28.12.2004., utorak

Reklama za gospođu M. ! Želim čestitati lažljivoj, pohlepnoj kozmetičarki M. koja me je mjesec dana obmanjivala i time si zaradila 1100 kn. Moram joj čestitati i na tome što sam zbog nje izgubila 5 sati života koje sam kod nje provodila u patnji i užasu i što sam danas bila spriječena naći se sa svojim frendicama. Ako se one zbog tog naljute, bit će to još jedna stvar na kojoj ću joj morati čestitati. Ja bih njoj dodijelila Oscara za glumu ili neku nagradu za to "kako u najkraćem vremenu ismusti hrpu love od jedne obitelji", jer da, osim što je mene "sredila", na istu foru su nasjeli deda, baka, bakina sestrična i mama. Svaka čast tati. Malo si razmislite koliko tisuća kuna je zaradila ako je samo na meni dobila 1100 kn. Kao rezultat sam dobila profesionalno uništenu facu. Kad malo razmislim, bolje bi mi bilo da sam gurnula lice u vatru, bilo bi kraće i jeftinije, a dobila bi isti rezultat. Tako, ako ne želite biti lijepi i imate puuuno love, javite se pa ću vam dati broj gospođe koja će vam pomoći da riješite svoj problemčić....

- 20:09 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

26.12.2004., nedjelja

Božić- smisao, duh, uništavanje Božić. Napokon je prošao. Laknulo mi je. Ozbiljno razmišljam o tome da sljedeće godine ne slavim Božić. Zašto? Pa evo: 1.) svake godine ljudi su sve nervozniji, time je odmah više svađa, što potpuno uništava duh Božića. Ako tih par dana oko Božića jednostavno prespavam, sačuvat ću svoje živce i uštediti par nepotrebnih svađa 2.) govori se kako smiso Božića nije u poklonima. Pa zašto, zašto su onda dućani prepuni (savršeno mjesto za gubljenje živaca), zašto svi jedva čekaju da otvore poklone? 3.) Isto je s kolačima. Koji je smisao toga da se prejedeš (prosječni Hrvat će dobiti 3kg za Božić- kažu), koji je smisao toga da se ljudi natječu tko će napraviti više vrsta kolača, dok na radiju svira pjesma o gladnima u Africi? 4.) Kad smo već kod pjesama, svake godine iste pjesme. Ja sam velika obožavateljica pjesme Last Christmas, ali to ne znači da ju moram čuti 55 puta na dan. All I Want For Christmas je također slatka pjesma, ali vjerujem da ju već i vrapci na grani znaju. Santa Claus Is Coming To Town je doživio toliko prerada da više ne znam tko to pjeva u orginalu. Nijedan božćni film ili crtić ne može proći bez Winter Wonderland, a da o White Christmas ne govorim. Ima i nešto dobro: jedinstvena prilika da se cijela obitelj okupi, a to uz malo truda može biti i neki drugi dan u godini. E da, i ukrasi, tisuće lampica koje ukrašavaju grad.. Ljudi su zaboravili zašto se Božić uopće slavi, a tome u prilog govori i činjenica da 50% Hrvata ne zna da je Isus rođen u Betlehemu, kao što ne znaju da je bio Židov. Umjesto da uzmu Bibliju u ruke, bar na Božić, oni su više zaokupljeni time što da kupe dečku/curi/roditeljima/djeci i da li da naprave Sacher tortu ili kesten roladu. (a na kraju će ionako napravit oboje) Ovaj tekst sam objavila poslije Božića jer ne želim da me se optuži da uništavam duh Božića, makar je on po mom mišljenju već davno uništen.

- 11:44 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

25.12.2004., subota

Merry Christmas everyone!!!!!!!!!!!

- 11:43 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

21.12.2004., utorak

Gdje ja to živim??? Sve je počelo ovako: trebala sam potrčati da uhvatim tramvaj ali kako sam danas imala suknju, nije mi se trčalo pa sam odlučila pričekati drugi. Uskoro se pojavio čovjek koji je hodao okolo i vikao "j... vam četničku mater", "j... vam račana", "moje su ubili, nas su izdali". Mislim da nije bio pijan, samo potresen prošlošću očito. Nakon 5-minutnog monologa, drugi čovjek mu je dobacio da prestane gnjaviti druge, da presetane blatiti zagrebačko tlo, pa je psovao Thompsona i Đapića. I tako su se dva psihički poremećena čovjeka počela svađati,a tramvaja niotkud. Nakon 15 hladnih, beskrajno dugih minuta tramvaj je napokon došao i anti Thompson guy je ušao u tramvaj- moj tramvaj nažalost. Stala sam pokraj mladog para i promatrala kako dečko curi nježno miče kosu s lica, kako naslanjaju glave jedan na drugog, very cute, a onda... onda je anti Thompson guy podivljao i počeo se derati na curu da što ona njega dira (!). Istini za volju, moguće je da ga je dotaknula pošto je tramvaj bio pun, ali sigurno nije namjerno!! Dečko od te cure se ustao, počeli su se naguravati, pa tući, bacati po tramvaju, ljudi su panično vikali vozaču da otvori vrata, da netko zove policiju, ta jadna cura je bila na rubu plača i preklinjala ih da prestanu. Tramvaj se ispraznio, nekako su ih odvojili, a ovaj luđak je nastavio trčati za tramvajem. Ja ne mogu vjerovati kakvi luđaci slobodno šeću gradom i zbilja se više ne osjećam sigurno. Ovo me tako potreslo da sam bila na rubu plača , tko će nas zaštiti od ovakvih ljudi? Tko će nas zaštiti od ljudi kojima je mjesto u mentalnim ustanovama? Tko?

- 21:36 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

20.12.2004., ponedjeljak

Entertain me!! Buđenje. Škola. Ručak. Učenje. Internet. Spavanje. = rutina. Svaki dan- isti dan, s tek neznatnim promjenama. Uglavnom, danas sam došla do zaključka da mi je DOSADNO u životu. Što je s nepredvidivim događajima, iznenađenjima? Inače baš i ne volim iznenađenja, volim stvari imati pod kontrolom, ali u ovo doba dosade iznenađenje mi se čini kao dar s neba (a vrijeme je darivanja!). Pogledam u svoj rokovnik i već vidim da su mi sljedeća par dana već isplanirana- od predmeta koje moram učiti, preko doktora kojem moram otići do kupnje koju moram obaviti. Dođe mi da bacim taj rokovnik u smeće i prepustim se... Pa što bude, bude... Da živim po svom. Dođe mi da stanem na onu prekrasnu pozornicu na Trgu i počnem pjevati- ne zato što dobro pjevam ili zato što želim biti poznata, već zato da napravim nešto što se inače ne bih usudila. Dođe mi da kad idem ujutro u školu sjednem na tramvaj koji vodi okolnim i dužim putem do škole, putem kojim inače nikad ne idem. Dođe mi da jedan dan obučem ono što inače nikad ne bih nosila ili da jedan dan uđem u dućan u koji inače ne bih ušla. Samo da jedan dan mogu leći u krevet i reći: "Danas je bio zanimljiv dan."

- 22:33 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

17.12.2004., petak

Kraljice umišljenosti koje žive u iluziji Ljuta sam, a pošto smatram da dnevnik ima terapeutski učinak, najbolje je da taj bijes izbacim iz sebe na ovaj način. Dakle, ako ne želite čitati jedan ogorčeni tekst vrlo iznervirane teenagerice, bolje da ne čitate dalje. Za one hrabrije, evo cijele priče: Danas je moj naj frend imao koncert i iako sam znala da ću na taj koncert morati ići s društvom koje mi se UOPĆE ne sviđa, odlučila sam otići zbog njega. Na početku sam bila mirna, simpatična, moglo bi se reći dvolična jer sam u sebi mislila "a joj što mi ovo treba", ali tješila sam se time da su one jednako tako dvolične jer je to obostrano ne-sviđanje. Sve njihove glupe komentare sam trpjela i trpjela, a onaj tko trpi, mora jednom i puknuti. E pa na kraju koncerta su one uzele mikrofon, počele se preseravati svojim "nastupom" koji su kao skinule s MTV-a, a meni je više izgledao kao nastup metalno retardiranih osoba. Ali ne, one misle da su COOL. Jedan od bisera jedne od tih cura je bio: "Ah, u djetinjstvu sam imala 10 želja. Danas sam ih ostvarila pet- nastupala sam, pjevala na PRAVOM mikrofonu i svirala (čitaj: lupala) na bubnjevima!" Ona se tako uživila u ulogu tzv. zvijezde da mi je došlo da ju polijem hladnom vodom i kažem "hej probudi se, radiš budalu od sebe" ili još bolje da ju snimim sa kamerom pa da sama vidi što radi. Onda su se počele valjati po mom frendu (inače je jako popularan među curama) na što sam još više poludjela jer mu ja nisam stigla reći ni "bok" koliko su slinile po njemu. Nakon 2h su mi živci stvarno stvarno stvarno bili tanki, pretanki, moj osmijeh na licu je već postao toliko umjetan da bi me se Hollywood posramio, pa sam shvatila da je najbolje otići. Tako sam se fino pokupila i pustila naše kraljice umišljenosti da i dalje zasjenjuju prave zvijezde večeri- mog naj frenda i njegov bend.

- 21:42 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

15.12.2004., srijeda

Oprosti Moglo bi bit da je lakše umrit nego ljudima reć' "oprosti"... Eh, Gibo, nije baš tako dramatično, no ipak zašto je tako teško reći "oprosti" i doista to misliti? Postoji par mogućih razloga: a) nije ti stalo do te osobe b) oboje ste pretvrdoglavi c) ne znam. Krivnju svaljujemo jedan na drugog, ne prihvaćajući veliku vjerojatnost da smo oboje negdje pogriješili i ne razmišljajući o mogućnosti da priznamo svoje pogreške i potrudimo se više ih ne ponavljati. Ali ne, to je preeeteško. Lakše je ignorirati se kao da se nikada nismo ni poznavali...

- 21:37 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

14.12.2004., utorak

With or without you "Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim, ja noćas trebam mir..." Eto, Parni Valjak mi je pomogao da vam dočaram kako sam se osjećala zadnjih par dana... Uspjela sam se posvađati sa skoro svim osobama koje volim, a to su mama, tata, sestra i frend. Ma znate kako to ide- posvađaš se s jednom osobom, onda si živčan zbog te svađe, pa se izdereš na neku drugu (to se inače zove pomaknuta agresija- pišem test iz psihologije sutra, pa sam učila...), a meni se dogodilo da sam poludila na još 2 osobe... Eh, tatu i seku sam brzo riješila, mamu malo teže, ali zato frenda nikako nisam riješila. I da vam iskreno kažem, ne želim. Ne smatram se krivom zbog te svađe i doista ne vidim razlog zašto da se ja prva ispričam. Puno puta sam ja bila ta koja se ispričavala, nije u tome problem, ali sad već polako gubim volju. Ustvari, gubim volju održavati naše prijateljstvo, koje je unakaženo ( ta riječ zvuči grozno) brojnim svađama, ružnim riječima, prekidima (bili smo zajedno). Sve te stvari ostavljaju ožiljke, a ja sam se zbog svega toga dovoljno nervirala. Čak i da se pomirimo (a vjerujem da hoćemo), svjesna sam da će opet biti svađa, koliko god se mi trudili.. Užasno mi je žao što se ne slažemo, i žao mi je što tako dobro razumijem kad Bono Vox (U2) pjeva: "... I can't live with or without you..."

- 16:38 - Free your mind (2) - Upogoni printer... - #

09.12.2004., četvrtak

Čudna večer Jučerašnja večer je bila baš čudna... Zadnji sat smo imali sat razrednika (totalno nepotrebno), i nakon nekih 10-ak minuta smo htjeli izaći kad smo skužili da je brava strgana, odnosno prvo je kvaka ispala s jedne strane, a onda ju je netko izvadio i s druge. Oops... dakle bili smo zaglavljeni u zadnjoj prostoriji u podrumu koja je usput i broj 66, a mi ju zovemo 666. Raska se uspaničila, prijetila opomenama, zvala zbornicu ali se nitko nije javljao. Onda smo se derali prolaznicima koji nas nisu shvaćali previše ozbiljno. A onda je napokon naišao dečko iz naše škole, skužio da se ne zezamo, otišao u školu i pustio nas van (hvala). Bilo je urnebesno smiješno... Druga čudna stvar se dogodila u tramvaju. Znate kad vam se učini da vidite nekog poznatog, ali na kraju to nije on? E pa meni se učinilo da vidim samu sebe. Prije nego što me proglasite ludom, pročitajte dalje... Leđima okrenuta je stajala cura s identičnom torbom, bojom i tipom jakne, istom bojom i tipom kose. Na jednu sekundu sam se fakat smrznula, a onda se cura okrenula i ja sam se vratila u stvarnost... Sve u svemu, zanimljiv završetak dana.

- 09:04 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

08.12.2004., srijeda

Friend SOS part two Pozdrav ljudi... Jučer sam razgovarala sa svojom frendicom( vidi Friend SOS) . Nisam joj držala ama baš nikakve prodike, samo sam ju pitala zašto to radi. Mislim da je očekivala sve, samo ne to pitanje, zbunila se i rekla da ne zna. Ja sam joj rekla da prestane raditi stvari za koje ne zna zašto ih radi, bar dok ne nađe razlog da ih radi. Pogledala me sa svojim zelenim okicama, punim suza i zamolila da joj to napišem. Istrgnula sam papir i velikim slovima joj to napisala. Zagrlila me, nasmiješila se i rekla da će si to staviti na zid svoje sobe i držati se toga. Nadam se.

- 11:55 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

07.12.2004., utorak

Zašto? Sve što je lijepo kratko traje. Zašto? Da li je stvar u tome da kad smo sretni, ne primjećujemo neke stvari dok one ne prerastu u probleme i unište nam sreću? Ili gubimo kontrolu? Mislimo samo na to kako da održimo svoju sreću? Zanemarujemo druge? U jednom blogu, ne tako davno- 30.11. sam napisala "Stvari se polako vraćaju na mjesto..", one su da pokucam u drvo (knock, knock) još uvijek na svojom mjestu, ali zato druge odlaze... Život se sastoji od brojnih dijelova koji nikada ne čine sretnu cjelinu, uvijek jedan dio nedostaje... Zašto?

- 08:00 - Free your mind (2) - Upogoni printer... - #

06.12.2004., ponedjeljak

Friend SOS Dakle, ja mislim da se moja frendica uništava. Pitanje je samo, što ja trebam poduzeti, jer kako mi se čini, ona nema namjeru nešto mijenjati. No, opet se postavlja pitanje, ako ona nema ni želju ni namjeru nešto promijeniti, kako joj ja mogu pomoći? Ocjene su joj koma, svake subote se opija, na jednom tulumu ove subote je zabrijala s dečkom iz osvete drugom dečku... I što je najgore, izgleda kao da ne žali zbog toga. Zar je moguće da nije svjesna toga što radi? Ljudi koji će stati u njenu obranu će reći: Pa mlada je, kad će ludovati ako ne sad? Ma to je istina, pa ja se slažem, ali zar je zabava= zabrijati sa 2 dečka u razmaku od 20-ak minuta? Zar je zabava= to da je sad u kazni, da ne smije van, starci su joj oduzeli mobitel? Dobro, ovo zadnje zanemarite, to nije zabava, to su posljedice... Kad se malo pribere, počinje pričati kako ju neće primiti ni na jedan fakultet, kako su joj ocjene katastrofalne, ali te trenutke razmišljanja brzo zamijeni vodka juice, tekila i tako unedogled... To se mora promijeniti, jer meni je previše stalo do nje da bih ju gledala kako se uništava...

- 12:22 - Free your mind (1) - Upogoni printer... - #

05.12.2004., nedjelja

Evo još jedne pjesme, koja je nastala prije par mjeseci, uoči jednog ružnog prekida... Sada je to sve iza mene, :-)) Ne spavam noćima jer previše je tuge u mojim očima Od velikog žara ostao je samo crni pepeo. Vjetar puše, ali pepeo ne nosi: on ostaje u mom srcu i kosi. Zar je to sve što je ostalo? Kula od kamena postaje kula od pijeska, a pijesak se lako ruši... Ma čemu ove riječi kad suze neće prestati teći?

- 16:34 - Free your mind (2) - Upogoni printer... - #

04.12.2004., subota

Ova pjesma je za sve nesretno zaljubljene duše. Ja više nisam jedna od njih, ali ostalima poručujem: Sve će to jednom proći... Tužna i bez riječi, došao je kraj mojoj sreći. Sve što je lijepo, kratko traje, osmijeh tvoj lažnu nadu mi daje. Kada brod potone, kada se krila slome, kada zvijezde izgube sjaj, svemu dolazi kraj. Bez nade, bez vjere, bez snage da se dalje krene. Sutra ne postoji, kraj je tu, zaspat ću zauvijek, ne budite me u vječnom snu.

- 10:00 - Free your mind (0) - Upogoni printer... - #

01.12.2004., srijeda

Po jutru se dan poznaje? Danas je bio zbilja dobar dan. Potvrdilo se da nije istina izreka da se "dan po jutru poznaje". Naime, u 6.45 mi je zazvonila budilica, koju sam prebacila na 7.10. U 7.10 sam bila prisiljena ustati se iako me svaki mišić u tijelu bolio (reason unknown) i iako pogled kroz prozor nije bio obećavajući. Put do škole sam prespavala gurajući se u tramvaju (da, može se spavati stojećki!), prva dva sata sam također prespavala, a onda je pod velikim odmorom zasjalo sunce. Dobro, ne baš doslovno, jer je vani zapravo padala kiša.. Preokret je bio kad sam čestitala rođendan curi koja se nikad nije ponašala previše prijateljski prema meni, ali nikad nije pokazivala neprijateljstvo... Cura se jaako iznenadila, i bilo mi je zbilja drago da sam uspjela nekoga pozitivno šokirati. Zatim sam na satu tjelesnog pričala s curama s kojima već duuugo nisam pričala, zezale smo se, dijelile si komplimente... Zaključak: trebala bih češće biti takva, feels good ...

- 16:39 - Free your mind (2) - Upogoni printer... - #