Dionizije nad Dinaridima

nedjelja, 26.10.2008.

Wave a flag! Spin the flag!

Svijet se vrti. Ja se vrtim. Svi se vrte. Neki u svojoj, neki u tuđoj putanji. Ja u svojoj, a povremeno i u tuđoj. I od svog tog vrćenja i vitlanja dobijem vrtoglavicu. Od mamurluka.
Što si se uhvatio te zastave?
Meni je baš orfistična. Da dragi Olimpe,
opet sam "malo" plesao. I vrtio se oko drugih. Pravi sam vamp postao. Čovjeće ja kad sam pijan stvarno radim budalu totalnu od sebe. Besraman. I to sam tri satira. I to se još kao slućajno bacim na "the" kad sjedi u fotelji. Zamotan u zastavu. Ma baš mi je sve bilo šareno. A mene se još najviše uvati onaj u vezi u stanu čijeg dečka smo bili. Mora da je njima bilo zabavno ili previše mene gledat kako plešen sa tom zastavom. A vrhunac mi je bilo kad sam se još mazio i plazio po ormaru. Fetiš eto radim od svega. Zabario nisam ništa, ali se zato zabavio. Nasmijao se danas kad sam se sjetio šta san sve sinoć radio.
Super mi je bilo šta san se konačno isplesa da me bole noge. I da diga mi se opet kurac. Iman života, ali definitivno taktika navali odnosno zgrabi ga uplaši većinu satira. Nisam ja kriv što imam ruke kao zmija. Zastava mi je bila super. Još kad san brija i gleda kroz nju.
- Sad je sve žuto, plavo, ljubičasto!
Manijak. Bio i ostao.
Nekidan mi je nedostajala Euridika. Moja jedina platonska ljubav s kojom sam znao sate i sate razgovarat i slat super mailove. Jabuka Grozdje! I tko se tad pojavi nego Hermes. Izjavio sam naime da vikende koristim za kućanske poslove i pravo na biti jebozovan. Vec sam rekao da sa svojom jebozovnošću nemam problema, ali kad sam pijan nema šanse da ja pametno išta izustin iz usta. Osim mojih brijanja. Kad se pije ne pričaš o Foucoultu. Zabavlja se.
Zasto mi nedostaje euridika?
Zato šta eto činjenica da mi se netko veseli mi je draga. I čisto to. Ne ona kao ona nego kao iskren odnos s nekim, njim. Da ga grlim kao što me ona grlila. Bar jedno vrijeme monogaman. Ne da bi se non stop držali za ručice. Moja zadnja pritužba za zbor kojim se bavim je bila:
- Zašto više ne mogu bit zaljubljen bez razuma?
Sebi više ne dopuštan olako zabrijat na krivu osobu ili bit neuzvraćeno zaljubljen. He is not that into me kaze Miranda, jedna od rijetkih pametnih iz Seks i grada. Serije u kojoj uzastopna monogamija cvate. Na kraju večeri rečem sebi kao lija iz Ezopove basne:
- Ma grozdje. Ionako je kiselo.
Ali mi se ne da ni slatkim limunom zadovoljavat.
Vrijeme se jučer mijenjalo. Doslovno. Jesen je otkad počela. Koju volim. Ja nisam jedan od onih koji jedva čeka da svo lišće popada. Dapače sviđaju mi se razne boje. Volim i mučne filmove. No ne filmove o egzistencijalnim krizama umjetnika. Nego one hiperealne kao Slijepa planina, kineski film o ženi prodanoj u bijelo roblje gdje je cijeli film muče i to najviše žene, a završava kako u stvarnosti i jest. Bez nade. Drugi film je Razred, estonski film o bullyingu, gdje se djeca u srednjoj školi zlostavljaju, točnije čitav razred uhvati u igru dva lika, pogotovo jednog jer je povučen dok sve ne završi krvavo. Cura od jednog lika koji stane u obranu povučenog mi je najveći primjer konformističke glupače kakvu otkad nisam sreo. Umjesto da stane na njihovu stranu ona prekine vezu s ovim jer ne povlađuje se mišljenju većine. I sve isto zavši realno i brutalno. Masovnim ubojstvom i samoubojstvom.
Ljeto. Kao i svako za mene je zaključivanje godine. Bilo i ostalo. A ovo je bilo sa proteklom straight i gay prošlošću. Miserafil sam dijelom bio i ostat ću, ali cu se uvijek volit sjećat ludih i sretnih dana, a loših kao opomene što da ne budem. Iskustvo mi služi da budem jak. Rekla je Atena.
Ma super je bilo motat tu zastavu, jer eto ima i zgodnih Hrvata.
A ja eto od te zastave imam ovaj blog, Delaneuya, Stilinovića, orfizme, plesanje, pjevanje i koju super sliku glavi gdje puštam sebi da pjevam, plesem i opet se histerično smijem.
Zato pjevaj kurvo, pjeva jer možda prostitiuraš zagrljaje, ali se bar provodiš.

- 22:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.10.2008.

Zločin iz strasti

Zašto zašto francuski filmovi šezdesetih moraju bit u Tuškancu kad i Zagreb film festival. Premda sam ih pola pogleda neke bih ponovo. Ljubav prema francuskom jeziku mi se opet vratila. I da kad sam išao vidit za francuski i mog omiljenog profesora, koji je gay by the way i ne predaje ga kao što i francuskog nema. Zakasnio sam pola godine za svojom strašću jer prošle godine sam mislio ako se ne bavim ničim faks ću završit, a ispalo je obrnuto. Jos ću pola godine ćeznut za francuskim. Zemlja u kojoj se za zločin iz strasti gleda kroz prste me oduvijek fascinirala. I još je tu jedna od mojih najdražih glumica: Jeanne Moreau.
Ljubav bez razuma je ono što izgubih u procesu zvan odrastanje. Mislio sam da nešto nije u redu sa nom kad već devet mjeseci više ne mogu biti zaljubljen bez razuma, ali očito nije tako. Odrasti meni znači prihvatiti odgovornost za svoje postupke. A u tom je došao razum koji prevladava osjećaje. Inače ovaj grad je premali. Jedino tko me istinski napali je Tihi Amerikanac, Mađar sa pjegom na vratu, a od Hrvata tko drugi nego oprosti mi Dioniza pokoji Dalmatinac kojeg uspijem zamjenit s nekim drugim jer mi neki nisu bili jasni o kome se radi. A kad ih ja napalim onda sam im previše. Pokazivale su mi sise neke cure jučer. Moja reakcija je bila: He he! Kud ste meni došle pokazivat te sise. Budite nestašne negdje drugdje. Što bi bilo da vas mama vidi. Ja na moju i vašu žalost trenutno brijem na likove.
Inače ovaj tjedan da živnem opet malo nakon rada sam išao na dva genijalna koncerta u SC-u. I nije mi žao ni trunke para za Silver Mount Zion i Animal colectiv. Na svoju strast sam potrošio 160 kn. Najveća dilema mi je francuski film ili Zagreb film festival. Svi su na festivalu na kojem su možda dobri filmovi, tri od pet koje pogledah zasad ili filmovi koje pola pogledah, a sigurno su dobri.
Možda počinim zločin iz strasti jer sam jednu strast zbog gluposti izgubio. Ali više nikad ljubav neću shvaćat kao opravdanje za svoje postupke, vlastitu religiju i nešto što sve dozvoljava sve.
Zašto ja u biti ne mogu ostvarit monogaman odnos? Premda u mojoj glavi i dalje postoji monogaman romantični ideal to je zato što sam oduvijek bio poligaman. Tako je moja seksualnost sa devetnaest i počela. U ljubavnom četverokutu. Ne znaš još ništa, skužiš da ti je do nekog stalo, a tu su i drugi ljudi o čijim osjećajima bi trebao vodit računa. I nakon toga sam uvijek bio paralelno zaljubljen u više osoba, a ne uzastopno monogamno. U ponedjeljak sam bio na predstavljanju knjige o otvorenim odnosima u mami. Žena je napisala knjigu iz svog vlastitog trinaestogodišnjeg iskustva. Diskusija je naravno skrenula s teme jer su neki htjeli previše pričat o prokreaciji i muško - ženskim odnosima. Ono što mene tu zanima kako odgovorno vodit otvoren odnos odnosno biti ljubodaran, a ne ljubomoran pa smo ja i Perzefona tu knjigu kupili.
A kako na neodgovoran način vodit otvoren odnos pitajte Julesa i Jima, francuski film. Žena u tom filmu mi je totalno luda, posesiva je teška, Jim je boem, a Jules kao dobri budist na kraju ostane sam brinut se o njihovom djetetu. Ona naime sa Jimom skonča jer ne želi da on nađe sreću s drugom. Jules je tu ljubodaran, a ona koja ima dijete s njim očito prema Jimu nije pa sve završava nesretno. Kad pročitam tu knjigu i prođe festival i francuski filmovi vam se javim jer me ništa trenutno u ovom gradu ne napaljuje. Zagreb i seks očito su dva pojma koja se ne rimuju.
Loš i nehomonormativni, ali nekima jebozovni peder

- 17:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

Žao mi je, nije mi žao

- Dragi oče zgriješio sam.
- Koji su ti grijesi?
- Eto! Plesao sam jebozovno. I to nekidan sa muškarcem!
- Moli deset Zdravomarija i meni popusi kurac pa će sve biti u redu i oprošteno!
S dragim našim kršćanstvom i njenom uplitanjem u seksualnost oduvijek sam imao problema. Kako ti netko tko se ni ne jebe može pametovat kako bi se trebao ponašat u vezi toga. Zašto bi to trebao bit grijeh? To mi nikad nije bilo jasno.
Kad bi i par puta se našo na toj misi zbog rodbine fascinantno mi je bilo gledat ljude zatupljenog pogleda. Misle na jedno, dok onaj na propovjedaonici sere gluposti. Moja "najdraža" rečenica iz Biblije: "Blago siromašnima jer njihovo je kraljevstvo nebesko". To je bilo krajnje opravdanje za svu društvenu nepravdu, licemjerje i iskorištavanje od drage nam Crkve. Drago mi je što kršćaninom nikad nisam bio. Čak i kad sam kao dijete u osnovnoj možda i htio jer eto htio sam biti uklopljen.
Počeo sam se ponašati opet jebozovno. I baš mi je super. Žao mi je što nisan stiga onom malom amerikancu kurac popušit da pokažem odanost establišmentu. Ha ha! Dobro je bilo opet "malo" plesat. Nakon tog plesa u ITD-u odmah sam dobio ulet od par likova. Šteta sam tog tihog satira otresao od sebe jer sam mu bio previše. Plesanje nije jebanje, ali nekima je očito dobra predigra.I taman kad eto nemam više problema sa svojom jebozovnošću i da žene se vrte oko mene i mislim da ću uskoro oko nekih od njih počet se vrtit dobijem novi napad i to na dub koncertu u mom omiljenom prostoru. Pauku. Iz vedra neba netko je imao problema sa mojim izvijanjem, vrćenjem, plesanjem i načinom oblaćenja jer eto nastojim ne izgledat isto. Dan nakon unatoč bolovima u nogama i rukama od debila kojeg sam bar opalija po jajima iša san plesat opet jer mi je eto bilo potrebno. I pogleda san Tetoviran ružu. Uvaljuju mi se žene opet i opet.I eto čini mi se premda mi ne daju stimulans kao muškarci ipak moram priznat da su mi neke privlačne. Mislit kurcem ili glavom. Pa ljudi i kurac je dio čovjeka konektiran nekako na mozak. Od svih u zadnjih tjedan dana jedna zapravo. Ima ono nešto muško i sigurno u sebi. Da ne palim se na standardni porno izgled. Duga kosa, štikle, tra la la
Ono što mi smeta kod odnosa sa ženama bar nekim jest manipulativnost Here koju imaju. A kod muškaraca ja se osječam ponekad kao Hera i to mi se ne sviđa. Lijepa i zla. Jer Zeus ju je varao. A ona zbog toga svoje spletke sklapala i vukla. Jer žena se uči da bude dobra, a muškarcu je dozvoljeno da divlja okolo i svijet kroji po svojim pravilima. Dok ona mora bit ponizna i bar izvana pokazati da je "dobra, čista i nevinašce", a u biti uopće ne mora bit takva. Muškarac kad dosta pojebe je faca, a ona je kurva pa eto mora izvana gradit neko drugo lice. Izvana majka, a kurva bi htjela bit ili i je. I često joj društvo ne ostavlja izbora ili je bar tako tretira. Muškarac kad napusti dijete on je boem, jer on ide tražit sebe, a kad to napravi žena ona je samo zla. Čudovište. Manipulativan sam se ponašao samo prema jednoj osobi u svom životu. To je bila Terpsihora ili Maja. I ne želim nikad više biti takav. Sad mi je super što smo opet dobri. I ne sekiram se više zbog toga. Zbog nikog. Prvi post nazvao sam Suze sina razmetnog sa slikom od Rembranta koji je imao težak život. Umrlo mu je mnogo djece za koju se nije mogao brinut.Finanacirat. I bio je katolik. Mislio sam tad da se razmećem vremenom, no sad znam da ne. U mojoj obitelji mi je oduvijek išlo na žice što ja moram igrat ulogu dobrog i odgovornog sina. Dok bi se starci svađali mene bi još kao dijete pitali što ja mislim i silili me da biram. Tad sam naučio balansirat na obje stolice bar povremeno. Loptali su se djetetom. A sad kad sam se razmetnuo vremenom od njih i shvatio da ja mog oca nisam dužan odgajat, jer misli da smo mi svi krivi za njegove probleme, a ne on sam. To se ponovilo bezbroj puta i svoju lekciju sa pedeset i nešto neće ni shvatit. Kod njega mi je uvijek išlo na živce što ja u tom odnosu nisam znao tko je dijete. A on je jadan rekli bi svi. A što je s bakom i mamom. One su više no itko nosili teret u toj obitelji. Danas sam ga nazvao čisto da se baka malo odmori od njega. Jer nije zaslužila da sav teret padne na nju. Eto pizdi opet po meni. Jer je po svima već pizdio pa sam i ja na red nekako došao.
Melankolik je kažu vezan uz svijet stvari. Dok sam bio mali nismo imali puno stvari pa sam ih naučio za razliku od današnje djece više da ih cijenim. Vezao bih se uz neke. Pridavao im značenje. Razvio sam zato fetišistički odnos prema nekim stvarima. I dan danas pazim što ću kupit, hocu li ih koristit. Pazim na svaku. Reklo bi se. Rađe ću dat pare na nešto što me zanima, a ne na nešto što društvo kaže da moram imat. A što se tiče stvari uvijek sam se volio družit s ljudima koji pričaju o stvarima koje su im super, a ne o stvarima koje znaju. I super mi je priča kako sam svoju zimsku jaknu zaradio. Freuda, Junga i sve ostalo na ovom blogu smo prošli. I nije mi žao. Trebalo mi je da se sredim. Odjebem ga. A mom ocu i za sve njegove gluposti, frustracije i djetinje komplekse i gluposti raznih licemjera imam samo da kažem ono što bi rekao Mladen Stilinović. Napisao sam ovu knjigu kad nisam imao vremena. A za neke sam ljude imao i previše vremena.
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA NEMAM VREMENA
NEMAM VREMENA

- 19:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (13)
Siječanj 2008 (28)
Prosinac 2007 (31)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vrag možda ne pleše u crvenoj haljini, ali je meden i zna biti uboden. Pogotovo ako se igra roštilja sa pekinškom patkom, svinjama i bocama ruma. Jer tek onda vatra, koja u njemu sija i pari, dolazi do zvijezda. Kipila, čučala i sijala makar i do Posejdona, ali će zato biti vječna

Kurčenja i pižđenja jednog bi ne bi neodlučnog i smotanog gaya/bi -a ponekad nezadovoljnog svojim životom dok pluta, plese i pjeva, ali ne razbija glavu na Kinseyevoj skali seksualnosti na putu da nađe svog Apolona ili Veneru u neočekivanoj lakoći postojanja.

Linkovi na koje bacim pogled povremeno

Blog.hr

wikipedia.org

alethea.blog.hr

Hvale bogovima ili popis likova i nekih simbola

Hy Gei - jer je najpozitivnije biće koje me naučilo da ne mrzin
Gei - jer me odgojila, ali mi ide na kurac sa svojom miserafilijom
Perzefoni - jer se ne da
Hadu - jer previše pita zašto
Hermesu - jer je kuhačom i pedalom izmislila pojam aktivističke redovnice
Heliju - jer mi je dao nadu da ima još dobrih ljudi
Panu - jer me izletovanju podučio
Demetri - jer je iskrena
Artemidi - jer je ponekad veći patetik od mene
Euridici - jer je nestala
Aresu - jer mi čisti WC
Pitiji - jer je u zemlji čudesa
Orfeju - jer je bio glup, ali iskren prema sebi
Esperanzi - jer me udomila
Euterpi - jer ima dobru glazbu
Terpsihori - jer super pleše
Depeche Mode, Bjork, Mogwai i Sigur rosu - jer su utjeha
Amonu Tobinu - jer me nabrije
Uraniji - jer se izderala na mene kad je trebalo
Ateni - jer se brine o meni
Niki - jer je u razumu uzor
Posejdonu - jer se ne kurči kao neki iz Hada
Eho - jer je uvijek nasmijana
Satiru - jer je Ok lik, ne pretjerujmo
Faunu - na lijenosti
Moćnoj Afroditi i Tužnoj Afroditi - jer su na blog ukazale
Crvenom Amoru i Ljubičastoj Psihi - jer me više ne proganjaju
Adonisu - jer je zgodan
Zeusu - dominantnom patrijahalnom mušarcu kojim nikad neću bit
Heri, Narcisima i svim jadnicima - jer se nažalost zbog takvih ljudi osjećam bolje
Melpomeni, Pulhram i Eteru - jer postoje da me nasmiju
Hestii - jer ne idealizira
Taliji - jer me napalila
Kaliopi i Polihimniji - jer su me zaposlile
Vulkanu - jer me bar zajebavanju naučio
Apisu - jer mi je jaknu dao
Papru - jer ga nisam izgubio
Soli - jer mi nije puno pomogla
Termosici - čuvaru uspomena
Filozofskom - jer me naučio da gledam i mislim drugim očima
Wikipediji - jer ima dobre članke
gay.hr-u - jer na njemu vise neki ljudi poput mene
Jadranki Damjanov - jer me naučila da aktivno i nenarativno gledam
Tomislavu Gotovcu - jer je na egzibicionizam ukazao
Andreji Kulunčić - jer mi je vratila dostojanstvo
Filmovima:
400 udaraca
Seksu, laži i videovrpcama
Donnie Darku
Shortbusu
M.A.S.H.-u
American Beauty - jer su mi rekli da se ne sekiram i da sebi kažem dosta
Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Rumunjskoj i Francuskoj - jer u njima Dioniz spava
A ponajprije hvala Dionizu jer je sve probleme nadišao i spreman ići dalje u svojim putevima kazne, užitka, rada, a ponajprije hedonizma

Čemu sve ovo, tko sam ja ili dobrodošli u moj privatni prostor

U početku ovaj blog mi je bio eskapizam od svega i bijeg u nadrealno dok mi nije bilo jasno tko sam i što sam, a sad mi služi da vidim što sam bio, što sam postao i kud se krećem, a drugim da se ponekad od svog tog cinizma nasmiju i vide što ima sa mnom. A i nakon sve te zbunjenosti ja sam ja što god bio. Život je ... ma jebeš te jeftine filozofije. Važno je da je ponekad intenzivan i nije dosadan. Bar ne uvijek. A i kad je dosadan da je bar sa stilom i pun života.

Jedino što je u životu važno jest da si sit. Sitost je relativan pojam. A jedino je važno da nisi gladan. Gladan ću vječno bit. Hrane, ljudi, užitka, posla, pažnje i nikad neću prestat bit majstor pozornosti. Vječno dijete, koje svoj dnevnik nikad nije vodilo i kad je dijete prezrelo ili odraslo odlučilo je da blog vodi. U srednjoj sam bio mizantrop i uvijek znao da sam negdje nepoželjan i rađe sam se držao za sebe, ali sam zato dosad naučio da se ne ljutim, već okrenem to u zajebanciju i udaljim se od nekih snobova ili mornara. Ukratko rečeno ponekad sam nemoguć. Vječna flegma koja nastoji ne bit pretjerana, jer u njoj ima živog sangvinika.
Prijatelje sad imam. Svjestan svoje gluposti jesam, jer se boljim od drugih nikad nisam smatrao. U inteligenciju ne vjerujem jer jedino u životu ćeš uspjet ako si uporan. To sam kao mali shvatio. Povodljiv jesam, ali svoje stajalište o nekim stvarima imam. Pretjerana raspravljanja ne volim, naslušao ih se na faksu, ali kad treba znam zauzeti stav.

Idealna ili idealni ne postoji znam da ne postoji, ali nitko se ne voli probudit ujutro s osjećajem, a koji mi je kurac ovo trebalo! Ono što meni nedostaje jest izležavanje s nekim, a ne seks. Nježnost i bliskost. Jedino što znam jest da su ove oči vječno gladne dobrog i zgodnog mesa koje ima soli i papra u glavi. Samo da nije piletina/kukavica. Najvažnije je da je živa i simpatična, a ne Narcis koji sebi broji pločice. Neki bi rekli da sam previše racionalan. Nastojim ne bit naivan. No i dalje ima strasti u meni. Romantika. Što je to? Ono čime se volimo zavaravat. Više bih rekao da sam antiromantičan. Mrzim kad ljudi riječ ljubav koriste kao ultimativno opravdanje za svoje postupke. Previše olako. U ime ljubavi...

Što sam izgubio?
Rekao bi kao i naslov jednog filma "Sjaj u travi". Totalnu naivnost mladosti. Polet, ali samo ponekad. Prije sam ljude idealizirao, ali sad više ne. Od sebe radit budalu zbog drugog mi se više ne da, ali i dalje mi je s nekim radit budalu od sebe baš super. Nekoć sam skakao preko rijeke Mirne da impresioniram druge, a sad kad sam to postigao nikad mi nije dosta. No kad radim budalu od sebe zbog nekog drugog postalo mi je očajno. Dan nakon sebi se nasmijem. Starost ili iskustvo možda čini svoje. Jedno je sigurno, a to je da se ne želim više nikad zaljubit iz sažaljenja. Previše puta sam to iskusio.

Vječni plesač od malena bio i ostao. Ali ovaj plesač ne voli da uvijek pleše kako netko svira. Već da se ponekad svira kako on pleše i svijet se trese pod njegovim stopalima i pravilima. Najbolje plešem kad ne brijem na nikog, ne jebem nikog jer uritmit sebe i jos nekog drugog na ritam kako ja želim čak i profesionalnim plesačima je teško. Ples je potreba koju sam oduvijek imao. Eskapizam od vlastite stvarnosti ili queer u meni. Ne samo divljanje nego vlastita fizička ekspresija. Zajebancija. Širenje pozitivne energije, a ne zavođenje.
Da li ću bit vječno neodlučan čisto sumljam. Iskren prema sebi konačno jesam i sve se teže zamišljam sa ženom. Ali nakon svega znam da iz bilo kojeg sranja kao i uvijek ću se izvuč i da ću nastojat ne gubit vrijeme na krive osobe. Niti stvarat teorije i paranoje. Znam da sam super i da sam neke stvari postigao, ali uz preispitivanje realnosti uvijek idem dalje jer ne volim vrijeme gubit na nekonstruktivne stvari. A sve što ponekad želim jest samo da me zagrli i ponekad zgrabi u pravom trenutku. Kad njega i sebe nasmijem. Jer želim umrijet sa smiješkom na licu.