglo. Sve bi seke ljubile mornare, ali ova seka ne bi svakog. Pogotovo ne glupog ili dosadnog. Sebi sam digao estetske kriterije, ali i etičke. U kontektima sam oprezan jer mi se ne da više visit sa svakim debilom. Najgore je visit sa licemjerima. Pogotovo onih koji ogovaraju druge da su čistunci, a prave se da su nečiji prijatelji.
Gea mi je rekla da dok me rađala infuzija za trudove joj se otkačila i skoro se uguših pri porodu. Eto sado mazo već pri porodu. Možda mi zato povremeno pička smrdi. Bar nečija. Koga više briga.
Odluka mjeseca. Pijem jednom tjedno. Osim ako mi stvarno nije neko drag da me opije. Dionizije eto više nema što za reći. I predstavi je došao kraj kad se ni vragu ne pleše prljavo.

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.02.2008.

Vlažne

Ujutro sam aseksualan, popodne straight, navecer bi. Gay nikad. Bar straight gay. Nakon što sam večeras ovo vidio. I to je moj narode čitava priča. Upoznao sam novu božicu sado maza. Seks je potreba, zabavna, ali mislim da je precijenjen. A i emocije koje se vrte oko njega. Ne mogu više bit zaljubljen. Ljudi su mi samo privlačni. I to neki, a ne svaki debil. Kriteriji se svima spuste navecer ili kad popiju.
A za odnose ma tko ih više jebe briga. Pogotovo ako se radi o dosadnim ljudima. Ili glupim mornarima. Odo vlažit stranice, vlažne

- 02:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.02.2008.

Passé

Da. On je rekao passé!
I život je super kad samo prolaziš kraj Terpsihore i Narcisa. Ti ljudi koji sebe vole prezentirat boljim od drugih. On mi je jadan jer se samo trudi bit cool, ali nažalost vječno ostaje na toj akademskoj hrvatskoj razini. Samo se trudi bit naporan. Nju ne treba shvaćat preozbiljno. Udat će se za nekog bogatog i možda uspije i samo to će joj bit svrha života. Dobra je zato svima za zabavu, a za nešto ozbiljno. Ha ha! To je istina. Nažalost.
Nikad mi nije bilo jasno što je to kod ljudi da misle da su bolji od drugih. Kad mi je nešto čudno prije bi posumnjao u sebe, a ne u nekog drugog tj. zapitao se: Da li nešto nije sa mnom u redu? Pa tek onda sa drugim.
Nedostaju mi neki drugi. One koje ne viđam redovno od kad su predavanja prestala. Manje površni. Možda nisu najdubokoumniji, ali imaju dušu. Možda nisu ni neki uspjeh i jadničci su kao Chagall, ali ne smatraju da se sve samo vrti oko seksa i para.
Novac. Trebar će mi za putovat i moj komodan način života. Seks je potreba, ali ipak mislim da je precijenjen. Uz svo moje objektiviziranje ljudi u tramvaju. Drago mi je zato visit sa propalitetom. Klošarima. Vječno pripadao tom svijetu pa ću bar i ovu godinu. Na hreliću. Sa super ljudima. Neopterećenima uspjehom. Iako truleži ima svugdje.
Previše sam vremena potrošio na snobove, a premalo na ljude s kojima sam četiri godine rastao na klupi. Perzefoni moram odat počast što se solidarizirala sa mnom. I stavila Narcisu rogove. A Sapfi jer se isto pomirila napola da će bit sama i smatra vrhuncem bit s nekim.
Sutra počinje dox, a ja konačno opet počinjem s učenjem i mogućim slušanjem ispita. U zagrebu nikad nije dosadno, a ni na queer olimpu. Eto čak sam našao i nekog komunikacije vrijedna.
Menage a trois definitivno je passé za mene. Ostat će neko vrijeme u maštariji. A sad idem da sanjam jer sam neke ljude ostavio u prošlosti iako u sadašnjosti još nažalost postoje. Draže mi se zato vraćat tramvajem ponekad s partya, a možda zato sebi nabavim i biciklu. Odrastao kao sirotinja neke stvari više sam cijenio, a i ljude. Zato neke ljude nikad neću shvatit. Pogotovo one koje za svoje probleme vole okrivljavat druge.
Sutra me čeka novi dan nadajmo se sa manje napornih ljudi

- 00:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.02.2008.

Dvije Arijadne

Večer je počela s čašom vina i bocom. Out Hudom u ušima i Helijem koji se raspituje o Hermesu u tramvaju. I svi bi mi smjestili gaya iz potresenog Olimpa. Jebiga. Samo mi je simpatičan. Nedovoljno privlačan. Breakbeat nije bio loš. I baš kad je došla Terpsihora i Narcis počeo plesat s jednom Arijadnom. A onda je došla druga. Obrijana. I nije pjevala "Lasciate mi morire". Tijelo joj je bilo savršeno. No previše je bikova bilo oko nje. Premda nije bila imuna. I obučena u crveno sa šalom baš je vraga izazivala. Zato sam se opet vrtio s Terpsihorom. A na kraju završio u autu s Narcisom i njom. On nije htio menage a trois. A mi smo se smijali. Jebiga! Morat ću negdje drugdje ostvarit tu maštariju. Skupa smo spavali pola sata. I ona nas je ostavila da pješačimo dvije stanice doma. Ne znam je li bježao od mene ili od studeni. Uglavnom gonio se 10 metara ispred. Idealan za prcanje u mozak kad sebe shvaća preozbiljno. Ti straight likovi. Neće te odmah biksić jebat. I iako mi je ova Arijadna pobjegla, a druga više htijela one nisu na Dioniza ostale imune. A samo je u džepu imao 10 kuna te svetu i profanu ljubav sa kupidom koji prčka između. Bar je liješkaranje u autu jednog Fauna dobio

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.02.2008.

Polaskan

Svi kažu: - Super si?
To slušam od srednje. Pametan. I samo to. Tu riječ nikad pretjerano nisam doživljavao. Što li uopće to znači. Moja kutija od srednje. U koju su me trpali.
- Tebi ovo ne treba!
Drago mi je što s nikim iz srednje nisam bio. Jer im je vrhunac dana bilo ogovaranje na kavi. Dvoje najvećih štrebera. A ja sam bio treći. I što je danas
od njih. Evo najveća drolja u razredu već ima djecu i full se uvrijedila jer san je odjeba za godišnjicu. Oko čega se nekim život vrti.
- A ti se angažiraš protiv NATO-a nešto.
- Otprilike.
- Što ima od tebe? Kako život?
- Ništa. Slušaj imam posla pa i ne dolazim pa se čujemo za koje desetljeće.
Rekao sam prije ovog ljeta.
Tako neki ljudi doživljavaju pravo na grad i aktivizam. Oni tamo redikuli šta pametnijeg posla nemaju. Je je!! Teško je ponekad na rivi mišat žlicom po šalici kave ili pit dijetnu kolu na hramu lijenosti.
A za godišnjicu sam čuo da su napravili buku oko mog odjeba. Čak je i razrednici bilo dosadno. Bar je ona ženska na ekskurziji dobila dildo od mene za poklon kad već odjebom nije zadovoljna. Neka joj svijetli.
Nikad nisam mislio da sam bolji od drugih. Prije bi krivio sebe za neke stvari nego druge. Smatrat se boljim od drugih bilo mi je jadno. Pogotovo krivit druge za svoje probleme. Kao Vulkan.
Zato i jesan malo ovako lud. Jer imamo gene od Cipika. A oni su došli iz Rima.
Legendo! Pametni. Super si. Lud si. To slušam od srednje. A kad napraviš sranje onda svi kažu volim te. Kao da je to najveće opravdanje od sviju. Jer osjećaji su najkontradiktornija stvar u svom uzročno - poslijedičnom nizu. Pa eto reći volim te ili zaljubljen sam i sve će ti biti oprošteno.
Ne skačem više preko rijeke Mirne. Nikad se ne zna. Niti olako izjavljujem osjećaje i riječ zaljubljen. Nekima više nakon svega ovog više nisam tolko divan, ali što je tu. Nikad ne reci nikad jer život ide dalje. Samo nastojim bit dosljedan. Kolko mogu. Orfej je sebe od zaborava ubio. A Dioniz uvijek bio i ostao. Nadam se manje tragičan jer večeras ide na breakbeat. I bar će da uživa u svom svijetu seksualnosti. Jer ljudi su mu sad samo privlačni. I nastojat će manje da pizdi nad gluposti. A sebe ionako nikad nije shvaćao preozbiljno.
Jer je ludi Dionizije. A evo sada jedna Napeja s prosvjeda da se ne sekiramo
i samo joj se divimo

- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.02.2008.

Anđeo destrukcije

- Viđam te svugdje. Na svakom filmu, koncertu i partyu. Pravi si anđeo destrukcije. - rekla je Ana bez Alegorija
Kakav je tvoj put Dionizu?
Vijugav, secesijski s krivulje razveden unutar pepela iz kojeg se ibis rađa i leti.
A prijatelj?
Prijatelj je šaren. I nestaje
A na kraju puta vidim masu stepenica, isprepletenih u Piranesijevskom kaosu, Ime ruže nalik.
A sve je počelo sa višnjama, pivom i žestoom. Završilo je nesporazumom. Premda je u Hadu bilo vruće i nezaboravno u pepelu anarhizma i Attacka je nestao. Iz onog svemira. Drugog. Ali zato super bilo glumit neodoljivog. Usne je dobre imao. Nasmijane. No prestrašene. Iako su svi navijali da to veče Dionz zabije on se nije dao. Bio je poluslijep. A sramežljivi samo napet dok se zajebava i drži povučeno. Bez komplimenta. Originalnog. Ili dobrog uleta.
Demetra je našla svog Posejdon i imaju onaj svoj riblji pogled. Izgubljeni i buljav. Dok svak za sebe filozofira.
U kino koje se nekoč Balkan zvao bila je i Hestia, uz Hada i Pitija. I dok je Pitija čeznula za izgubljenom čarolijom, prošao je Adonis, a Pitija je dobila papar. Bez soli.
Dioniz je tu večer opet plesao. Vesel, Hestija i Pitija zbunjeni, Demtra i Posejdon zaljubljeni, a Menada napaljena. No u kolu strasti i života bar je bilo. Ribice su plesale i koprcale se kao girice i gavuni na peškariji. Zvijezde su svijetlile dok su išli kući. Neki su dobili ponudu za menage a trois, neki vezu, neki zabavu, neki samo dvije gumice na srebrnom pladnju zadovoljstva ili ogledalu što se prošlost zvala, a neki pladanj čiju glavu čekaju.
Dioniz je živ i titnja dok uči. Ares se igra tarota i kompjutera. Euridika je nestala, a mit o Orfeju je nestao. Momak nježan i plah sebe više ne pozna. Jer je pretvorben. No živi. Čak i dok se uništava i u gay ponekad tone. No i dalje je medeni i voli da ga se jede i bude pojeden. O njemu se priča i voli da se o njemu priča. Ali zato bar sebe više ne shvaća preozbiljno. Biseksualan, suptilan i zavodnik, no i dalje je svoj. Ide u menzu, polaže ispite i sva događanja pohađa. No ovaj put neka s naočalama. Da mu efeb, Atlas ili karijatide ne odlepršaju. Balkanci smo i tračeri. Kiša nas ne ubija kao Engleze i najgore što možemo je da razgovaramo samo o vremenu.
Orfeju koji je nestao i Bahku bez vina, ali zato viječni puni svoje strasti, smijeha umijeća življena i joie de vivre u Olimpu, Hadu, Posejdonu i zemlji čudesa sa dijamantima Orlanda. Viteza u službi svog puta

- 18:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2008.

Gioconda, te gleda

Pogleda u prozor opet. Ovaj Antonionijev film je bio dobar. Avantura. I baš kad sam čovjeku iz svemira skoro upa nazove me Gea. Nije ni čudo. Bio sam u mami. Ali i dalje gledam. Makar kroz prozor, fresh window ili portal. Znatiželjan.
I za laku noć kao prava mona, slika ispod koje bi igrao tešetu. Slika koje sam se bojao i ide mi nađživce. Kolko tek smrdi oko nje. Baš te faćka kad te gleda.
Gioconda te gleda rolleyes
A gledaj i ti nju. Samo pazi da se ne zasitiš.
Ma baš je bidermayer bljak
Dionizije

- 23:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Priča o Ve

Ili saga. Se nastavlja.A s kim završim. Svemirac je opet ovdje, a dobrojutro je na portalu.
- Oprostite, gospođo spoznao sam svoju homoseksualnost!
- Mladi gospon obucite jaketu! Ne pričajte gluposti! Bute se prehladili!
- Satire, ovo su moji prijatelji.
- Satire,ja sam zaljubljen, ja tebe volim!
- Jeste čuli da jedna lasta ne čini proljeće. Prošle godine mi je jedan lik bio napet! I ode Esperanza vrt da uredi.
Koja patetika i dramu i ja činim.
Zašto svoju seskualnost ne želim zaključit s jednim spolom. Rez sam već imao, ali mi je dalje drago i i i o. Ali bi monogamiju. Bar monumentalnu.Ili monumentalnu.
Čemu se definirat sa 24. To rade samo budale željne pozornosti. Svaka im čast.
Ovo V nije za osvetu već za rez. Rez od 4 mjeseca neki bi rekli. Nekima je trebalo da tolko pobace. A meni za odreć se prošlosti i živit u sadašnjosti. Svom svijetu čudesa. Zagrebu i vlažnih njegovih strana. Od sada živim život manje dosadno. A patetiku i bombe koje pucaju usred kompozicije ostavimo Tintorettu
Senzualni bi

- 14:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.02.2008.

Defenzivan

I eto novi dan nije donio ništa nova osim još jednog filma s novom dozom patetike. I standardnog apsolventskog pitanja, kolko još?
Moram priznat da u svom tom izigravanju mističnog i senzualnog Parižanina ipka mi se sviđa netko kome se ja sviđam i zalazi u mamu. Možda zato što je došao iz svemira. A ko zna zasto. Zar je važno. Idem još malo da slažem svoje prijatelje na gay.hr kad već ne mogu puzzle.
Uz kamilicu, ali sa požudom u ustima

- 23:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Monogamija

A baš kad sam sebi rekao da necu visit tolko na portalu evo mene opet tamo nakon Antonionijevog filma. Nije ni čudo kad završava sa samoubojstvom. I da reka san sebi da ću sad manje pisat ovaj blog, a eto mene opet. Dionizije željan pretjerivanja.
Monogamija, to ja želim i gay prijatelje moram priznat. Onaj lik iz mame nije loš, jedino da mi je fizički privlačniji. Eol mi je simpatičan, ali već vidim da neće ići. Nemam više živaca. I baš kad sam sebi reka učenje i monogamija, ja eto šaljem poruke. I to trima osobama. Možda postanu bogovi, ali su mi još draži kao ljudi. I ja sam baš super u ovom uređivanju bloga. Baš me ide formatiranje.
Idem se barem vratit monogamiji ili poligamiji knjiga, skripta, filmova, glazbe itd.
Bolje jedno vrijeme vlažit stranice, nego raketu. Pogotovo dvorske intrige 18og stoljeća. Zato sam si eto galantan. Čemu preostaje kupaona. Maštanju i snovima. Jednog dana ih možda ostvarim. Eto baš smo dobro ispali svi ispali u globusu
Očajni Bahko bez vina

- 00:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.02.2008.

Parmezanu

Parmigianina sam ostavio za slijedeći ovaj post. Ne slaže mi se s ostatkom. Nisam jeo danas parmezan, ali sam se mozgao što dalje. Eola mi Zefir na pivu otpuhao, a od ovog roka francuskog sam odlučio odustat. Ionako ne stignem. Prekasno počea učit. Zato sam danas bar pokušao učit francaise. I ogleda koji ispit dalje. I odlučio sam ić na Antonionija. Talijanski mi ponekad nedostaje, a francuski je tek 22.2.
Za to vrijeme učim za povijest. Ili umjetnost još razmislit. I zahvaljujući novom kompu koji je spor nadam se da ću manje pisat ovaj blog, a više uživat u životu. Možda odem i ovaj tjedan u global, koji sa svojim toaleta šikom je nažalost jedino mjesto u gradu za moje potrebe. Jedno je sigurno. A to je da ide srijedom i nedjeljom. Previše je dobrih dana za ne bi bit gay, a ostale za straight. Nadam se ne dosadan. Nego napet. Bar nekima.

- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.02.2008.

Diskrecija

I taman kad sam se nadao da imam šanse kod Hebe, ali ona očito ima svog Herkula. A što se tiče Eola izgleda da je prohujao s vihorom. A sa mnom sad drugi Zafir puše. Nadam se u boljem smjeru.
Had bi mi trebao da popravi komp. Pivo i višnjevača uz rasparvu o silovateljskim tekstovima dobro su mi nakon ispita legli. Eol nije puhao, ali zato tražim drugu zračnu pušku. Kad mi komp proradi. Ipak je karneval. A baš sam jučer s Amorom raspravljao da li je Helije gay. Ovdje se vidi da nije.
Ali dok je crno jučer sviralo vrtilo se još bogova oko mene. Svi sad uče pa moram i ja. Zato idem večeras na Požudu oprez.
Svo to miješanje rodova mi ponekad ide na živce, ali moram priznat da sam u vijek znao biti lukav. Pogotov kad plešem. Zato o osobama pričam neodređeno.
A nije tolko bio ni loš onaj lik iz galerije kojeg mi je Atena spominjala. Premda su mi se kriteriji povisili.
Sigurno je da neću pretjerano visit na gay.hr-u jer mi je uvijek bilo draže boravit vani, a ne u Hadu.

Nekidan sam se pred ispit derao na nasipu. Dan prije ispita. Kao Uranija sa razglasom na prosvjedu. Njoj nije trebala šiba. Žvac je. Nije ni čudo što se špirit u maloj boci drži. Velika. Samo ekspesivnije i manje artikulirano. A sinoć sam se smijao S Pitijom opet sebi i limunadi za Novu godinu. Otjerali smo Mađare do Drave. Tako im i treba. Tim bikovima.

A najgore što mogu činit sa sobom jest gledat se non stop u ogledalo kao Parmigianino. Manirizam je super. A i Uranijina glazba. Ali ne i Kanađanin koji skija. Jer je čak i za mene previše gay.
stoga moram se bacit na knjigu i filmove ako ovaj faks hoću završit. I francaise.
Voluz vous couches avec moi, ce soir?
Mogwai sad svira. A ja sam ipak samo ponekad Parmigianino što unutar sebe, a još i više u druge zavirit dok bubanj tutnji. Jer što je život bez znatiželje i diskretnog šarma buržoazije i proleterijata.
Rave on senzualna parižanko. A baš je Had stavio nešto u rupicu.
I da javio mi se Eol. Ipak još puše. A baš kad sam sebi rekao. U ovoj leći ili prizmi očito nikad nije dosadno. Zvao se Parmigianino ili samo Dionizije
Do sledeće zgode u zemlji čudesa.
Je ima dobre ruke

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 01.02.2008.

Šiba

I sve je očito dobro u državi Danskoj. Olimpu, mislim!
Radit u galeriji nije loše. Pogotovo vrtit dupetom pred pola gay populacije. Niko ni ne kuži da je to galerija. Misle da se prodaju televizije. A kad ono tamo se pojavi Sanja Iveković s Amorom. Par gayeva i lijepih žena i Budha iz predgrađa. Demetro pogodila si knjigu jer je već prvo poglavlje papreno. S curryem.
Moram priznat da mi se na prosvjedu ukazala jedna Heba. A Crvena i svijelih očiju mi se smijala, a i ja njoj. Jos i izlazak s Eolom veceras. A sutra svira crna mamba.
Tako se ponašam nestašno, a nakon što sam se riješio Mitteleurope mogu reć da se osjećam još nestašnije. Opako. Perzefona bi me rado išibala šibom koju sam joj kupio u sex shopu. Lik se totalno uživija i htio je umotat u crno, no njena je boja ljubičasta sa čestitkom žutom i crvenom mašnom. Puno stvari što se motaju okolo i skrivaju, a baš se namistila na fotografiji da je neko išiba. Kamera je možda ne voli, ali šibu joj je očito kao nekom tko voli držat predavanja namijenjena.
Spank me!!! smokin
A i ovaj Adonis pokraj se bome namjestio. Dobro mu stoji ruka na bedru

- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.